Azeski: Većina socijaldemokrata u regiji ne zna šta znači ljevica

Uprkos pobjedi Zorana Milanovića, kandidata Socijaldemokratske partije, stanje socijaldemokratije u Hrvatskoj, ali i u Srbiji podjednako je loše, smatra Dejan Azeski, historičar, nagrađivani novinar i autor knjige o ljevici u Sjevernoj Makedoniji i regiji. 

Istraživanje koje je radio za svoj rad pokazalo je, kaže, da u svim socijaldemokratskim partijama u regiji postoji ideološki diskontinuitet koji uzrokuje pojavu “partijskih vojnika koji imaju pripadnost ali nemaju ideologiju”.

Ipak, Azeski, magistar međunarodnih odnosa i menadžmenta medija te doktorant komunikologije na Univerzitetu u Beogradu, smatra da su i ovakve socijaldemokratske partije deset puta bolje nego njihovi desničarski rivali.

Zato vjeruje da su oni najbolji izbor ne samo za Balkan već i za čitav svijet, pogotovo oblik skandinavske socijaldemokratije koji, dodaje, polako postaje glavni državni ideal za neke zemlje svijeta.

Azeski je za Al Jazeeru govorio o politici Zorana Zaeva i njegovog Socijaldemokratskog saveza Makedonije nakon potpisivanja Prespanskog sporazuma sa Grčkom, te objasnio zašto socijaldemokratske stranke u regiji pokazuju slabije ekonomske rezultate nego desničari.

• Možete li ukratko predstaviti način na koji ste istraživali socijaldemokratiju u Sjevernoj Makedoniji i regiji?

Radni naslov moje knjige je bio Hiljadu stranica o makedonskoj ljevici tako da mi je cilj bio da na najopširniji mogući način predstavim kontinuitet ljevičarskog djelovanja u Makedoniji od kraja 19. stoljeća do danas. U tom cilju sam intervjuisao sve žive predsjednike Komunističke partije Makedonije, Saveza komunista Makedonije i Socijaldemokratskog saveza kao njihovog nasljednika. Iskoristio sam još 50 istoriografskih i biografskih djela, a konsultovao sam i strane stručnjake koji se bave socijaldemokratijom.

Naravno to ne bi bilo kompletno bez obimnog istraživanja ostalih ljevičarskih partija u regionu, naročito Komunističke partije Jugoslavije koja je formirana još 1919.

Današnji SDSM u Makedoniji, SDP u BiH i u Hrvatskoj, SPS u Srbiji ili DPS u Crnoj Gori proizilaze od jedne iste partije. Oni su se 1990. razdvojili od jednog matičnog tkiva i zato je veoma tužno što danas sve ove stranke koje su u suštini jedna jedinstvena ideja nemaju skoro nikakve kontakte između sebe.

• Do kojih rezultata ste došli, da li kod socijaldemokratskih partija u regiji socijaldemokratija postoji samo u imenu stranke? Koliko te stranke zastupaju socijaldemokratske ideje i politike socijalne države, socijalne uključenosti, brige o mladima, starima, bolesnima, ekologiji i slično, a koliko tu ima nacionalne odnosno nacionalističke politike?

Rezultati mojih istraživanja su porazni, jer većina socijaldemokrata u regiji ne zna šta teoretski znači pojam ljevica. Još strašnije je to što svaka naredna generacija zna još manje o svojih slavnih predaka, a rukovodstvo se uopće ne trudi da educira pripadnike socijaldemokratske omladine.

Kao rezultat toga u svim socijaldemokratskim partijama regije imamo ideološki diskontinuitet koji uzrokuje pojavu partijskih vojnika koji imaju pripadnost ali nemaju ideologiju. I sve to skupa je pogodan teren za širenje klijentelizma kao najveće bolesti moderne balkanske demokratije.

Ipak i ovakve, skoro nikakve socijaldemokratske partije kakve imamo su deset puta bolje nego njihovi desničarski rivali. Znači, koliko god da su loši hrvatski ljevičari oni se nikada neće ponašati prema manjinama i prema susjedima na način na koji to radi HDZ. I zato smatram da na geografskom prostoru gdje postoji toliko kultura i religija, snažne ljevičarske struje ne samo da su potrebne već i neophodne.

• Možete li ocijeniti u kojoj državi na Zapadnom Balkanu je socijaldemokratija u ‘najgorem stanju’ i zbog čega?

Smatram da je stanje u Srbiji i Hrvatskoj podjednako loše iz različitih razloga.

Kao prvo, Socijalistička partije Srbije (SPS) već tri decenije bespravno monopolizira čitav ljevičarski politički prostor i time ne dozvoljava prirodni razvoj ljevice i praćenje svjetskih trendova u socijaldemokratiji i ljevičarskom djelovanju.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Sa druge strane Socijaldemokratska partija (SDP) u Hrvatskoj ima veoma težak zadatak da se bori sa sve većim stepenom „fašizacije“ zemlje i nacije koja se javno odvija u ovoj zemlji. Znači, postoji takva država usred Balkana i usred Evrope gdje vlada javno podstiče ideje i kultove koje su najdirektnije povezani sa najsramnijim poglavljima evropske civilizacijske kulture. Ta zemlja je Hrvatska i ja se iskreno nadam da će ljevičari iz Hrvatske izdržati u toj borbi jer oni se stvarno nalaze u veoma teškom stanju.

Veoma se radujem pobjedi Zorana Milanovića, ali smatram da to neće ništa promijeniti ako ubrzo ne padne Vlada i ako HDZ ne ostane bar tri mandata u dubokoj opozicionoj sjenci.

• Mnogi su Zorana Zaeva i njegov Socijaldemokratski savez Makedonije opisivali kao primjer koji socijaldemokratske stranke u regiji trebaju slijediti, nakon potpisivanja sporazuma sa Grčkom. Slažete li se sa tom tezom?

Apsolutno se slažem. Kao i svaki političar i Zaev i njegov SDSM imaju brojne mane. Pokazuju slabu efikasnost u rukovođenje države i nedovoljnu odlučnost za borbu sa kriminalom. Ali što se tiče njihovog demokratskog kapaciteta i njihove iskrene namjere u međunarodnoj politici, tu definitivno ne mogu da nađem nijednu zamjerku.

Zaev i SDSM su ljevičari koje su svjesno riskirali vlastite političke karijere za neko veće dobro u koje su vjerovali, u evropsku budućnost zemlje kao jedina moguće alternative. I pored svih prepreka oni su uspjeli to da realiziraju i zato i pored svega očekujem da dobiju još jedan mandat za sastav Vlade na predstojećim parlamentarnim izborima u aprilu.

• Smatrate li da su socijaldemokratske stranke koje su nakon izbora ušle u vlast u zemljama regije izigrale povjerenje građana, pošto se takve optužbe mogu naprimjer čuti i BiH i Srbiji?

Ono što sam rekao za SDSM važi i za SDP u BiH i za sve ostale lijeve stranke. Jednostavno oni uvijek pokazuju slabije ekonomske rezultate nego desničari i veoma su neodlučni u procesu rukovođenja države.

Ali treba uzeti u obzir da ljevičari uvijek rade dugoročne poteze za dobrobit zemlje i često žrtvuju populizam za više ciljeve.

Desnica sa druge strane, bar ova naša balkanska, u svijetu ne verujem da je baš tako, je spremna da zaduži zemlju do beskraja samo kako bi postigla brže rezultate. Ali iskreno sam optimist da će se u sljedećem ciklusu vraćanja ljevice na vlasti stvari promijeniti na bolje. Jer nemoguće je da ljevičarski lideri iz Hrvatske ili BiH još uvijek nisu sagledali svoje vlastite pogreške.

• Generalno, da li se osjeća pad socijaldemokratije u Evropi, nakon što su te stranke izgubile na popularnosti u zemljama kao što su Francuska, Njemačka, u zemljama centralne i istočne Evrope? Da li se sama socijaldemokratija odmakla od ljevice, pogotovo u ekonomskom smislu, i primakla neoliberalnim politikama?

Socijaldemokratija je u biti postavljena između centra i krajnje ljevice i u zavisnosti od historijskog perioda ona se pomjera malo lijevo ili desno. Ali u suštini ona je najbolji izbor ne samo za Balkan već i za čitav svijet. Naročito onaj čisti oblik skandinavske socijaldemokratije koji polako postaje glavni državni ideal sve normalne zemlje svijeta.

U ovakvim nenormalnim periodima kao što je slučaj sadašnjice sasvim je očekivano da pada popularnost ‘normalnosti’ koju promoviše socijaldemokratija. Ali kao što sam već napomenuo, socijaldemokratija se pojavila u historiji kao neophodna potreba i ona će nadživjeti i ovaj period

• Koliko su socijaldemokratske stranke u Evropi i svijetu propustile šansu za veliki povratak na političku scenu nakon finansijske krize 2008. godine? Slažete li da se umjesto toga desila pojava populizma i populističkih lidera (i lijevih i desnih)?

Suvremena socijaldemokratija nije populistička ideologija tako da ona i ne koristi takve krizne historijske situacije. Ona je tu i postoji za da smiruje strasti, a ne da jaše na valovima krize.

Također, ne smatram da je loše što su se na Balkanu poslije krize 2008. pojavile dvije ozbiljne lijeve struje različite od one tradicionalne socijaldemokratske. Tu prije svega mislim na Alexisa Tsiprasa u Grčkoj i Albina Kurtija na Kosovu. Smatram da su oni veoma dobro osvježenje na političkoj sceni koji su svojim djelovanjem ozbiljno ugrozili desnicu, no i primorali socijaldemokrate da izađu iz konformističkog sna u kojem se nalaze već decenijama.

Najbolje bi bilo kad bi razne ljevičarske strukture kontrolisale 70-80 posto glasačkog tijela i na taj način se svojim idejama borili za naklonost glasača. A desnica u idealnom društvu ne bi trebala da ima više od 10-15 posto glasačkog tijela. I vjerujem da će za nekoliko decenija to biti tako čak i na ovom našem brdovitom Balkanu.

Izvor: Al Jazeera