Posljednji vijetnamski javni pisac pisama, ‘svjedok Sajgona’

Grupa stranih turista i njihov vijetnamski turistički vodič razgovaraju sa Duong Van Ngoom (89) u sajgonskoj Centralnoj pošti (Al Jazeera)

Ho Ši Min, Vijetnam – Kako francuska kolonijalna arhitektura Ho Chi Minh Cityja tone u pozadinu i broj sjajnih solitera raste u ovom velikom gradu na jugoistoku Azije, postoji jedan čovjek koji bi mogao biti posljednji ostatak vijetnamske kolonijalne prošlosti.

Duong Van Ngo je jedini preostali javni pisac i još piše pisma iz grandiozne sajgonske Centralne pošte u ovom gradu od 13 miliona ljudi, izgrađenom kada je Vijetnam bio još dio francuske Indokine.

Sajgon je bio glavni grad Južnog Vijetnama prije rata, ali je preimenovan u Ho Chi Minh City nakon što je Sjeverni Vijetnam preuzeo ovaj grad 1975. Mnogi Vijetnamci, posebno na jugu i stranci i dalje ovaj grad nazivaju Sajgon.

Duong Van Ngo je radio na raznim pozicijama u pošti prije nego što je postao pisac pisama.

„Za poštu sam počeo raditi kada mi je bilo svega 16 godina, 1946.“, ovaj 89-godišnjak je rekao Al Jazeeri.

Svako jutro on zalijepi komad papira sa riječima „Javni pisac“ na francuskom, vijetnamskom i engleskom jeziku na ploču blizu njegovog drvenog stola, kompletirajući svoj improvizovani ured u sajgonskoj Centralnoj pošti.

Velika slika Ho Chi Minha visi na obližnjem zidu.

Sajgonska Centralna pošta ostaje jedna od najpoznatijih znamenitosti u Ho Chi Minh Cityju i simbol francuske kolonijalne arhitekture u ovom gradu [Valerie Plesch/Al Jazeera]

Ngo je pisao pisma za stotine ljudi na vijetnamskom, engleskom i francuskom jeziku u proteklih 28 godina.

Kada se on pridružio bila su još tri druga javna pisca, ali su poslije svi preminuli.

Naučio je francuski kada mu je bilo sedam godina, što je bilo normalno jer je odrastao pod francuskom kolonijalnom vladavinom. Engleski je došao kasnije, kada je imao 36 godina i podučavali su ga američki instruktori.

Dok se približava 90-im, još svaki dan na posao putuje biciklom.

„Osjećam se radosniji kad idem na posao nego da ostajem kući“, Ngo je rekao. „Još mogu služiti javnosti, služiti društvu.“

Ali on shvata da njegova profesija prevodioca i pisca pisama postaje suvišna imajući u vidu internet.

„Postoje mnoga mjesta na kojima možete nešto prevesti ali oni ne rade direktno [s ljudima]. Ovdje, ja radim direktno s ljudima.“

Unutrašnjost sajgonske Centralne pošte. Ova zgrada je završena 1891. kada je Vijetnam bio dio francuske Indokine [Valerie Plesch/Al Jazeera]

Svako jutro u osam, on otpakuje svoju crnu kožnu torbu, stavljajući povećalo i vremešne primjerke englesko-vijetnamskih rječnika na svoj sto.

U rječnicima je naškrabao bilješke sa svojim izrazima i značenjima pored riječi.

On također prodaje razglednice posjetiteljima koji žele da im nešto napiše na licu mjesta za 5.000 donga (oko 22 centa). Ne naplaćuje pisanje mada mu mnogi klijenti daju velikodušnu napojnicu.

Većina njegovih posjetitelja su turisti.

Ali nekoliko ljudi koji su ga poznavali četrdeset godina i dalje dolaze da ga vide na poslu, kao što je 60-godišnja Mai Dang Guesdon.

„Chao Chu,“ kaže ona, što je pristojan način obraćanja starijem čovjeku na vijetnamskom što bi se moglo prevesti kao „čika“.

Guesdon je bila na odmoru od Francuske, gdje je sebi svila dom.

Duong Van Ngo piše razglednicu za turistu u sajgonskoj Centralnoj pošti [Valerie Plesch/Al Jazeera]

Koristila je Ngoove usluge 1990-ih da piše ljubavna pisma svom momku Francuzu kojeg je upoznala u Vijetnamu dok je radila kao turistički vodič.

Ona nije govorila francuski i oslanjala se na Ngoa da komunicira sa svojim sadašnjim mužem. I dalje čuva ta pisma u svom domu u Francuskoj.

„On mi je prevodio mnogo godina“, kaže ona. „On radi svim srcem…on voli raditi; voli riječi i pisma…Voli francuske riječi.“

Kada sam ga upitala o pisanju ljubavnih pisama, Ngo je rekao: „Ja ih samo prevodim. Ne pišem ih sam.“

Tokom dana, radoznali turisti dolaze da proćaskaju sa Ngoom.

Neki mu traže da im napiše pisma ili razglednice za porodicu i prijatelje u njihovim domovinama.

Kim Liong (40) iz Malezije je rekao: „To je kao povratak u 60-te, stare dane. Tako se ja osjećam i dopada mi se. Rukopis je prelijep. Vidi se da je puno vježbao.“

Duong Van Ngo priprema svoj pisaći sto rano ujutro unutar sajgonske Centralne pošte [Valerie Plesch/Al Jazeera]

Chi Pham (32) je turistički vodič i dovodi posjetitelje da upoznaju Ngoa.

„Svaki put kada dovedem ljude u poštu, uvijek ga pokušam naći. Već ima 89 i ne znam koliko ćemo ga još puta moći vidjeti“, rekla je ona.

„Kao turistički vodič, pričam s ljudima o gradu. Ako nešto ne znam mogu pitati njega, on će mi objasniti.“

U sklopu vijetnamskih ekonomskih i političkih reformi pod Doi Moijem sredinom 1980-ih, Ho Chi Minh City je preuređen dok su se strane investicije slivale u grad.

„On je kao svjedok Sajgona, onaj koji je dobio francusko obrazovanje tokom francuske ere i onda prije 1975, prošao demokratski period u Sajgonu ili Južnom Vijetnamu“, rekla je Pham. „A sada se i dalje pojavljuje ovdje u modernoj pošti. On je osoba iz prošlosti koja još postoji ovdje, veoma je poseban.“

Kada sam ga upitala koliko još planira raditi u pošti, Ngo je odgovorio: „Ne znam. To zavisi od Boga.“

Izvor: Al Jazeera