Evropskim ‘zelenim planom’ protiv zagađenja na Balkanu

Dok se stanovništvo u većini gradova u regiji tradicionalno u ovo doba godine truje sumpor-dioksidom, ugljik-monoksidom, lebdećim česticama u vidu dima, čađi, prašine i čime sve ne, iz Brisela ekskluzivna vijest: radna tijela Evropske komisije, stručni timovi i nezavisni eksperti počeli su izradu “Zelenog plana za Zapadni Balkan”.

Riječ je o prvom strateškom dokumentu Evropske unije tog sadržaja koji svojom sveobuhvatnošću i metodologijom slijedi “Evropski zeleni dogovor” (European Green Deal), koji je novoformirana Evropska komisija Ursule Von der Leyen objavila početkom decembra prošle godine kao svoj prvi i najvažniji strateški dokument, smatrajući da su “klimatske promjene i zaštita životne sredine najvažniji globalni izazovi našeg vremena”. Dosad najambicioznijim spektrom hitnih, srednjoročnih i dugoročnih mjera i ciljeva u području klime, energije, mobilnosti, poljoprivredne industrije, zagađenja i upravljanja biološkom raznolikošću Evropa bi najkasnije 2050. trebala biti prvi ekološki neutralan kontinent s približno nultim vještačkim zagađenjem životne sredine.

“Zeleni plan za Zapadni Balkan” uveliko odražava suštinu “Evropskog zelenog dogovora” o borbi protiv klimatskih promjena.

“Ostvarenje ambicioznih ciljeva iz ‘Evropskog zelenog dogovora’ neće biti moguće bez istovremenog uključivanja i Zapadnog Balkana, ne samo zbog evropske perspektive tih zemalja koja je utvrđena Strategijom za Zapadni Balkan nego i zato što je provođenje zelenog dogovora na nivou EU-a bitno i za građane regije, te što klimatske promjene, zagađeni zrak i voda ne znaju za granice”, stoji, između ostalog, u prvom strateškom dokumentu koji je usvojila nova Evropska komisija nedugo poslije preuzimanja vlasti u Briselu.

‘Zeleni kriminal’ nova brana ka članstvu u EU-u

Ekstremno sezonsko zagađenje zraka u cijeloj regiji te samo dvije jasno sročene rečenice iz decembarskog “Evropskog zelenog dogovora” bili su dovoljan signal uštimanoj evropskoj meritokratiji da se uhvati posla na izradi “Zelenog plana za Zapadni Balkan”. Prema onome što se dosad moglo saznati iz izvora bliskih Evropskoj komisiji, Evropskom parlamentu i Komitetu stalnih predstavnika zemalja članica (COREPER), “Balkanski zeleni plan”, baš kao i “Evropski zeleni dogovor”, neće biti zbir samostalnih i međusobno nekompatibilnih mjera i ciljeva nego precizan spisak koherentnih poteza kojih će se sve zemlje regije morati pridržavati ako svoj put prema članstvu u EU-u budu smatrale ozbiljnim.

“Uz vladavinu prava, poštivanje demokratskih vrijednosti i doprinos miru i stabilnosti, odsad će i odnos vlasti prema ekologiji te sistemsko suzbijanje tzv. zelenog kriminala biti među ključnim kriterijima za ocjenjivanje političke opredijeljenosti i institucionalne sposobnosti svake zemlje za eventualno članstvo u EU-u”, rekao mi je jedan visoki briselski diplomat pri Komitetu stalnih predstavnika u EU-u.

Od istog sagovornika doznao sam i da će “Zeleni plan za Zapadni Balkan”, bude li uskoro usvojen, biti prvi sveobuhvatni regionalni strateški dokument o klimatskim promjenama koji bi u našoj regiji trebao biti prihvaćen kao obaveza i inspiracija za ekonomske, obrazovne i društvene reforme kako bi se “u konačnici došlo i do same nove ekonomske paradigme” u regiji čija je dugoročna perspektiva nezamisliva bez “radikalnog ekološkog osvješćenja i ‘zelenog menadžmenta’ na svim nivoima”.

Balkan truje sebe, svoje susjede i građane EU-a

U Evropskoj komisiji saglasni su da je zagađenost zraka jedan od najvećih ekoloških problema u zemljama regije. Posljedice su naročito velike po stanovništvo u glavnim gradovima i industrijskim centrima s tendencijom rasta tih posljedica po stanovništvo i ekonomije zemalja članica EU-a, posebno u onima iz najbližeg susjedstva: u Hrvatskoj, Rumuniji, Bugarskoj, Mađarskoj, Italiji i Grčkoj.

U radnom nacrtu “Zelenog plana” navodi se da je dramatična koncentracija opasnih čestica uzrokovana prvenstveno radom velikog broja zastarjelih termoelektrana, grijanjem domaćinstava čvrstim i fosilnim gorivima, prekomjernom upotrebom putničkih i teretnih vozila koja ne ispunjavaju ekostandarde, te, nasuprot tome, potpunom marginalizacijom željezničkog transporta.

Ako se navedenome dodaju činjenice da je regionalna saradnja u području klimatskih promjena i ekologije zanemariva i da se pravne odredbe i zahtjevi Energetske zajednice zemalja jugoistočne Evrope ne poštuju, jasno je da se nešto hitno mora mijenjati i kad je riječ o komunikacijama i koordinaciji između institucija vlasti u regiji, ne amnestirajući pritom ni poslodavce, organizacije civilnog društva i građane.

“Simptomatično je da nijedna država zapadnog Balkana nije prepoznala naš Evropski klimatski pakt kao vlastitu obavezu, izazov ili priliku za sebe, da ni u jednoj od zemalja regije političke stranke zelenih nisu na cijeni, niti vidimo da su građani spremni na bilo kakvu kolektivnu manifestaciju nezadovoljstva zbog zagađenosti zraka ili nebrige institucija za njihovo zdravlje”, začuđeno primjećuje isti visoki zvaničnik u Briselu.

Posljedice nebrige tek dolaze

Predviđanja s kojima se barata u institucijama EU-a govore da ozbiljne posljedice dosadašnje nebrige zemalja zapadnog Balkana prema prirodi, životnoj sredini i klimatskim promjenama tek dolaze. Uz ostale nepogode, predviđa se prosječni porast ljetne temperature do čak šest stepeni godišnje, dok će se prosječna količina padavina godišnje smanjivati za 12 posto, a ljeti čak i do 50 posto, što će uzrokovati velike i dugotrajne suše. Prije i nakon ljetnih suša očekuju se poplave, kao i učestalije i jače druge vrste ekstremnih vremenskih pojava.

“U takvim okolnostima od najveće je moguće važnosti za građane regije da vlade tih zemalja preuzmu obaveze u vezi sa sada već neizbježnim klimatskim promjenama i pokrenu odvažne reforme na smanjivanju zagađenja životne sredine sukcesivnim uvođenjem ekološki čistih izvora energije, provođenjem mjera energetske efikasnosti u graditeljstvu i prelaskom na pametna rješenja u industriji”, navodi se u radnom nacrtu “Zelenog plana za Zapadni Balkan”.

Problem je, navodi se, i tzv. linearna ekonomija s tradicionalnom pravolinijskom upotrebom prirodnih sirovina (kojima će se u budućnosti sve više oskudijevati) umjesto zaokretanja ka modelu “kružne ekonomije”, u kojoj je proizvodnja otpada ograničena, njegova selekcija poboljšana, a prikupljanje, reciklaža i ponovna upotreba sekundarnih sirovina obavezujući za sve subjekte društvene zajednice.

Regija se, navodi se u radnom nacrtu “Zelenog plana”, suočava i s ogromnim izazovima u upravljanju otpadom imajući u vidu stalno povećanje količine kućnog i industrijskog otpada zbog industrijalizacije i rastućeg životnog standarda, tradicionalno lošeg tretiranja građevinskog i opasnog otpada, te zbog nepostojanja adekvatnih, sanitarno prihvatljivih odlagališta i postrojenja za preradu sekundarnih sirovina. Sve to zajedno, navodi se u radnom nacrtu, posljedica je loših nacionalnih politika i nemarnog odnosa državnih i lokalnih vlasti prema klimatskim promjenama, životnoj sredini, a, u konačnici, i prema zdravlju građana.

Spas u inovativnim ‘zelenim tehnologijama’

Prelaskom iz zastarjelog “linearnog” ekonomskog modela u “kružni”, koji podrazumijeva samoodrživost i klimatsku neutralnost, smatra se u Briselu, u svim zemljama regije pokrenuo bi se dinamičan rast inovativnih “zelenih tehnologija”, a ponuda ekološki prihvatljive robe bila bi prilagođena sve izbirljivijem i ekološki svjesnijem evropskom tržištu. EU za to ima i argumente: između 1990. i 2018. građani i kompanije širom Unije uspjeli su smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 23 posto, dok je bruto domaći proizvod porastao za 61 posto.

Svojevrsnom komparativnom prednošću smatra se i znatno niži nivo industrijalizacije u regiji u poređenju s većinom drugih evropskih regija, što je u zemljama zapadnog Balkana doprinijelo očuvanju harmonične bioraznolikosti i stvaranju izvanrednih predispozicija za ekološki turizam, ekopoljoprivredu i ekostočarstvo, a navode se i neka od najpoznatijih evropskih staništa za brojne ugrožene biljne i životinjske vrste.

“Takav ekosistem izuzetna je prilika za sve vrste zelene ekonomije”, navodi se i ističe da je takav prirodni ambijent nužno očuvati i neprestano ga obnavljati, te da je potrebno energično suzbijati prekomjernu upotrebu pesticida i herbicida, spriječiti nekontrolirano krčenje šuma i uništavanje poljoprivrednog zemljišta.

U radnom zaključku navodi se da klimatske promjene i zaštita prirode predstavljaju područja na kojima saradnja između svih država regije može donijeti najveće dugoročne koristi imajući u vidu da je “četvrta industrijska revolucija nepobitna činjenica” i da Evropa u tom procesu želi i mora imati lidersku ulogu.

Izvor: Al Jazeera