Oskarovska predviđanja: Oda Hollywoodu ili ratni ep

Niti jednom u filmskoj historiji se nije desilo da neki film bude nominovan za Oscara u kategoriji najboljeg ostvarenja sa ne engleskog govornog područja i najboljeg dokumentarnog filma. Ipak, to je ove godine pošlo za rukom ekipi iza dokumentarca Honeyland (Medena zemlja) sjevernomakedonskog rediteljskog dvojca Tamare Kotevske i Ljubomira Stefanova, kojima je ovaj film ujedno i debitantsko ostvarenje.

Bajkovito-očaravajući dokumentarac

Medena zemlja pripovijeda priču o sredovječnoj medarici Hatidže u zabačenom dijelu Sjeverne Makedonije čiji se mirni, ali teški život i uobičajena svakodnevnica narušava neočekivanim dolaskom poprilično haotične nomadske porodice. Iako je Hatidže objasnila ocu porodice Husseinu na koji način da postupa sa pčelama, uzimajući pola i ostavljajući pola meda pčelama, s vremenom Hussein vođen ljudskom pohlepom i željom da što više profitira iz „biznisa“ sa pčelama, narušava harmoniju suživota sa prirodom, koji je Hatidže godinama uspješno gradila.

Bajkovito – očaravajući dokumentarac Medena zemlja osvojio je preko 30 nagrada na raznim svjetskim filmskim festivalima, a premijerno je prikazan na prošlogodišnjem Sundance Film Festivalu na kojem je osvojio tri priznanja. Sasvim zasluženo i, moglo bi se reći očekivano, nominovan je u dvije kategorije za nagradu Američke filmske akademije, prvenstveno iz načina na koji je ispričana priča u polu-dokumentarno-igranoj formi. Ali, ono što je sigurno jeste da će se teško moći nositi sa konkurentima u kategoriji najboljeg inostranog filma, jer Parasite (Parazit) južnokorejskog reditelja Bonga Joon-hoa tu prednjači u svakom pogledu. Parazit je osvajač prošlogodišnje Zlatne palme u Cannesu, sa kvalitetno urađenom promocijom u SAD-u i malo ko sumnja da neće odnijeti zlatni kipić za najbolji film sa neengleskog govornog područja. Opet, Honeyland ima konkurenciju u kategoriji dokumentarnog filma u vidu dva Netflixova dokumentarca The Edge of Democracy i American Factory, kao i pobjedniku prošlogodišnjeg 2. AJB DOC-a For Sama.

Oscari u doba Netflixa

Devedeset i druga oskarovska trka ove godine vodi se sa svojevrsnim otklonom prema magnatskom streaming servisu Netflixu koji predvodi sa 24 nominacije, dok ga u stopu slijede Disney sa 23 i Sony sa 20 nominacija. Najnominiraniji film je Joker Todda Phillipsa sa 11 nominacija, a slijede ga sa po 10 nominacija gangsterski ep The Irishman Martina Scorsesea, Once Upon A Time in… Hollywood, kao deveti i pretposljednji film u režiji Quentina Tarantina i ratni ep o Prvom svjetskom ratu 1917 u režiji Britanca Sama Mendesa. Kao najvažnija oskarovska kategorija vrijedi ona za najbolji film, a tu su se našla dva Netflixova ostvarenja: The Irishman i Marriage Stroy Noaha Baumbacha, Sonyjevi Little Women u režiji talentovane Grete Gerwig, Tarantinov Bilo jednom u… Hollywoodu, kao i naslovi Ford v Ferrari Jamesa Mangolda, JoJo Rabbit Taike Waititija, Phillipsov Joker, Mendesov 1917 i Bongov Parasite.

Poželjne glumačke kreacije

Još 2008. godine, komičar, glumac, scenarista, reditelj i producent Ben Stiller je u svom filmu Tropic Thunder opisao pravu sliku poželjnjih glumačkih kreacija za dobivanje najprestižnije nagrade u svijetu filma – popularnog Oscara. U famoznoj sceni ‘tropske grmljavine’ lik kojeg igra Robert Downey Jr. kao prekaljeni holivudski glumac, dobitnik Oscara, objašnjava svom kolegi, također glumcu, kojeg glumi upravo Stiller, da Akademija „pada“ na portrete mentalno i/ili fizički nesposobnih osoba, te da kod takvih uloga nikad ne treba ići sa „full retard“. Objasnio mu je to na primjerima Toma Hanksa (Oscar za ulogu ”sporog” Forresta Gumpa u istoimenom filmu) i Seana Penna koji nije dobio Oscara za ulogu „full retard“ Sama u filmu I Am Sam.

Nadovezujući se na tu analogiju vrijedi spomenuti još uloge homoseksualaca. Hanks je prvog Oscara dobio za portret homoseksualca u filmu Philadelphia, a Penn je nakon neuspijeha sa Samom odnio kući pozlaćenu statuu za kreaciju američkog političara i borca za prava homoseksulaca Harveya Milka u filmu Milk. Naravno, valja spomenuti i temu holokausta, te Kate Winslet koja se u epizodi britanske humorističke serije The Extras šalila na svoj račun govoreći da, ako snimiš film o holokaustu, sigurno dobijaš Oscara. To je i uradila snimivši film The Reader, koji pripovijeda priču o ženi (Winslet) kojoj se sudi za ratne zločine počinjene u Drugom svjetskom ratu. I svakako ne treba zaboraviti na činjenicu da Akademijini glasači često vole nagrađivati (kvalitetne) glumce podvrgnute izrazitim fizičkim i psihičkim transformacijama.

Oscar za stripovski lik

Ovogodišnji kandidati za Oscare u glumačkim kategorijama mogu utjehu naći u svemu navedenom. Joaquin Phoenix je strahovito dobro posvećen ulozi Jokera u istoimenom filmu i nevjerovatno uvjerljiv u svom performansu, po „oskarovskom šnitu“ krojenoj ulozi, sa izrazitom fizičkom i psihičkom transformacijom glavnog lika, koju oskarovski glasači i Akademija naće propustiti da ne nagrade. Joaquin portretira Arthura Flecka/Jokera na način da ne možete, a da ne ostanete zapanjeni njegovom glumačkom kreacijom koja također transcendira likove Jokera u interpretacijama Jacka Nicholsona i Heatha Ledgera. Uloga Jokera u The Dark Knight (2008), Heatha Ledgera je „uništila“ do smrti, opet za savršen performans nagrađen Oscarom. Posmatrajući to sa ove distance, moguće je da se ponovi situacija kada je Marlon Brando osvojio Oscara za portret Don Corleonea u Kumu (1972) i par godina poslije kada De Niro osvaja Oscara za ulogu mladog Don Corleonea u Kumu II (1974). Jer, Joaquinov Joker je Ledgerovom u biti isto ono što je De Niro Brandovom Kumu. U slučaju Najbolje ženske uloge, strašno saživjela sa ulogom, na jedan način i praveći od Judy Garland mučenicu u filmu Judy, Renée Zellweger dokazuje da nije samo glumica koja glumi glumicu/zabavljačicu već da je na izvjestan način ulogu učinila svojom upravo uskrsnuvši Garlandovu, što je po provjernenom receptu bilo dovoljno za nominaciju i što će zasigurno biti dostatno za Oscara.

I Oscara dobija…

Scenarij koji bi mogao stajati umjesto nadgrobne ploče autora, najbolji originalni scenarij, ove godine Oscar, zasigurno kao i davne 1994. (Pulp Fiction) i 2013. (Django), otići će u ruke Quentina Tarantina za Bilo jednom u… Hollywoodu, filmu koji Tarantinu možda priskrbi i Oscara za Najbolji film, ali nikako za režiju. Američka filmska akademija nešto ne simpatiše Tarantinov rediteljski izražaj, prvenstveno zbog izjave reditelja da krade od svakog filma ikad snimljenog. U slučaju Najboljeg adaptiranog scenarija trka će se voditi između filmova Joker (Todd Phillips i Scott Silver) i The Irishman (Steven Zaillian). Oscar za Najboljeg reditelja po svoj prilici dobit će Sam Mendes za 1917 jer Mendesov film zaista posjeduje specifičan rediteljski izražaj: „Umjetnost filmske priče u jednom kadru“, koji je postigao uz savršen rad direktora fotografije, 14 puta nominovanom i sa jednim dobijenim Oscarom (Blade Runner 2049), Rogerom Deakinsom.

Koliko su ova predviđanja tačna ostaje da se vidi do 9. februara, za nas na Balkanu večer i jutro nedjelje na ponedjeljak, kada će prisutnoj holivudskoj sviti filmskih radnika u Dolby Theatreu u Los Angelesu, (nama pored malih ekrana) zasigurno još dugo u ušima odzvanjati imena pročitana nakon famoznog: ‘And, the Oscar goes to…’.  

Izvor: Al Jazeera