Kapitalizam koji uništava stećke negiranje je bosanskog identiteta

Stećci su često meta vandalizma (Ustupljeno Al Jazeeri)

Kada se prije nekoliko dana na brojnim bh. medijima pojavila vijest kako je privatni investitor u Istočnom Sarajevu nelegalno, nestručno i bez bilo kakve dozvole izmjestio cijelu nekropolu stećaka izazvao je niz ljutitih reakcija na društvenim mrežama ali ne i reakciju lokalnih vlasti. Fotografije iz zemlje izvaljenih stećaka nabacanih na nekakvu improviziranu deponiju šokirale su javnost i isprovocirale oluju ljutitih viralnih reakcija. Da li je i jedan od tih stećaka vraćen na svoje prvobitno mjesto nakon te „medijske bure“ pitanje je koje zaslužuje jednaku pažnju kao i sam čin njihovog „barbarskog izmještanja“.

Komentari čitalaca koji su objavljivani uz sve vijesti o tom „divljačkom“ činu uglavnom su bili osuđujućeg karaktera, a iz pisanja anonimnih pratilaca virtuelnih sadržaja doznali smo da je „izmještanje“ nekropole stećaka poduzeo lokalni tajkun koji na tom mjestu želi graditi hotel. Tek njegovim „djelovanjem“ veliki dio javnosti je i doznao da je lokacija Pavlovac, nadomak Sarajeva, nmjesto na kojem se do nedavno nalazila vrijedna skupina srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika.

Pojava da se stećci nelegalno izmještaju, prebacuju, koriste kao građevinski materijal i uništavaju na bilo koji drugi način nije uopšte neuobičajena kaže stručnjak za kulturu bosanskog srednjeg vijeka Gorčin Dizdar. Pa iako nije siguran da je konkretna lokacija bila upisana u karte nacionalno vrijednih spomenika ponašanje lokalnih vlasti drži neprimjerenim, jer u svakoj civiliziranoj zemlji, prije ovakvog građevinskog zahvata neophodno je konsultirati „struku“ koja bi donijela konačan sud o vrijednosti nekropole i mogućim i eventualnim načinima njenog prebacivanja.

Uobičajen odnos prema stećcima

„Nažalost, to što se dogodilo u Istočnom Sarajevu nije me iznenadilo, s obzirom da se takve stvari u našoj zemlji dešavaju redovno. Konkretno, u ovom slučaju nisam siguran ni da li je to izmještanje bilo nelegalno, jer ne znam da li se radilo o nekropoli koja je bila registrirana kao nacionalni spomenik. Svakako da bi u “normalnom” društvu u ovakvim situacijama investitor trebao konsultirati lokalne vlasti, koje bi potom trebale odrediti da li se radi o spomeniku od vrijednosti. Mislim da je moguće da je to moglo biti urađeno bez znanja lokalnih vlasti, ali pravo pitanje je kako će (i da li će uopće) lokalne vlasti reagirati na to što se desilo?“

Dizdar s pomalo neskrivene tuge i rezignacije dodaje kako ovakvo ponašanje uopće nije rijetko ističući kako je odnos prema stećcima u velikom dijelu zemlje krajnje nehajan.

„Kao što sam prethodno rekao, nažalost je ovakvo i slično ponašanje poprilično uobičajeno u BiH. Od pojedinaca ili manjih grupa koje obaraju stećke i kopaju rake koje se nalaze ispod njih u potrazi za “blagom”, pa sve do planskih dislokacija čitavih nekropola koje provode nacionalni parkovi ili vjerske institucije – sve je to dio bosanskohercegovačke svakodnevnice“.

Kako se nešto ovakvo moglo desiti u vrijeme kada su stećci uvršteni na UNESCO-vu listu svjetskog kulturnog naslijeđa pitanje je koje treba postaviti institucijama zaduženim da vode brigu o kulturnom naslijeđu zemlje jasan je Dizdar.

„To biste pitanje najprije trebali uputiti nadležnim institucijama, kao što su Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine ili entitetske i kantonalne institucije za zaštitu spomenika. S obzirom na moja dosadašnja iskustva komunikacije s ovim institucijama, predviđam da biste na odgovor čekali nekoliko mjeseci, dok je, također, vrlo vjerovatno da ni nakon tog odgovora ne bi bilo jasno ko je ustvari nadležan za ovakve situacije. Konačno, i najvažnije, čak i da jedna od tih institucija jasno osudi ovakav čin, odgovornost za provođenje njihovih odluka odnosno kažnjavanje počinioca leži na sudskim institucijama. Meni nije poznat niti jedan slučaj osude pojedinaca ili institucija radi ugrožavanja nacionalnih spomenika u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Što se tiče UNESCO-a, jedino što ta institucija može uraditi je da stećcima oduzme status Svjetskog naslijeđa, što bi se u slučaju objektivne i pune primjene kriterija dogodilo  – odmah“.

„Ugrožena i Radimlja“

Gorčin Dizdar kaže da postoji kritična masa intelektualaca i onih koji su svjesni vrijednosti i važnosti stećaka kao neprocjenjivog kulturnog blaga ali sav njihov entuzijazam potpuno je beskoristan ako se u zaštitu stećaka ne uključe vlasti sa svih nivoa djelovanja.

Kao veoma negativnu pojavu navodi slučaj da je veliki broj nekropola koje su uvrštene na UNESCO-vu listu danas u veoma lošem stanju i da ne postoji sistematski organizovana briga o tom posebno vrijednom dijelu kulturnog naslijeđa. Slučaj iz istočnog Sarajeva je za Dizdara razumljiv i očekivan jer svjedoči čak ni najpoznatiji lokaliteti stećaka, poput stolačke Radimlje, nisu pošteđeni napada i otvorene ugroze.

„U akademskoj zajednici i široj javnosti meni je poznato 30ak osoba koje se na neki, manje ili više intenzivan ili obiman način bave proučavanjem, zaštitom i promocijom stećaka. Međutim, postoji mnogo veći broj pojedinaca koji su svjesni značaja stećaka, i koji bi, vjerujem, bili spremni uključiti se u konkretne aktivnosti u ovom polju, ali im je potrebna koordinacija i usmjeravanje nadležnih institucija. Tu dolazimo do “vršioca vlasti” i proste činjenice da ja nikada u životu nisam čuo niti jednog političara da spomene stećke (izuzmemo li nekoliko izjava povodom dobivanja statusa UNESCO svjetskog naslijeđa), a kamoli da predloži ili inicira neke konkretne aktivnosti s ciljem njihove zaštite. Više od tri godine nakon što su 24 nekropole u Bosni i Hercegovine dobile status svjetskog naslijeđa, većina tih lokaliteta je potpuno zaraslo i neobilježeno, dok su u neposrednoj blizini Radimlje ilegalno sagrađeni novi objekti (iako je prema UNESCO-ovim pravilima potrebno odstraniti postojeće). Riječju – situacija je katastrofalna“.

Ipak, koliko god odnos vlasti bio inertan postoje ljudi kojima je stalo da se srednjovjekovno naslijeđe očuva i zaštiti kaže Dizdar pominjući projekat koji sam vodi a kojem je za cilj da se registruje i opiše što više lokacija na kojima počivaju stećci.

Projekat registracije stećaka

„Na kraju bih spomenuo projekt koji u ovoj oblasti trenutno provodi Fondacija “Mak Dizdar” uz podršku USAID-a i Međunarodno organizacije za migracije (IOM). Radi se o projektu “U kamenu uklesano”, u sklopu kojeg su formirani timovi volontera u pet općina (Foča, Travnik, Trebinje, Stolac, Posušje), koji se bave registracijom (brojanje stećaka, uzimanje GPS koordinate) i fotografiranjem nekropola u svojim općinama, kao i prikupljanjem lokalnih priča i legendi o njima. Također je planirano i čišćenje i signalizacija pojedinih nekropola. Projektne aktivnosti i rezultati bit će predstavljeni na projektnoj stranici stecakmap.info, kao i facebook stranici stecak.map“.

Napad na stećke napad je na najosjetljiviji dio bosanske historije i kulturnog naslijeđa, a u jednom simboličkom smislu devastacija nekropola u kojima počivaju jedan je od načina da se uništi i negira kompleksni bosanski identitet.

Izvor: Al Jazeera