(Ne)razvijenost gasne mreže u regiji

Plin, ekološki prihvatljiv energent svake zime dolazi pod lupu interesovanja javnosti. Na državnim strategijama i interesima je žele li razvijati njegovu mrežu ili ulagati u druge obnovljive izvore energije ili čak ostati u sferi fosilnih goriva. Udio plina u ukupnoj potrošnji energenata zemalja u regiji ovisi o raspoloživosti domaćih izvora i razvijenosti mreže.

Hrvatska je najveći korisnik, ali i proizvođač ovog energenta u regionu. Prema podacima operatera plinskog transportnog sustava – Plinacroa, udio plina je 29 posto. S najvećim udjelom (46 posto) sudjeluje sirova nafta koja se koristi u rafinerijama, a potom slijedi biomasa s udjelom od 15 posto. U segmentu domaćinstava udjel plina iznosi 20 posto, dok je njegov udio u industriji nešto veći i iznosi oko 33 posto, u što nije uključena potrošnja plina u petrokemijskoj industriji.

Predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin Dalibor Pudić još dublje rasčlanjuje učešće energente na tržištu i precizira realne brojeve potrošnje:

„Učešće vodnih snaga je 16,2 posto, ogrijevnog drveta 12,9 posto. Ostali imaju udio manji od 10 posto. Pema podacima iz energetske bilance prirodnog plina u 2018. u RH, iz brošure “Plinsko gospodarstvo Republike Hrvatske” koju je izdala Hrvatska stručna udruga za plin, vidljivo je da u segmentu distribucije: domaćinstva zauzmimaju 582.497,000 m³, industrija 224.634.000 m³, (usluge 248.370.000 m³, poljoprivreda 23.448.000 m³, toplane i kotlovnice 52.499.000 m³, ostali 5.637.000 m³).

Petrokemija je zasebno segmentirana i njena potrošnja iznosi 546.600.000 m³, a sektor energetskih transformacija (HEP) 580.800.000 m³. Ako se fokusiramo na zbirnu potrošnju plina (Petrokemija+industrija u distribuciji), ukupni udio industrije iznosi 27,8 posto, a domaćinstva 21 posto u odnosu na ukupnu potrošnju plina od 2.770.600.000 m³ u 2018.godinu“, navodi Pudić.

Hrvatska ne subvencioniše potrošnju plina

Međutim, indikativno je da se ukupna potrošnja prirodnog plina u ovoj zemlji smanjuje.

„Prema podacima u publikaciji Energija u Hrvatskoj 2018., službenoj energetskoj statistici u izdanju Ministarstva zaštite okoliša i energetike RH iz prosinca 2019., a koju za Ministarstvo izrađuje Energetski institut Hrvoje Požar, ukupna potrošnja energije u Hrvatskoj se smanjuje, iako se udio plina u ukupnoj potrošnji lagano povećava“, smatra Igor Dekanić, energetski stručnjak.

Hrvatska ne subvencioniše potrošnju plina. Eksperti za to navode više razloga.

„U skladu s europskim politikom energetske tranzicije, u Hrvatskoj nema subvencija prirodnog plina, ni u proizvodnji, transportu niti distribuciji ili opskrbi. Transportna mreža je izgrađena javnim investicijama, ali se sada otplata tih kredita u punoj mjeri namiruje iz prodaje plina ili iz cijene plina u opskrbi, te naknade za transport i distribuciju plina. U poreznoj politici, stopa općeg poreza na dodanu vrijednost (PDV) na proizvodnju, transport, distribuciju i prodaju plina iznosi 25 posto, dok je stopa PDV-a na električnu energiju 13 posto uz posebni sustav subvencije proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i postrojenja za kogeneraciju.“, kaže Dekanić.

Plinacro navodi da je privatizacijom INA-e udio domaćeg plina pao na 30 posto u 2019.godini i da je regulirana još ostala samo cijena plina za kućanstva.

„I regulacija cijena za tu kategoriju potrošača će u 2021. godini prestati, odnosno cijena će postati tržišna. Kod navedene regulacije ne može se govoriti o subvenciji jer Vlada ne nadoknađuje razliku između nabavne i prodajne cijene, niti nadoknađuje druge gubitke, te se „subvencioniranje“ provodi na račun tvrtki koje opskrbljuju kućanstva ili upravljaju distributivnim ili transportnim mrežama“, navode iz Plinacroa.

Podatke za Srbiju, zemlju sa brojnijom populacijom stanovništva nam je ponudila Agencija za energetiku Repunlike Srbije.

Zagađeni gradovi u BiH

„U Srbiji je 2018.godine bilo 262.814 domaćinstava priključeno na gasnu mrežu. Oni su iste godine potrošili 243 miliona kubika prirodnog gasa i u ukupnoj potrošnji učestvovali sa 11 posto. To učešće je daleko manje nego u Evropi, gde su domaćinstva učestvovala u ukupnoj potrošnji gasa sa preko 40 posto. Shodno ovim odnosima je I učešće industrije u ukupnoj potrošnji koje u Srbiji iznosi 64 posto dok je u 28 zemalja EU to učešće 36 posto“.

U Bosni i Hercegovini gasna mreža nije dovoljno razvijena. Čak ni veliki gradovi i industrija u njima  nemaju mogućnosti priključka na sistem. Ali, ako pogledamo zagađenost zraka, u vrhu liste su oni gradovi i opštine koji imaju mogućnost priključka na gasnu mrežu (Sarajevo, Ilijaš, Visoko…)

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

„Prema dokumentu Statistika energije za prirodni plin, koji objavljuje  Agencija za statistiku BiH, u 2018. godini u BiH je uvezeno, odnosno potrošeno 245 miliona m3 gasa. Potrošnja u domaćinstvima je bila  44 miliona m3, a sistemima daljinskog grijanja 54 miliona m3, čime se dolazi do procenta od 40 posto gasa utrošenog za grijanje. Radi uporedbe, specifična potrošnja  gasa po stanovniku na nivou svijeta je 502 m3 po stanovniku godišnje, na  nivou Evrope je 722 m3/stanovniku godišnje, dok je u BiH nekih 70 m3 po stanovniku godišnje, odakle je jasno da je BiH zemlja sa vrlo niskom specifičnom potrošnjom gasa“, poručuju iz Istraživačko razvojnog centra za gasnu tehniku – IGT Sarajevo.

Subvencionisanje potrošnje gasa kao svojevrsnu mjeru zaštite i unapređenja kvaliteta zraka, sve češće razmatraju i organi vlasti u Bosni i Hercegovini. Prvi koraci, koliko god diskriminatorni bili za korisnike drugih energenata, pa čak i na teritorijalnoj osnovi za korisnike istog energenta, su već učinjeni.

„Državna pomoć ne postoji. Na nivou Kantona Sarajevo, koji je ujedno i najveći potrošač gasa u BiH, bilo je različitih mjera kojima se pokušavao favorozirati prirodni gas kao gorivo koje doprinosi  smanjenju zagađenja, poput posljednje kontroverzne mjere vlade KS o subvencioniranju cijene gasa za sve svoje građane/korisnike, od posljednjeg poskupljenja 01.05.2019 pa do kraja prošle godine. Ili 
subvencioniranje troškova izgradnje novih priključaka ili sanacije unutrašnjih gasnih instalacija u iznosu do 1.000 KM po domaćinstvu, koje je Ministarstvo prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo zajedno sa Sarajevogasom provodilo tokom prošle godine“, kaže direktor IGT Sarajevo, Adnan Đugum.

U Hrvatskoj je plinski transportni sistem dostigao skoro 95 posto rasprostranjenosti državne teritorije, ali ipak se želi dodatno nadograditi.

Razvoj gasne mreže

„Premda je Hrvatska jedna od rijetkih država u regiji koja nema dugoročni ugovor s Rusijom o opskrbi plinom, te ima relativno dobro razvijeno veleprodajno tržište plina, skoro cjelokupni uvoz plina dolazi iz Rusije. Također, Hrvatska se nalazi na kraju transportnog lanca dobave plina iz Rusije, pa je sukladno tome cijena plina relativno visoka. Stoga je strateški imperativ povećati aktivnosti na jačanju diversifikacije opskrbe plinom daljnjim razvojem projekata za dobavu plina putem LNG terminala, iz Kaspijske regije ili istočnog Mediterana“, navode u Plinacrou.

I Bosna i Hercegovina planira raditi na diverzifikaciji, ali i na otvaranju novih ruta gasovoda postojećeg dobavljača.

„BH-Gas je počeo realizaciju projekta Južne interkonekcije koji će povezati transportne gasovode Hrvatske (Split-Zagvozd-BiH) i BiH (Posušje – Novi Travnik sa odvojkom za Mostar). Taj projekat je od 
izuzetnog značaja za gasni sistem u BiH iz dva razloga. Prvi je sigurnost snabdijevanja, jer se realizacijom projekta Južne interkonekcije obezbjeđuje novi pravac snabdijevanja i divezifikacija 
izvora snabdijevanja, a drugi je povećanje kapaciteta za snabdijevanje. Naime, u ENTSOG-ovom izvještaju za zimu 2019/2020. jedan od sedam glavnih zaključaka pomenutih u već u Izvršnom rezimeu, je da postojeća infrastruktura Bosne i Hercegovine u slučaju vršnih opterećenja tokom hladnih dana ne može isporučiti dovoljne količine gasa svojim potrošačima. Uzevši u obzir i da je postojeći gasovod star 40 godina, te vrlo skoro priključenje Bijeljine, Zenice, kao i Srednjebosanskog kantona na već postojeći sistem, jasno je da su novi transportni kapaciteti neophodni“, zaključuju u IGT Sarajevo.

Srbija je već dosta uradila na izgradnji 403 kilometara nove gasne mreže (Turski tok), a interesantno je da je taj čin značajno utjecao na izračun BDP-a ove zemlje.

„Republika Srpska je u svojoj Strategiji razvoja energetike do 2035.navela interkonekciju u Bijeljini, odnosno gasovod Bijeljina-Doboj-Banja Luka kao prioritet. Prema našim saznanjima, još ne postoje konkretniji planovi za realizaciju tog projekta, međutim izgradnjom gasovoda Turski tok kroz Srbiju sigurno bi se povećali izgledi za njegovu realizaciju“, zaključuje Adnan Đugum, direktor IGT-a.

Izvor: Al Jazeera