‘Tri u jedan’ inspektori u Srbiji

Nedostatak inspektora negativno utiče i na stepen "divlje gradnje", ali i zaštitu radnika na gradilištima (Tanjug)

Kada jedna zemlja godinama, pa i decenijama, ima ozbiljan problem sa sivom ekonomijom, “divljom” gradnjom, zagađenjem životne sredine, radom na crno i drugim oblicima kršenja prava zaposlenih, nelegalnim prevoznicima, biznismenima i političarima sa nepoznatim poreklom imovine, netransparentnim trošenjem budžetskih sredstava ili, kraće rečeno, sa vladavinom prava, reklo bi se da bi logično bilo da pojača nadzor u tim oblastima.

Srbija, međutim, kao zemlja u kojoj se pored pomenutih problema, godinama govori i o glomaznom javnom sektoru, o prevelikom broju zaposlenih, o neefikasnoj državnoj birokratiji i partijskom zapošljavanju, ima manjak baš tamo gde ne bi trebalo da ga bude u državi čije se vlasti poslednje dve decenije redovno zaklinju da su čvrsto opredeljene za evrointegracije i borbu protiv korupcije – u inspekcijskim službama.

Većina inspekcija, kako je pokazala analiza Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave ima problem manjka zaposlenih. Ovakvoj situaciji doprinela je i zabrana zapošljavanja u javnom sektoru poslednjih nekoliko godina, pa je broj inspektora u Srbiji sada gotovo četiri puta manji od proseka Evropske unije.

U republičkim inspekcijama trenutno je zaposleno oko 2.400 inspektora, što znači da, ako bi se primenjivali pomenuti standardi EU, Srbiji samo na državnom nivou nedostaje oko pet do šest hiljada inspektora.

Do 2021. u planu još 1.300 inspektora

Iz Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave najavljuju zapošljavanje 1.272 inspektora u republičkim inspekcijama do kraja 2021. godine. Čak i tada, još neće biti blizu pomenutog proseka EU, a naročito ako se ima u vidu činjenica da se stepen uređenosti zemalja članica, naročito onih starijih, i Srbije znatno razlikuje, odnosno da inspektori u Srbiji imaju mnogo više posla.

Primera radi, u većini zemalja EU je nezamislivo da u centru grada ili u zaštićenom području uopšte počne gradnja objekta bez građevinske dozvole, a kamoli da stigne do završne faze. U Srbiji, koja ima više od dva miliona nelegalnih objekata, to nije neobično čak ni nakon donošenja zakona koji propisuje da je nelegalna gradnja krivično delo, za koje je zaprećena i kazna zatvora.

Ni na lokalnom nivou nije mnogo bolja situacija. Prema rečima Dragomana Paunovića, iz Mreže inspektora Srbije, u lokalnim samoupravama je zaposleno oko 1.900 inspektora, što je, kaže, daleko od potrebnog broja.

“U mnogim opštinama imamo situaciju ‘tri u jedan’, pa čak i ‘četiri u jedan’, odnosno da jedan inspektor radi više poslova. Na primer, da je jedna osoba i komunalni inspektor, i građevinski i ekološki. To nije normalno, ne može jedan čovek da poznaje toliko propisa iz različitih oblasti, niti da postigne da sve to kontroliše”, objašnjava Paunović.

Ovakvu situaciju za Al Jazeeru potvrđuju i u Ministarstvu državne uprave i lokalne samouprave i dodaju da je dat “model na osnovu koga svaka jedinica lokalne samouprave utvrđuje potreban broj Inspektora  prema svojim karakteristikama”.

Paunović ističe da je manjak zaposlenih naročito izražen u saobraćajnoj i poljoprivrednoj inspekciji. “U nekim okruzima u Vojvodini, koja je žitnica države, nema nijednog inspektora, pa se onda šalju ljudi iz Beograda, koji su ionako preopterećeni. Nedostaje i inspektora rada, a vidite koliko se gine na gradilištima”, kaže Paunović.

Manjak 265 odsto

Primera radi, u analizi inspekcijskih službi u Srbiji, koju je naručilo Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave, a u koju je Al Jazeera imala uvid, za vodnu inspekciju, u rubrici “nedostajući zaposleni” piše 265 odsto. Naime, sistematizacijom je predviđeno da vodnih inspektora ima 20, a trenutno ih je 17, što, prema analizi, nije ni trećina stvarno potrebnog broja. Ako se ima u vidu sve veći problem ugrožavanja malih rečnih tokova zbog gradnje mini hidroelektrana, masovna nelegalna gradnja na Savskom nasipu u Beogradu, za koju stručnjaci tvrde da ugrožava nasip, kao i navika bacanja svakakvog otpada u reke, jasno je da ovo uopšte nije beznačajno pitanje.

Zbog manjka zaposlenih, u Vojvodinu se šalju poljoprivredni inspektori iz Beograda

A na pitanje da li je ovakva situacija sa inspektorima rezultat neznanja ili namere partija, koje su upravljale Srbijom poslednjih tridesetak godina, Duško Radosavljević, profesor novosadskog Fakulteta za pravne poslove “Dr Lazar Vrkatić” kaže da praksa u Srbiji pokazuje da vlast i njene pristalice često koriste priliku za koruptivne delatnosti, kojima pogoduje nedostatak nadzora.

“Nedostatak inspekcija znači da može da se zida zgrada bez dozvole, pa i da se završi, pa da se tek onda neko seti da to treba da se legalizuje. I onda često dolazi do situacije u kojoj se onaj ko je prekršio zakon pogađa sa javnim službenikom koliko treba da plati, što otvara prostor za korupciju”, objašnjava Radosavljević.

Dodatni problem je što i to malo inspektora ne uživa dovoljno jaku podršku ostalih državnih institucija, koje bi trebalo da im pomognu u sprovođenju zakona.

“Ako nema saradnje sa drugim organima, pre svega sa policijom, onda inspektor ne može da uradi svoj posao, a posledice su onda loše za društvo, jer nisu svi u ravnopravnom položaju. Počev od privrednih subjekata, gde jedni posluju po zakonu, moraju da plaćaju sve poreze i takse, da prijave radnike, a drugi to neće morati, jer nema ko da ih kontroliše. To je kao u fudbalu, kad bi jednom timu dozvolili da penale izvodi sa 11 metara, a drugom sa pet metara. Sad i sama privreda shvata važnost našeg posla”, kaže Dragoman Paunović iz Mreže inspektora Srbije.

Pomoć policije ako inspektor preživi

Jedan od najslikovitijih primera pomenute nesaradnje je bio pokušaj rušenja nelegalnog ugostiteljskog objekta na vrhu Kopaonika prošlog leta, koji je propao, jer se policija nije pojavila, ali jesu, prema izveštajima medija, neki momci u džipovima.

“Za sada policija prvo traži da inspektor sam pokuša da izvrši rešenje, pa ako ne uspe, a ostane živ, da se obrati policiji i u tom drugom pokušaju bi trebalo da pruži asistenciju”, objašnjava aktuelne zakonske propise Dragoman Paunović i najavljuje da će Mreža inspektora podneti zahtev da se oni promene, kako bi se povećala zaštita inspektora.  

A da je potrebna veća podrška i zaštita vidi se i iz slučajeva koje pominje Paunović. “Na primer, naš kolega u Vranju je toliko pretučen da više ne može da se vrati na posao, saobraćajni inspektor u Valjevu je pretučen tako da je jedva ostao živ. U Pančevu je na saobraćajnog inspektora neko namerno naleteo vozilom, da ga pregazi. Jedna građevinska inspektorka u Beogradu kad je izašla na teren, šef gradilišta je naredio svim radnicima da napuste objekat i isključe stuju, pa je ostala sama u mraku. Poljoprivredna inspektorka je ostala zaključana u hladnjači. Mi svakodnevno doživljavamo takve napade”.

To su samo oni prijavljeni slučajevi kada su inspektori meta onih koje kontrolišu. Ima, međutim, slučajeva i da zbog svog rada trpe i pritisak poslodavca.

“Ima opština gde se to dešava, ali nismo imali mnogo pritužbi od samih inspektora. Na primer, dešavalo se da ih premeste na drugo radno mesto, u drugu inspekciju ili na mesto matičara”, kaže Paunović.

Pomenuta analiza inspekcijskih službi ukazuje na mnoge probleme i nedostatke. Počev od starosti inspektora, koja je u proseku 54 godine, a trenutna sistematizacija radnih mesta ne pokazuje planove za  zapošljavanje mlađih kadrova.  

Plata kao za kancelarijski posao

Primećeno je takođe i da većina inspektora koji rade i po 30 godina nema mogućnost napredovanja (iz zvanja savetnika u zvanje samostalnog ili višeg savetnika), a samim tim niti mogućnost da na osnovu obavljanja inspekcijskih poslova dobiju veću platu od drugih službenika sa istim zvanjem.

Iako postoji namera zapošljavanja novih inspektora u narednom periodu, pitanje je da li će za posao koji zahteva dosta terenskog rada, nosi značajan stepen rizika i zameranja često moćnim ljudima, a sve to za platu od 400 do 550 evra biti zainteresovani kvalitetni obrazovani mladi ljudi ili partijski kadar koji u “gledanju kroz prste” uticajnim pojedincima vidi svoju šansu za prosperitet. Od toga dosta zavisi i hoće li se Srbija, osim po broju inspektora, standardima EU približiti i po stepenu uređenosti i poštovanja propisa.

U većini zemalja EU je nezamislivo da u centru grada ili u zaštićenom području uopšte počne gradnja objekta bez građevinske dozvole, a kamoli da stigne do završne faze, što nije slučaj u Srbiji

Profesor Radosavljević je skeptičan. “U Srbiji ni jedan segment društvene realnosti ne radi kako treba. A javna uprava mora biti dobro organizovana i moraju je činiti obrazovani i dobro plaćeni ljudi. U Srbiji se znanje ne ceni, diplome se maltene izvlače na lutriji. Dodatni problem je što javna uprava u Srbiji nije depolitizovana i često služi za uznemiravanje političkih suparnika”.

Paunović, međutim, tvrdi da je poslednjih godina određenim zakonskim izmenama položaj inspektora poboljšan, a očekuje da se dodatno popravi u narednom periodu izmenom još nekih zakona.

U Ministarstvu državne uprave podsećaju da je Vlada Srbije u junu usvojila uredbu kojom je ukinuto ograničenje broja državnih službenika u organu državne uprave u zvanju samostalnog savetnika koji obavljaju inspekcijske poslove najmanje 50 odsto radnog vremena. “To znači da, ukoliko su ispunjeni svi uslovi, inspektori se mogu prevesti iz zvanja savetnik u zvanje samostalni savetnik što podrazumeva veći koeficijent, a time i veću platu”, navode u ovom ministarstvu.

Dvije milijarde evra nenamenski potrošeno

Ipak, čak i u slučaju povećanja plata, ostaje činjenica da ne radi svi jednako kvalitetno, odnosno neki će inspektori biti revnosniji u svom poslu od drugih, a pitanje je hoće li to država umeti da prepozna i nagradi ili će “uravnilovkom” demotivisati dobre radnike.

Na pitanje da li postoje precizni kriterijumi za nagrađivanje inspektora na osnovu učinka i kvaliteta rada i koji su, iz resornog ministarstva odgovaraju da ne žele da uspeh rada inspekcija bude meren brojem poseta ili izrečenih mera, već stopom ostvarenja javnog interesa u oblasti koju nadziru.

“Tako, na primer, zdravstvenu inspekciju nećemo  meriti samo po broju medicinskih ustanova nad kojima vrši nadzor, već na primer po stopi smanjenja obolevanja od hepatitisa. Prvi ovakav model sprovodimo kao pilot projekat  u sanitarnoj inspekciji gde želimo da uspostavimo merenje na osnovu stope ostvarenja javnog interesa”, stoji u odgovoru Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave.

Kada je reč o ostvarivanju javnog interesa, zanimljivo bi moglo biti i merenje učinka poreske inspekcije, naročito ako se ima u vidu nezanemarljiv broj velikih poreskih dužnika, među kojima ima i javnih preduzeća, ali i pojedinaca čija imovina višestruko premašuje njihova primanja, a ne postoji uverljivo objašnjenje tog ekonomskog čuda.

Ne treba zaboraviti ni učinak budžetske inspekcije, kojoj, prema analizi ministarstva, trenutno nedostaje čak 228 odsto zaposlenih. Od trenutno 28 radnih mesta predviđenih sistematizacijom, popunjeno je svega 11, a kad bi se popunilo i preostalih 17 mesta predviđenih aktuelnom sistematizacijom, trebalo bi zaposliti još toliko kako bi se zadovoljile potrebe.

Ipak, za zemlju u kojoj Državna revizorska institucija utvrdi da je samo u jednoj godini (2017.) nenamenski potrošeno gotovo dve milijarde evra budžetskog novca, reklo bi se da ih nedostaje mnogo više. 

Izvor: Al Jazeera