Raseljeni iz Idliba – bijeg od smrti i nove nevolje
Piše: Mohammed al-Jazairi
U mračnoj sobi punoj dima, čije je ledene zidove nemoguće zagrijati, sjedi Abu Mohammed, jedan od stanovnika grada Maarat al-Numan na periferiji Idliba. Dom je napustio skupa sa suprugom, koju zove svojim očima jer mu je bolest oduzela vid na jednom i oslabila na drugom oku.
Nakon dugog putovanja u nepoznato, sklonište je pronašao u napuštenoj trgovini u gradu Afrinu, sjeverno od Halepa. U izgnanstvo je krenuo umoran od teškog siromaštva i tragedije.
Radnje oko njegove naselile su druge izbjeglice iz nekoliko sirijskih gradova i sela. Svoja ognjišta su morali napustiti zbog granatiranja koja provode snage sirijskog režima i Rusije, a sada dijele istu patnju s Abu Mohammedom.
“Siromaštvo je iscrpilo moju djecu i to se odrazilo na njihovo zdravlje. Raseljeni smo posvuda. Domove smo napustili ostavljajući sve za sobom. Neke porodice su nam pomogle s nešto deka i odjeće”, kazao je Abu Mohammed.
“U osamdeset pet godina života nisam doživio tragediju i poniženje poput ovog koje nam je donio rat koji vode Assad i njegovi saveznici protiv nas”, dodao je.
Stalno raseljavanje
Nastavlja se val raseljavanja iz istočnih i južnih sela Idliba kako se povećava površina koju granatiraju snage sirijskog režima i Rusije.
Uporedo s tim, režimske snage i prorežimske milicije izvode kopnene vojne operacije s ciljem da preuzmu kontrolu nad gradovima Maarat al-Numan i Saraqib koji imaju veliki strateški značaj zbog svog geografskog položaja.
Eskalacija borbenih dejstava obuhvatila je većinu gradova i sela na periferiji Idliba, što je dovelo do velikog raseljavanja.
Više od 400.000 ljudi napustilo je domove i krenulo u kampove na sjeveru Sirije i manje bombardirane gradove otkako je počela vojna kampanja na periferiju Idliba koju su režimske snage pokrenule u oktobru prošle godine, pokazuju statistike lokalnih organizacija.
Dok sirijski režim preko svojih medija tvrdi da je otvorio sigurne koridore kako bi stanovnici ruralnih područja oko Idliba napustili područja pod njegovom kontrolom, opozicija demantira takve navode, rekavši da se režim pokušava predstaviti u što boljem svjetlu dok ubija Sirijce.
Stalne patnje
Operacije režima nisu bile ograničene samo na periferiju Idliba, već su obuhvatile i zapadna sela Halepa gdje su intenzivirane borbe, što je dovelo do povećanja broja žrtava i raseljenih osoba.
Koordinacijska grupa za reagiranje (RCG) kaže da su 84 osobe poginule otkako su Rusija i Turska objavile sporazum o prekidu vatre u Idlibu.
Prema podacima RCG-a, došlo je do raseljavanja više od 70 hiljada osoba sa periferije Idliba i Halepa od proglašavanja primirja.
Opozicija kaže da su režim i Rusija prekršili sporazum, kao i u ranijim slučajevima, izvodeći neprestane zračne udare na gradove, vitalne objekte i raseljena lica.
RCG u saopćenju navodi da “konstantna vojna sila koju koriste sirijski režim, Rusija i Iran govori o neozbiljnosti tih strana u pogledu pridržavanja sporazuma iz Idliba, što je dovelo do raseljavanja desetaka hiljada djece, žena i staraca.”
U saopćenju se dodaje: “Zahtijevamo od međunarodne zajednice i svih međunarodnih organizacija da preuzmu odgovornost za civile u sjeverozapadnim dijelovima Sirije.”
Lokalna nemoć
Aktivisti tvrde da je došlo de velikog talasa raseljavanja prema selima na sjeveru Halepa, područja pod kontrolom Nacionalne vojske Sirije, te da situacija postaje sve kompliciranija jer je riječ o ruralnom području čija su sela i mjesta relativno mala, zbog čega dolazi do prenapučenosti. Međutim, raseljene osobe nemaju drugih opcija pred sobom ako žele izbjeći bombardiranja ili bitke.
Munther Sallal, šef Odbora za stabilizaciju, rekao je: “Sjeverna periferija Halepa ne može podnijeti veliki broj raseljenih osoba koje dolaze u to područje zbog loše infrastrukture i nedostatka velikih stambenih objekata.”
“Lokalne organizacije nisu u stanju odgovoriti na potrebe raseljenih, pa čak ni pojedinačne inicijative stanovnika nisu u stanju zadovoljiti te potrebe”, dodao je Sallal.
Raseljavanje na sjeveru Sirije i dalje ostaje jedan od najvećih izazova. Alternative koje su na raspolaganju ovim ljudima jesu područja pod kontrolom sirijskog režima, područja koja kontroliraju kurdske jedinice ili napuštanje Sirije.
Stanovnici se zbog toga osjećaju zarobljenim i imaju osjećaj da ih režim nastoji zgurati na malo područje kao kaznu za protivljenje njegovoj vladavini.
Izvor: Al Jazeera