Gdje je dijete sigurnije – na internetu ili na ulici

Roditelji mogu biti mirni. Dijete neće pasti s bicikla, neće ga niti zgaziti neki pijani vozač, niti oteti neki perverznjak. A ugodno ide s korisnim – dok su na internetu, gdje uživaju u virtualnoj stvarnosti, mogu čak i ponešto naučiti, ako ništa drugo, pokoju riječ engleskog jezika ili steći temelj za karijeru budućeg kompjuterskog stručnjaka.

Koliko roditelja ovo čini? Prema dostupnim podacima, previše.

Koliko ih je spremno prepustiti svoje dijete čarima interneta, još toliko ih je potpuno nesvjesno i kakve rizike takav obrazac ponašanja donosi po njihove potomke.

A, podaci su zabrinjavajući. Prema analizi organizacije „Save the Children“, čak 74 posto djece u 7. godini života koristi internet, 71 posto onih starosti od devet ili 10 godina imaju profile na društvenim mrežama (iako im je to zabranjeno od strane tih mreža), dok čak 96 posto djece ostavlja lične podatke na profilima koji su dostupni na internetu.

Užasavajući podaci

Dalje, gotovo polovina djece dobijala je poruke od nepoznatih lica (49 posto), 43 posto ih je prihvatalo prijateljstva s njima, a, što je najšokantnije, 11 posto ih pristaje na sastanke s njima uživo!

Zaista, užasavajući podaci, za koje je, složit ćete se, zaslužna i činjenica da 48 posto roditelja nikako ne kontroliše ponašanje djece na internetu, dok 72 posto djece smatra da njihovi roditelji znaju samo ono što im on kažu da rade.

I kako se boriti protiv toga i protiv situacije da takva dječja znatiiželja i nezainteresiranost roditelja poluče rezultat od kojeg se diže kosa na glavi?

Na ovo pitanje odgovor pokušava pronaći Centar za sigurni internet u Bosni i Hercegovini, koji je Ured Međunarodnog foruma solidarnosti EMMAUS otvorio u saradnji s UNICEF-om i organizacijom „Save the Children“ u BiH, pod sloganom „Surfaj slobodno“.

Centar je, kako kaže njegova menadžerica Amela Efendić, namijenjen prvenstveno djeci i roditeljima, jer, „djeci želimo pojasniti da je internet zabavan, obrazovan, da je koristan, ali da trebaju naučiti kako se zaštititi od neprimjerenih sadržaja na internetu“.

„Međunarodni forum EMMAUS je još 2010. uspostavio SOS liniju za prijavu neprimjerenih sadržaja na internetu i član smo Svjetske asocijacije koja se bavi time. Nismo otkrivali toplu vodu, jer su nekada davno ljudi shvatili da razvoj tehnologije prati i povećanje rizika za djecu. Koliko je ona korisna, toliko je i podložna zloupotrebama – od krađa, do seksualne eksploatacije djece, a ovo zadnje nas najviše zabrinjava“, kaže ona.

Djeca informatički pismenija od roditelja

Zloupotreba djece posredstvom informacijskih i komunikacijskih tehnologija, kao globalna kriminalna aktivnost, najviše se prakticira i širi posredstvom interneta, te predstavlja jedan od raširenijih oblika seksualnog zlostavljanja djece i maloljetnika u savremenom društvu.

Svrha inicijative je prevencija nasilja nad djecom u digitalnom okruženju kroz podršku vlastima, institucijama i profesionalcima u Bosni i Hercegovini da unaprijede ili razviju nove mehanizme rada.

Nužno uključenje IT industrije

Uspostava Centra za sigurni internet unaprijedit će otkrivanje potencijalnih žrtava seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja djece, tvrdi Vujović, koji dodaje da će svako saznanje za takve slučajeve uzrokovati pokretanje referalnog mehanizma u pravcu zaštite žrtve i pronalaska počinioca.

No, kako kaže, efikasan nadzor u digitalnom okruženju nije moguć bez uključivanja IT industrije, prije svega pružalaca internet usluga.

“Zbog toga je namjera da se izrade smjernice za kompanije koje će voditi društveno odgovornu politiku u cilju zaštite djece u digitalnom okruženju. Smjernice će biti izrađene na temelju najboljih svjetskih praksi u ovoj oblasti, koje i dalje počivaju na principu samoregulacije”, mišljenja je Vujović.

 

 

Jedan od zadataka Centra je i da savjetuje i educira roditelje koji u velikom broju slučajeva nisu upoznati sa načinom funkcionisanja društvenih medija i medija. Roditeljima se pruža savjetodavna pomoć, a nastavnicima i djeci i direktna pomoć ako se dijete osjeti ugroženo u internetskom okruženju.

„Djeca su, realno, informatički pismenija od roditelja. To je slučaj svugdje, pa i kod nas. Naš najveći izazov je, zapravo, kako educirati roditelje, ali pozivati i na sistemska rješenja za borbu protiv ovog problema. Roditelji nisu svjesni grešaka koje prave. Nas, kada smo bili djeca, roditelji nisu mogli utjerati u kuće, a sada, ne mogu ih istjerati iz nje. Nesvjesno roditelji čak i pospješuju takve običaje. Misle, ako je dijete za računarom, ono je sigurno, te nisu svjesni da susret svog djeteta sa nepoznatim licem u stvarnom svijetu, može izazvati upravo komunikacija djeteta s tim licem u digitalnom okruženju, odnosno, virtualom svijetu. Jednostavno, mnogo roditelja ne zna kako zaštititi djecu u tim slučajevima, a njihove povrede ne moraju biti samo fizičke, već i emocionalne, koje teško zarastaju“, kaže Efendić.

Ove godine, Centar je zabilježio više od 148 prijava, a funkcionira veoma jednostavno. Dok Informativni centar pruža informacije djeci i roditeljima, te općoj javnosti o sigurnosti u digitalnom okruženju, Helpline nudi besplatnu telefonsku liniju za savjete i podršku žrtvama i srodnicima, Hotline služi, kao SOS online linija, za direktne prijave neprimjerenog sadržaja koji predstavlja opasnost za djecu.

Produžena ruka policije

Ono što je vrijedno istaći je da se prijava koja se pošalje putem Hotlinea, jako brzo procesuira. Razlog tome je ostvareno članstvo EMMAUS-a u međunarodnoj organizaciji SOS linija za prijavu neprimjerenog sadržaja INHOPE, posredstvom koje se prijave odmah administriraju, kategoriziraju, dostavljaju nadležnoj policiji, ali odmah i prosljeđuju partnerskoj SOS liniji u zemlji u kojoj se nalazi server sa spornim sadržajem koja, u saradnji s njihovim policijskim agencijama i ISP providerima, vrši skidanje sadržaja sa interneta u roku od 1-3, a najkasnije 7 dana.

Dovoljno je na taj link poslati adresu stranice sa neprimjerenim sadržajem.

„Radi se o online prijavi online nasilja, i to svakog vrsta zlostavljanja, nasilja, pornografskog sadržaja koji uključuje djecu… Naš administrator zaprima prijavu, razdvaja prijavu slučajeva dječje pornografije i neprimjerene komunikacije sa djetetom od ostalih prijava i prosljeđuje je nadležnom Ministarstvu unutrašnjih poslova, čija smo, praktično, produžena ruka. Nažalost, niti oni nemaju dovoljan kapacitet za borbu protiv cyber nasilja koje vreba iz digitalnog svijeta, a i kadrovska osposobljenost za ovu oblast kriminaliteta u organima krivičnog pravosuđa je niska. Rad stručnih lica u na SOS liniji pomaže bržem skidanju sadržaja s interneta, dok policija realizira aktivnosti u domenu svojih zakonskih nadležnosti i postupanja“, navodi Efendić.

BiH nema zakon, a RS odmakao dalje od FBiH

Vujović podsjeća da u BiH još uvijek nije izvršena harmonizacija krivičnih zakona sa Lanzarote konvencijom, osim u Republici Srpskoj, dok Efendić tvrdi da je jedna od problema taj što Bosna i Hercegovina nema zakon na državnom nivou koji se bavi seksualnom zloupotrebom djece na internetu.

„U tom smislu, entitet Republika Srpska dosta je dalje odmakao od Federacije BiH, jer ima tačniju klasifikaciju ove vrste kriminala. Nadam se da će i nadlećni u Federaciji BiH promijeniti i unaprijediti svoje zakone, jer je, recimo, neprihvatljivo da se za prijestupe protiv kojih se mi borimo koristi termin ‘dječja pornografija’, koji se u svijetu sve više odbacuje, jer uključuje princip dobrovoljnostii pristanka na eksploataciju, što kod djece nikako ne može biti slučaj. A onda, nadam se da će i uslijediti harmonizacija zakona na državnom i međunarodnom nivoz“, kaže Efendić.

Također, kako upozorava “Save the Children”, BiH je izvan okvira o iskorjenjivanju nasilja nad djecom, koji je Evropska komisija propisala kroz preporuke i smjernice.

Iako je postojao “Akcioni plan za zaštitu djece i sprječavanje nasilja nad djecom putem informaciono-komunikacijskih tehnologija u Bosni i Hercegovini 2014.-2015.”, analize pokazuju da je njegova implementacija gotovo potpuno izostala. 

Kako navodi Srđan Vujović iz organizacije „Save the Children“, tačan broj djece koja su doživjela seksualno iskorištavanje ili zloupotrebu nije poznat, niti za područje BiH niti za neku drugu zemlju. Visoka stopa neotkrivenih slučajeva učinila je da registrovani slučajevi od strane policijskih agencija čine samo „vrh ledenog brijega“ u odnosu na stvarni broj.

„Također, i kada dođe do otkrivanja nekih od njih, prioritet postaje zaštita najboljeg interesa djeteta ili žrtve, koja najčešće zahtijeva isključivanje javnosti, pa bi građani mogli steći pogrešan utisak da seksualno iskorištavanje i zloupotreba djece nisu prisutni u BiH. Naprotiv, rezultati provedenih istraživanja u BiH ukazuju da se djeca suočavaju sa izuzetno velikim problemima u digitalnom okruženju. Studija provedena na reprezentativnom uzorku za djecu od 12 do 16 godina u BiH, pokazala je da je svako sedmo dijete doživjelo određeni oblik nasilja“, navodi Vujović.

Internet je, kako vrijeme prolazi, sve dostupniji, čak i na ulicama, parkovima, trgovina…, ali samim tim, djecu čini izloženijom potencijalnim atacima predatora s interneta.

„Danas i škole imaju besplatan internet, no, moraju se podesiti postavke tako da učenici neće imati pristup baš svemu. Vršnjačko nasilje, cyber bullying, izazivanje, provociranje, dijeljenje neprimjerenog sadržaja, pornografskih fotografija…, sve su to stvari protiv kojih se treba boriti u cilju da internetsko okruženje načinimo sigurnijim za djecu. Jer, ljudi nisu niti svjesni koliko ima slučajeva nasrtanja na djecu u svrhu seksualnog iskorištavanja“, kaže Efendić.

Izvor: Al Jazeera