Batine, maltretiranje, zatvor: Uvjeti rada bjeloruskih novinara

Nakon napornog dana izvještavanja sa demonstracija u bjeloruskoj prijestolnici Minsku, dvojica fotoreportera koji rade za domaće i strane medije odlučili su napraviti predah u kafiću, da bi samo nekoliko sati kasnije bili optuženi za „učešće u nedozvoljenim protestima“.

Ovo je priča fotoreportera Uladža Hridžina čije fotografije, između ostalih, objavljue i Radio Slobodna Europa/ Radio Liberty (RFE/RL). On je pristao za Al Jazeeru govoriti o svim opasnostima koje prate fotoreportere, novinare i ostale članove medijskog svijeta koji pokušavaju izvještavati sa demonstracija i situacija u Bjelorusiji i Minsku.

Početkom augusta održani su predsjednički izbori u Bjelorusiji na kojima je, po četvrti put, pobjedu proglasio Aleksandar Lukašenko. On je naveo kako je osvojio više od 80 posto glasova, dok je opozicija objavila kako su izbori namješteni i kako je Lukašenko nelegitimni predsjednik.

Iste večeri, po objavi rezultata, na ulice su izašli stanovnici Minska i drugih gradova, u želji da iskažu nezadovoljstvo ovakvim razvojem situacije i pobjedom Lukašenka, da bi im vlasti odgovorile policijskim snagama, suzavcem, hapšenjima.

U danima koji su uslijedili, pa sve do danas, u Bjelorusiji se održavaju protesti mirne prirode protiv režima, na što i dalje se odgovara gumenim mecima, suzavcem, vodenim topovima i ostalim oblicima sile.

Otete memorijske kartice

Takvu sudbinu je imao i Hridžin.

“Pokrivao sam proteste opozicije cijeli dan tog 13. septembra. Kada su se demonstracije završile, kolega Aleksandar Vasukovič i ja smo otišli u obližnji kafić kako bi napravili izbor fotografija i kako bi fotografije poslali urednicima. Nešto kasnije nam se pridružio jedan Aleksandrov prijatelj“, počinje priču naš sagovornik.

“Sat vremena poslije, u kafić su upali pripadnici policijskih jedinica za razbijanje demonstracija (bjeloruski OMON) i svezali su nam ruke. Pokušao sam im objasniti kako smo mi novinari i pokazao im svoju akreditaciju, ali ni to nam nije pomoglo. Jedva sam ih uspio nagovoriti da ponesu našu opremu za fotografiranje i laptop računare.“

Hridžin dalje navodi kako su im ponovo zavezali ruke i ubacili ih u neobilježeni policijski kombi. Naredna destinacija im je bila najbliža policijska stanica gdje im nije dozvoljeno da bilo koga pozovu.

“U policijskoj stanici su napisali izvještaje o pritvoru gdje se navodi kako smo učestvovali u demonstracijama i tamo su nam oduzeli memorijske kartice od fotoaparata što uopće nisu naveli u izvještaju“, ističe bjeloruski fotoreporter za Al Jazeeru.

“Jedan od uniformiranih policajaca me je pretukao, kao i Aleksandrovog prijatelja. Nekoliko sati kasnije smo prebačeni u zatvor Akrestina.“

Zatvor i novčana kazna

Objašnjava kako su on i kolega mu Vasuković kažnjeni zatvorom.

„Aleksandar i ja smo dobili po 11 dana zatvora zbog ‘učešća u skupu’. Aleksandrov prijatelj Jahor, koji je dizajner a ne novinar, dobio je tri dana zatvora i morao je platiti novčanu kaznu.“

Brojni su novinari hapšeni, premlaćivani, oduzimaju im se akreditacije, medijskim kućama dozvole za rad, a neki budu i ranjavani na radnom zadatku.

„Trenutno nijedan strani novinar nema dozvolu da radi u Bjelorusiji. Krajem augusta, većini stranih novinara je opozvana akreditacija i mnogi od njih su deportirani. Početkom ovog mjeseca, sve dozvole i akreditacije za strane medije su otkazane i novo izdavanje dozvola za njih, po novim pravilima, je počelo“, kaže Hridžin.

„Također, na tri mjeseca je najvećem medijskom portalu u državi, TUT.BY, oduzet status medijske kuće. Većina nezavisnih portala i medija je blokirano, a novinari se skoro svakodnevno privode, nekada i zvanično uhapse.“

Sve je teže raditi

Na pitanje kada mu je, od početka augusta do ovih dana, bilo najteže raditi, ovaj bjeloruski fotoreporter odgovara:

„Pa to je sigurno bilo kada sam radio prvih dana demonstracija kada smo bili pod stalnom vatrom. Svaki je novinar bio u opasnosti da bude priveden i pretučen, što se često dešavalo tih prvih nekoliko dana. Potom je onda i svaki onaj dan kada je neki od kolega pritvoren i prebačen u zatvor.“

U takvoj situaciji, kada se oduzimaju akreditacije stranim novinarima, a domaći se pritvaraju i premlaćuju, koliko se zapravo može doći do pravih informacija u Bjelorusiji? Naš sagovornik ističe kako to nije problem za mlađe kategorije, ali za vremešnije Bjeloruse jeste.

„Kada su počeli sa blokadama interneta i nezavisnih medija, ljudi su naučili to zaobići koristeći VPN i aplikaciju Telegram, ali to je mnogo komplicirano za starije osobe. Ipak, ovo je jedini način da ljudi doznaju za reakcije međunarodne zajednice.“

Na posljednje pitanje razgovora: Da li će se uskoro popraviti ili pogoršati situacija sa bjeloruskim medijima, Hridžin odgovara:

„Teško je zaista reći jer se situacija stalno i nepredvidivo mijenja. Ono što je sigurno je činjenica da je medijima nezavisnog karaktera sve teže i teže raditi, mnogi su ostali bez prava na rad.“

Izvor: Al Jazeera