Mogu li se građani odreći plastike

Hrvatska godišnje generira 400.000 tona plastičnog otpada, a od toga 4.000 tona završi u moru (EPA)

Zlarin kod Šibenika prvi je otok u Hrvatskoj koji će prestati koristiti plastiku za jednokratnu upotrebu. Približno 200 stanovnika i 2.000 turista odriču se plastičnih kesa, čaša, tanjira i pribora za jelo, slamki, kašikica za kafu i drugih predmeta od plastike.

Povelju ‘Za Zlarin bez plastike’ potpisali su i svi ugostitelji, trgovci, udruženja te lokalni predstavnici vlasti i turizma, obavezavši se da u svom poslovanju i tokom raznih manifestacija više neće koristiti jednokratnu plastiku. 

“Veliki dio inicijative počiva i na edukaciji stanovništva te posjetitelja-turista, a to se odvija putem radionica, filmskih projekcija, predavanja i edukativnih materijala”, objašnjva Ana Robb, koja je zajedno sa Natašom Kandijaš i Ivanom Kordić, osmislila ‘Zlarin – otok bez plastike’ – pobjednički projekat na nacionalnom takmičenju  ‘Adriatic Plastic Challenge’ koji se bavi zaustavljanjem dotoka plastičnog otpada u more. Inicijativa je pokrenuta prošlo ljeto. 

“Kod nekih mještana je možda bilo malo više otpora no uz puno truda, edukacije i objašnjavanja, mislim da su svi relativno bezbolno prihvatili da u dućanu više nema plastičnih vrećica i da se uz piće više ne dijele slamke”, kaže Robb. 

Prema njenom mišljenju, u regiji se počinje mijenjati svijest o zagađenju plastikom, ali ističe da to nije na nivou kao u zapadnoevropskim zemljama, kao naprimjer u Francuskoj, gdje živi i gdje je osnovala udruženje La Révolution Albatros, s ciljem educiranja djece i odraslih o problemima otpada i zagađenjem plastikom. 

“Gledajući iz Francuske, moram naglasiti da naši mediji niti iz daleka ne posvećuju dovoljno prostora gorućim temama masovnog izumiranja vrsta – gubitka bioraznolikosti, klimatske krize, podivljalog konzumerizma te na kraju krajeva kolapsa civilizacije o kojem recimo francuski i britanski mediji izvještavaju gotovo svakodnevno. Zagađenje plastikom je samo vrh ledenjaka.”

Međutim, Robb smatra da je ovakve projekte moguće provesti i u drugim mjestima, uz organizaciju i edukaciju. 

“Jedan od lijepih primjera u Hrvatskoj je grad Medulin, u kojem su javne službe, inspirirane našim primjerom, također zabranile jednokratnu plastiku. Svjetskih primjera je puno, sve je više malih otoka koji zabranjuju plastiku no tragedija je da često plastika koja završava na idiličnim pješčanim plažama dolazi iz nekih dalekih zemalja, morskim strujama i vrtlozima. No, ima i većih primjera kao New York koji je zabranio sve polistirenske kutije za ‘take away’ hranu. U Ruandi su potpuno zabranili plastične vrećice u cijeloj zemlji, a Kostarika planira 2021. potpuno zabraniti svu plastiku za jednokratnu upotrebu, uključujući i boce. Ako mogu oni, zašto ne bi mogla i Hrvatska?”

Plastični otpad na dnu Jadranskog mora

WWF Adria (World Wide Fund for Nature), svjetska nevladina organizacija za zaštitu prirode, upozorava da je problem plastičnog otpada u regiji vrlo ozbiljan, pogotovo u zemljama sa razvijenim turizmom. 

Nedavno je i međunarodni tim stručnjaka upozorio da je zastupljenost plastičnog otpada na dnu Jadranskog mora među najvećim u Evropi, nakon sjeveroistočnog dijela Sredozemnog i Keltskog mora.

“Važan lokalni faktor je turizam od kojeg u ljetnom periodu otpad poraste za jednu trećinu. Hrvatska godišnje generira 400.000 tona plastičnog otpada, a od toga 4.000 tona završi u moru. Dok plastika s hrvatske strane u Jadran dolazi pretežito zbog turizma, s talijanske strane osim turizma, problem je i proizvodnja plastike, od ukupne proizvodnje plastike na Mediteranu Hrvatska proizvodi 1,4 posto, a Italija 21,1 posto i upravo veliki dio otpada s talijanske strane ulazi u Jadransko more iz ušća rijeke Po”, objašnjavaju iz WWF Adria. 

Dodaju da je svijest hrvatskih građana o smanjenju upotrebe jednokratne plastike definitivno u porastu, ali da postoji još jako puno prostora za napredak. Važna godina je 2021. kada će se EU regulativom određene vrste jednokratne plastike zauvijek otići u historiju. 

Međutim, iz WWF Adria upozoravaju da ne može odgovornost biti samo na potrošačima i zamjeni materijala, već mora postojati sistemski zaokret u smjeru smanjenja proizvodnje plastike.

“Vlada bi morala utjecati na kompanije na način da kompanije porezom na plastični otpad odgovaraju za plastični otpad koji stvaraju, a kompanije bi trebala utjecati na proizvođače da se u procesu pakiranja koriste jednako dobre alternative plastici. Osim toga vlada bi trebala uložiti maksimalan napor u sređivanju sustava odvajanja i prikupljanja otpada te na taj način potaknuti građane na reciklažu. Plastika je dio većeg problema i zahtjeva momentalan i hrabar pristupim ukoliko želimo sačuvati vlastitu egzistenciju.”

Zagađene bh. rijeke

Situacija u susjednoj Bosni i Hercegovini je ozbiljnija te samo zabrana upotrebe jednokratnih plastičnih proizvoda ne bi dala neke veće rezultate. Kako upozoravaju iz ekoloških udruženja, problem plastičnog otpada je tek dio ukupnog problema sa odlaganjem otpada, budući da skoro trećina stanovnika BiH uopće nije pokrivena organizovanim odvozom otpada.

“Posljedica je da svakog dana oko 1.000 tona otpada završava na brojnim divljim deponijama, odakle nakon većih kiša završava u potocima, rijekama i jezerima”, ističe Anes Podić iz udruženja Eko Akcija. 

Članovi udruženja “Majski Cvijet” iz Mostara i grupa ekologa nedavno su objavili da su iz Neretve izvadili više od 30.000 plastičnih boca u posljednjih tri godine.

Podić ističe da je za rješavanje problema otpada i posebno plastičnog otpada potreban kvalitetan zakonski okvir, razvijena infrastruktura i institucije koje će provoditi zakone i upravljati infrastrukturom.

“Nažalost, u BiH ne postoji niti jedan od tih bitnih sastojaka uspješnog rješenja. U BiH se otpad zbrinjava tek u mjeri da ne predstavlja vidljiv problem stanovništvu koje živi u većim gradovima. Kad je plastika u pitanju, najveći problem u BiH predstavlja plastična ambalaža, dok upotreba plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu poput slamki ili plastičnog pribora za jelo nije tolika da bi njihova zabrana polučila neke rezultate.”

Prema riječima Podića, dramatičan pomak u ovoj oblasti napravilo bi uvođenje depozitnog sistema za plastičnu ambalažu, u kojem bi se za povrat ambalaže dobijala novčana naknada. 

“Međutim, tome se žestoko protivi industrijski lobi predvođen Koka-kolom, koji je prije nekoliko godina uspješno izlobirao usvajanje entitetskih pravilnika o razdvajanju ambalažnog otpada po svojoj mjeri, koji itekako pogoduje kompanijama, ali za posljedicu ima da će naš okoliš trajno biti zagađen plastičnom ambalažom”, kaže.

Ekološka udruženja upozoravaju da su ljudi u posljednjih 10 godina proizveli više plastike nego kroz čitavo posljednje stoljeće.

Trenutno najveće područje plutajućeg plastičnog otpada u okeanima je veličine Francuske. Period raspadanja pojedinih plastičnih predmeta, kao što su plastične boce i pelene, može biti i nekoliko stotina godina. 

Izvor: Al Jazeera