Brexit ugrožava djecu izbjeglice u Grčkoj

Imena označena zvjezdicom su promijenjena da se zaštiti identitet.

Najmlađe dijete bez pratnje na grčkom otoku Samosu, koje se nada da će se pridružiti svojoj porodici u Evropi, nije još ni tinejdžer.

Ovo dijete živi u izbjegličkom kampu na brdu pored otočnog glavnog grada Samosa, zajedno sa još 7200 drugih izbjeglica i tražitelja azila, u prostoru predviđenom za 640 ljudi.

Šatori prekrivaju svaki slobodan pedalj na već načičkanom brdu.

Djeca se ganjaju duž blatnjave staze koja vijuga iznad glavnog kampa u predjelu poznatom kao „džungla“, koji se ponaša kao fontana koja se preljeva u kampu koji stalno raste.

Blizu 2.000 izbjeglica su djeca, od toga 400 je bez pratnje.

Od ovih 400, samo se šačica nada da će se pridružiti porodici u Velikoj Britaniji.

Ali o njihovoj sudbini debatuju političari udaljeni 4.800 kilometara.

Dječak bez države

Osmog januara je Dom naroda, u kojem vladajući Konzervativci imaju većinu, glasao za ukidanje amandmana na prijedlog zakona o sporazumu o povlačenju, koji bi zaštitio prava djece izbjeglica bez pratnje da se pridruže članu porodice koji je državljanin u Velikoj Britaniji.

Nakon glasanja je sekretarica za odnose s javnošću premijera Borisa Johnsona rekla da bi vlada cijenila odredbe navedene u tzv. „Dubsovom amandmanu“ ali da nema potrebe da se uključuju u prijedlog zakona.

„Pružanje zaštite ranjivoj djeci će ostati naš prioritet nakon Brexita“, rekli su oni.

U utorak će Dom lordova, u kojem vladajući Konzervativci nemaju većinu, glasati o tome da li da podrže vladino uklanjanje ovog amandmana, koji je za mnogu djecu jedina prilika da se pridruže svojoj porodici.

Amir* ima 17 godina i mršav je, ali izgleda mlađe.

Izgledao je zbunjeno kada su mu predstavnici pravne humanitarne organizacije pokušali objasniti njegova prava. Originalno iz Kuvajta i član zajednice Bidoon, manjine bez države, Amir već dva mjeseca sam živi na Samosu, otkako je došao u Tursku preko Sredozemnog mora.

On je jedan od mnogih maloljetnika bez pratnje koji se osjećaju sigurnije kada spavaju izvan zvaničnih granica kampa nego u označenoj „sigurnoj zoni“, za koje kažu da su pretrpane i podložne kriminalu.

Ekstremno nesigurno mjesto za djecu

Amirov otac, kojem se nada da će se pridružiti, je u Velikoj Britaniji.

Beatrice Chioccioli, projektna koordinatorica za Advokate bez granica Francuska u pravnom centru Samos, rekla je Al Jazeeri: „Imali smo posla sa nekoliko slučajeva maloljetnika bez pratnje koji su živjeli u veoma lošim uslovima na lokalnom žarištu. Kamp je pretrpan, sanitarni uslovi su veoma loši, pristup hrani je otežan i stoga je to ekstremno nesigurno mjesto za djecu bez pratnje.“

„Naš tim je naporno radio da osigura da je njihovo pravo na ujedinjenje porodice zagarantovano. Ukidanje ove prilike od strane Velike Britanije bilo bi očito kršenje prava ove djece jer bi im uskratilo šansu za normalan život izvan izbjegličkog kampa, uz podršku porodice.“

Mahdi*, 15, je također član zajednice Bidoon koja nema državu, iz Kuvajta.

On je stigao na Samos u decembru i također živi izvan označene sigurne zone. Nada se da će se pridružiti starijoj sestri koja živi u Velikoj Britaniji.

Neka od djece bez pratnje s kojima je Al Jazeera razgovarala imala su hroničnu svrab zbog pretrpanosti i loših sanitarnih uslova.

Plan za raseljavanje, koji je poprimio oblik amandmana na zakon o imigraciji, je uveo 2016. lord Alf Dubs, Laburista.

Autor amandmana je i sam u Veliku Britaniju stigao kao dijete bez pratnje pred izbijanje Drugog svjetskog rata.

Djeca kao kolateralna šteta

Rekao je Al Jazeeri da izbjeglice djeca bez pratnje ne bi trebale postati kolateralna šteta pregovora o Brexitu.

„Priče ove djece na Samosu samo potcrtavaju važnost ujedinjenja porodice. Mnoga djeca izbjeglice bez pratnje žive u užasnim uslovima na grčkim otocima. Mali dio njih se nada da će biti spojeni sa svojom porodicom u Velikoj Britaniji jer je to jedina sigurna država u kojoj imaju porodicu.“

„Nisam u stanju vidjeti moralno opravdanje za uklanjanje mog amandmana iz prijedloga zakona o sporazumu o povlačenju. Dok napuštamo EU, ne možemo ostaviti svoje suosjećanje i humanost.

U januaru su nevladine organizacije koje djeluju na ovom otoku, uključujući Still I Rise, koji vodi omladinski centar za djecu izbjeglice, dobile slučaj na Evropskom sudu za ljudska prava.

Presuda je da zbog loših uslova života u kampu na Samosu, pet maloljetnika bez pratnje treba biti premješteno u centar u kojem će se moći bolje pobrinuti za njih. Do sada je samo jedno dijete premješteno.

„Ne trebamo se pitati šta se dešava kada usamljenu djecu izbjeglice napuste vlade. Vidimo to na Samosu svaki dan. Ujedinjenje porodice nudi priliku za mali broj ove djece da pobjegnu od beznađa i očaja i da se pridruže članovima porodice u Velikoj Britaniji.“

„Koji političar može hodati uzdignute glave nakon što je ostavio ovu djecu na zimi?“, rekla je Al Jazeeri Alex Green, glasnogovornica za Help Refugees.

U međuvremenu, dok političari u Westminsteru diskutuju o vrijednostima amandmana lorda Dubsa, dječica kao što su Amir i Mahdi, spavaju u tankim ljetnim šatorima po zimi, čekaju da čuju hoće li se spojiti sa svojim porodicama ili neće.

Izvor: Al Jazeera