Čudo neviđeno: Savski stari most premještaju na livadu!

Tri mosta su do sada na upečatljiv način obilježila prohujale epohe i živote mnogih generacija naših ljudi: onaj Mehmed-paše Sokolovića preko Drine u Višegradu, koji je nadživio mnoge carevine, Stari most preko Neretve u Mostaru koji nije preživio srpske i hrvatske bombe devedesetih (ali su srećom njegovi komadi izvađeni iz Neretve i most je obnovljen poslije rata), a tu je i onaj Hajrudina Šibe Krvavca koji je snimio sjajni film Most, za koji je prelijepa građevina na Đurđevića Tari koja zaista jeste rušena u drugom svjetskom ratu, poslužila kao kulisa.

Njihovu slavu, međutim,  upravo prijeti da pomuti Stari savski most u Beogradu kojeg vlast ne namjerava srušiti nego ga prvo isjeći na komade i premjestiti sa rijeke na kopno, sa vode na livadu, tačnije u park iza šoping sentra Ušće, i to iz banalnog razloga: buka koju proizvode vozila, pogotovo tramvaji dok prelaze preko mosta smeta novim ekskluzivnim stanarima još ekskluzivnijeg naselja Beograd na vodi!

Fingirana anketa na gradskom portalu

Sasvim logično, oko ovog nauma naprednjačke vlasti, podigla se velika prašina, a javnost se podijelila i to, kao što je ovdje postala uobičajne praksa, strogo po političkoj liniji, na mostorušitelje bliske vladajućoj koaliciji i mostobranitelje uglavnom protivnike vlasti. Ovaj put, za razliku od početka izgradnje Beograda na vodi i nezakonitog rušenja objekata u Hercegovačkoj ulici, o čemu javne rasprave nije ni bilo, uostalom kao ni u slučaju izgradnje muzičke fontane na Trgu Slavija, vlast je pokušala da fingira demokratičnost prilikom donošenja konačnog rješenja.

Najprije je ponudila dvije varijante: da se most premjesti malo uzvodno i postavi tako da povezuje novobeogradske blokove sa plažama na Adi ciganliji ili da se premijesti u park na Ušće, dakle na livadu, gdje bi kao originalna skulptura bio mjesto za otvaranje niza radnji i kafanica u kojima bi se okupljali dokoni turisti i domaći posjetioci s obje strane Save. Primjedbe opozicije da nije predviđena treća solucija, da tramvajski most, što je drugo ime za Stari savski most, ostane na istom mjestu, a da se pored njega izgradi još jedan njegov brat blizanac, nisu ni uzete u razmatranje.

Skupština Beograda je potom raspisala i anketu za građane na gradskom websiteu, ali je  dio javnosti ostao u uvjerenju da je sve unaprijed odlučeno. Parafraziran je onaj šofer iz Trebinja koji je na kritike povodom granatiranja Dubrovnika odgovarao kako niko ne treba da brine jer će poslije bombardovanja biti izgrađen “još ljepši i još stariji Dubrovnik”. Građani su bili u pravu jer su zvanični rezultati glasanja na portalu grada okončani u korist opcije da se most izmjesti na obalu između Muzeja savremene umetnosti i Brankovog mosta, da ispod njega budu ugostiteljski objekti i nekoliko galerija, i da se gradi pješačko-biciklistički most u Bloku 70, u produžetku Ulice omladinskih brigada. Ovaj prijedlog je dobio 3.454 glasa što je za 618 više od druge ponuđene varijante – preseljenje i dogradnja mosta između Novog Beograda i Ade ciganlije za pješačko-biciklistički saobraćaj.

Lazović: Skandalozna odluka

Radomir Lazović iz Inicijative “Ne davimo Beograd” je rekao da postoje jasni pokazatelji da je anketa namještena i da “odluku o tome da most bude premješten na Ušće nisu doneli građani”.

“Mislim da građani treba da se bore ne samo za most, već i protiv ideje da on završi kao skulptura u parku Ušće gde će se, time, otvoriti prostor za izgradnju komercijalnih sadržaja. Mislim da polako gubimo park Ušće”, rekao je Lazović.

On smatra da će sve to definitivno ostaviti razne posljedice i na saobraćaj i na mjesto na kojem će most na kraju završiti. “Ali to prebacivanje na građane – da su oni nešto odlučili, stvarno je skandalozno”, zaključio je Lazović.

Njegovo mišljenje dijele skoro sve opozicione stranke, ali i stručna javnost.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Skoro svi beogradski mediji prenijeli su mišljenje predsjednika udruženja građana Naši mostovi, građevinskog inžinjera Ljubivoja Kostića koji je radio na projektima više od 3.000 mostova u Jugoslaviji da “bezbednosni razlog za premeštanje starog mosta, ne stoji”.

“Navodi se da su drveni šipovi dotrajali. Kompletna Venecija je na drvenim šipovima, Amsterdam je na drvenim šipovima i Petersburg je na drvenim šipovima. Drvo, što je duže u vodi, sve je čvršće i sve je jače. I čelik je u odličnom stanju, znači može da se proširi. Prema tome, vidi se da su to sve površno radili da bi most osudili da ga skinu”, objasnio je Kostić.

Za arhitektu Branka Bojovića odluka o premještanju Starog mosta nije dobra i nema stručnog opravdanja.

“Taj most je u najboljoj kondiciji od svih beogradskih mostova. Ja lično mislim da taj most ne treba dirati, a da Beograd treba da dobije most na potpuno drugom mestu”, rekao je Bojović.

Argument koji se često čuje je da se most iz 1942. godine ne uklapa u novi ambijent koji niče u savskom amfiteatru, Ljubivoje Kostić ovako komentariše:

“Pa, šta da rade u Parizu, gde na Seni ima desetine starih mostova? Sve treba da sruše da bi se uklapalo u moderne linije?”

Most je kulturno dobro

A onda je Republički zavod za zaštitu spomenika kulture podržao inicijativu opozicionog Pokreta slobodnih građana o stavljanju Starog savskog mosta pod zaštitu i njegov ostanak na originalnoj lokaciji.

– Kako je najavljeno da će Stari savski most biti izmešten sa svoje lokacije i rekonstruisan na nekim od ponuđenih lokacija, smatramo da je neophodno da izrazimo veliko negodovanje zbog ovih predviđenih aktivnosti i najava – napisali su iz Zavoda za zaštitu spomenika.

Oni su podsjetili da je most sagrađen za vrijeme njemačke okupacije tokom drugog svjetskog rata, te da na taj način predstavlja deo vojnog industrijskog nasjleđa, čiji se značaj sve više ističe u Evropi.

“Stari savski most je jedan od najvažnijih infrastrukturnih objekata u Beogradu koji sa aspekta istoričnosti i autentičnosti ispunjava neophodne uslove za upis u evidenciju i utvrđivanje statusa kulturnog dobra, a na osnovu Zakona o kulturnim dobrima Republike Srbije”, saopštio je Pokret slobodnih građana.

SzS: Prijeti saobraćajni pakao

Predstavnici Saveza za Srbiju ranije su naveli da bi samo premještanje mosta građane Beograda koštalo oko 15 miliona evra.

“Savski most je savršeno funkcionalan gradski most. Preko njega prelazi 17 odsto saobraćaja u Beogradu. On je 2007. prošao kapitalni remont. Prema našoj računici, inženjerski zahvati, kako bi se smanjila buka i vibracije bi koštali građane dva miliona evra. Sa druge strane, samo njegovo izmeštanje bi koštalo oko 15 miliona evra plus gradnja novog most”, rekao je Nikola Jovanović iz Saveza za Srbiju.

On je ponovio da je predlog SzS da se Stari savski most ne ruši, da se pored njega prilepi most blizanac i da se nijednog sekunda ne prekida saobraćaj.

“Ukoliko se na Savskom mostu prekine saobraćaj, to bi  značilo tri godine pakla za Beograđane”, izjavio je Jovanović.

Gradski urbanista Marko Stojčić izjavio je da će se odluka građana ispoštovati, ali da ostanak mosta na starom mjestu nije opcija. Kako je naveo, to nije moguće jer je “ova veza veoma važna za Beograd i neophodno je da most bude proširen”.

Podvig učitelja Zarića

Stari most oko kojeg lome koplja bahata vlast I nemoćna opozicija, sagrađen je tokom drugog svjetskog rata 1942. godine, nakon što je srušen jedini most preko Save. Ostalo je zapisano da je most od miniranja u zoru 20. oktobra 1944. godine spasio beogradski učitelj Miladin Zarić. On je živio u neposrednoj blizini mosta i I primijetio je tokom operacije oslobađanja Beograda da Nijemci pripremaju njegovo miniranje, pa je presjekao žice detonatora.

Ali, sudeći po prethodnim akcijama vlasti i kontraakcijama pozicije, od gondola do prepravljanja Trga republike, ono što nisu uspjeli Nijemci, uradiće savremeni vladari Beograda. Most će biti srušen jer je tako odlučeno još davno kada je i usvojen lex specialis za izgradnju samog Beograda na vodi, odnosno da se gradsko zemljište proda investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata po, blago rečeno, vrlo sumnjivim okolnostima.

Ključni događaj u kojem je Beograd izgubio bitku i dao neograničenu vlast Aleksandru Vučiću i njegovim trabantima zbio se početkom marta 2018. godine kada su naprednjaci u gradu u kome navodno niko nije naprednjak dobili 380.000 glasova, što im je donijelo I apsolutnu vlast. Zato i mogu da ruše i grade šta god im padne na pamet. Ne konsultujući ni struku ni građane. Pitanje je samo dokle građani mogu da trpe toliko samovolje na jednom mjestu i da li je Stari savski most samo ona kap koja je prevršila čašu? Ili će, kao da se ništa ne dešava, Beograđani uskoro svoje goste voditi na kafu “ispod mosta na livadi”? Na odgovor se neće dugo čekati.

Navodno je operacija izmještanja mosta zakazana za 1. jun 2020. godine.  

Izvor: Al Jazeera