Hoće li računarski programi uništiti šarm šaha?
Prije 22 godine unaprijeđena verzija IMB-ovog računara “Duboko plavo” (Deep Blue) porazila je u meču najboljeg svjetskog šahistu Garija Kasparova rezultatom 3,5:2,5. Godinu ranije Kasparov je dobio Deep Blue u meču od šest partija sa 4:2, ali ta IMB-ova mašina računala je “svega” 100 miliona poteza u sekundi, a ojačana inačica Deep Bluea sa 200 miliona pozicija u sekundi bila je jača od klasičnog prvaka svijeta i jednog od najjačih u dugoj povijesti šaha. Od te senzacije, kada je vještačka inteligencija pokazala nadmoć nad čovjekom, traju naučne, filozofsko-fenomenološke, sociološke, futurološke, šahovske rasprave da li će računari ekstremnim znanjem usavršenih algoritama za pretragu najboljih poteza uništiti ljepotu najumnije igre koju je izmislio čovjek.
Šahisti su i mnogo ranije odmjeravali snage s računarima, a šampion Kasparov je, recimo, 1985. godine u Hamburgu igrao protiv tada 15 najjačih kompjutera i dobio ih rezultatom 32:0! Ovdje vrijedi zabilježiti i nikad okončani “rat” između Kasparova i IMB-a, jer je svjetski šampion tvrdio da je riječ o prevari u vidu ljudske intervencije i tražio revanš, koji nikad nije dobio, a Deep Blue je potom rastavljen.
Spora i kontradikcija nema u jednom – računari su nepovratno izmijenili način na koji se pristupa šahu. Istovremeno na stotine šahovskih programa koje na tržišnoj osnovi proizvode kompanije poput ChessBase, LokaSoft, Arena… nagnale su Svjetsku šahovsku federaciju – FIDE da je izmijeni Pravilnik i predvidi mogućnost nadmetanja sa šahovskim mašinama. Na desetke šahovskih programa imaju velemajstorske rejtinge.
Poezija razuma, borbe i volje
Danas se igraju veliki mečevi vrhunskih svjetskih šahista, prvih 20 po rejtingu, pod pokroviteljstvom FIDE, gdje ljudski neuroni igraju (unaprijed izgubljene?) bitke sa zastrašujuće sofisticiranim procesorima. Također se svake godine održavaju svjetska prvenstva u kompjuterskom šahu. Šta će biti s klasičnim šahom i ima li razloga za strahovanje da će neograničene baze podataka, programiranje, operativni sistemi i matematika i algoritimi obesmisliti igru koju je Goethe nazvao probnim kamenom uma, a Neruda poezijom razuma, borbe i volje?
Historija kompjuterskog šahaPrvi lažni šahovski računar, poznat po nadimku “Turčin” povijest bilježi 1769. godine kada je njemački inženjer baron Wolfgang von Kempelen napravio automat u kome je zapravio bio sakriven šahovski majstor koji je igrao poteze. Prevara je otkrivena kada je došlo do požara u prostoriji u kojoj se nalazio “Turčin” pa je šahist u strahu za život iskočio iz mašine.
Godine 1946. Alan Tjuring prvi put povezuje mašinsku inteligenciju sa problemom mašinskog igranja šaha. Dvije godine kasnije napravljen je UNIVAC najjači računar tog doba za koga se pogrešno vjerovalo da može pobijediti svakog igrača. Claude Shannon je 1950. napisao prvi stručni rad o kompjuterskom šahu, a 1968. godine internacionalni majstor David Levy objavio je čuvenu opkladu u 3.000 dolara da ga nijedan šahovski program ne može pobijediti.
Devet godina kasnije Levy dobija opkladu jer je pobijedio prvi kompjuter po imenu “Kaissa”, a naredne godine bolji je i od programa “MacHack” u dvije partije. Godine 1970. održano je prvo kompjutersko prvenstvo u New Yorku, a prvo mjesto je zauzeo program “Chess 3.0”. Godine 1977. Michael Stean postaje prvi velemajstor koji je izgubio od računara, doduše u brzopoteznoj partiji. Iste godine napravljen je šahovski program “Belle” koji je računao 160.000 pozicija u sekundi i korišten je za izgradnju baza šahovskih završnica.
Ove je godine i osnovana Međunarodna organizacija kompjuterskog šaha (International Computer Chess Association). Edward Friedkin osniva nagradni fond i nudi 100.000 dolara prvom šahovskom programu koji pobijedi svjetskog prvaka u šahu. Godine 1982. kompanije koje proizvode šahovske mašine bilježe prodaju od preko 100 miliona dolara. Godine 1988. program “Deep Thought” i velemajstor Tony Miles dijele prvo mjesto na US Open šampionatu, a ovaj program dostiže rejting od 2.745. “Deep Thought” pobjeđuje onog Davida Levya sa 4:0, no gubi 1989. godine sa 2:0 od Garija Kasparova…
Hrvatski šahovski velemajstor Alojzije Janković ne spori da su računala drastično promjenila način na koji se igra šah, ali dodaje da je tako i a drugim područjima života.
“Računala su u šahu potpuno razbila neke mitove, prvenstveno u gambitima (žrtvama figura) te su se danas mnoge žrtve pješaka prestale igrati, jer su računala pokazala koliko su jaki obrambeni resursi u šahu i da se materijal ne može davati ‘tek tako’. S druge strane, u naizgled ‘suhim’ otvaranjima, računala su pronašla neke sjajne dinamičke mogućnosti, čime su udahnuli život nekim zaboravljenim varijantama. No, najveći napredak je napravljen u završnicama, gdje se danas znaju najbolji potezi te evaluacija svih završnica sa sedam figura, uključujući i kraljeve, što je dovelo do revidiranja mnogih završnica koje su pogrešno ocjenjivane godinama, pa čak i stoljećima”, kaže Janković.
On zapaža kako je računalo sigurno jače od čovjeka, no čovjek i računalo su jači od računala. Nudi i još neka zanimljiva životna poređenja.
“Najgenijalnije šahovske ideje su iznjedrene u kombinaciji čovjek-računalo. Također, auto je jači od čovjeka, pa se još uvijek natječemo u trčanju, brodovi se brže kreću po moru od ljudi, pa se još uvijek natječemo u plivanju, računala bolje računaju, pa još uvijek postaju natjecanja u matematici, nije li tako?”, pita hrvatski velemajstor i tajnik Hrvatskog šahovskog saveza -HŠS.
Naravno, i on se, kaže, okušavao u duelima s računarima, ali je to bilo vezano za izračune realizacije prednosti u šahovskim pozicijama “kralj i dama protiv kralja i topa”.
Ljudi će uvijek igrati šah
Ženski bh. šahovski velemajstor Elena Borić, Ukrajinka po rođenju, ističe kako napredak računarskih programa ne uništava ljepotu šahovske igre, ali je, kako kaže, ljulja.
“Priprema za protivnika uz pomoć šahovskih baza smanjuje efekat iznenađenja i kreativnost u igri postaje mnogo manja. U šahovskim otvaranjima ‘štreberi’ sada imaju prednost! Ponekad jaki igrači počinju partije s vrlo čudnim potezima kako bi uništili pripremu protivnika”, ističe ona.
Mišljenja je da je računar jači od čovjeka, ali da to ne utiče na takmičarski duh u šahovskoj partiji.
“Auto je brže od čovjeka, ali čovjek se ne trka s autom. To su različite stvari. Drag mi je Ferrari, ali mi je itekako simpatičan čuveni Usain Bolt. I jedan i drugi su šampioni i ne mogu se porediti. Tako je i sa šahom, ljudi će uvijek igrati šah, ma koliko se razvijali šahovski programi”, ubijeđena je velemajstorica Elena Borić.
Zdenko i ‘Fritz’Velemajstor Zdenko Kožul izjavio je kako su kompjuteri promijenili mnogo toga u šahu. Opisao je to na sljedeći način.
“Prije 150 godina partija se igrala od prvoga poteza, prije 100 godina od desetoga, a danas su računala i lak pristup informacijama doveli do toga da prava partija počinje tek nakon dobrih 20 poteza. No, računalo, dakle teorija, ide samo do jedne točke, a potom dolazi trenutak u kojem čovjek sam mora odlučiti”.
Kožul je ispričao kako se jednom posredno “sudario” sa računalom.
“Hrvatska je na Olimpijadi igrala s Čileom i Ivan Morović, čileanski velemajstor, nakon partije mi je kazao da sam upao u varijantu, koju je on pripremio uz pomoć Fritza, najjačeg računala namijenjenog širokoj potrošnji. Morović je igrao strogo po Fritzovim analizama, no ja sam u partiji uspio pronaći rješenje, ‘oboriti’ Fritza i pobijediti. Računalo je jako koristan izum, ali i njega treba kontrolirati”.
Naravno, ne bježi od računala, naprotiv stalno igra s njima, ali pronađe program njene šahovske snage. Također ima nekoliko programa na telefonu za analize i igru, pa time “krati” vrijeme, recimo, na aerodromima, kao što je bilo i ovog puta, kada je, prije leta za rodni Kijev u posjetu roditeljima, odgovarala na naša pitanja. Borić je otvorila još jedno “subverzivno”, pitanje nelegalnog korištenja šahovskih programa u toku partije, navodeći kako to može uništiti klasični šah.
“Baš zbog ovakvih problema sada se puno više igraju ubrzani mečevi Rapid, Blitz, Fisherov šah, Tandem šah, gdje računar još ‘ne može prići’. Šah treba reklamu i tu ima dosta interesantnih projekata, kao što su turniri na brodu, vozu, partije pod vodom ili u skoku s padobranom, simultanke naslijepo… Objavljuju se i kalendari s lijepim šahistkinjama, da ova igra privuče pažnju i da se vidi da mi nismo samo ‘dosadni cvikeraši'”, kaže velemajstorica Elena Borić i zaključuje kako šah ne umire, već se, naprotiv, razvija.
Alpha Zero i šahovsko ‘roblje’
Internacionalni majstor Borislav Praštalo iz Banje Luke smatra da su računari uništili ljepotu šahovske igre i navodi primjer.
“Najbolji dokaz za to je meč za titulu Karlsen – Nakamura. Dvanaest partija i 12 dosadnih remija. Igra se sve više svodi na to ko pamti više analiza računarskih programa.”
Alojzije Janković, referirajući se na davnašnju pobjedu Deep Bluea protiv Kasparova, podržava stav Elene Borić o marketingu u šahu.
“To je bio i sjajan marketinški potez, pa s obzirom da živimo u vrijeme kad je marketing sve, možda valja promisliti o izjavi člana svjetskog topa 10, velemajstora Aleksandra Griščuka, koji je izjavio, pola u šali pola u zbilji, da Alpha Zero ni ne postoji, no to više spada u domenu teoretičare zavjere”, kaže Janković.
Dakle, evo nas kod Alpha Zeroa, najmoćnijeg šahovskog programa današnjice od koga “klecaju koljena”. Prije dvije godine Alpha Zero, koji je napravila Googleova tvrtka Deep Mind, specijalizirana za razvoj umjetne inteligencije, naprosto je ponizila šahovski program Stockfish, koji je 2014. i 2016. godine bio svjetski šampion među računarima. Rezultat je bio zastrašujući – 28:0, uz 72 remija!
“Sad znamo ko je naš novi gospodar! Ovo će, bez sumnje, unijeti revoluciju. Samo zamislite kako bi se ovo moglo primjeniti van šaha… Ovaj algoritam bi mogao voditi gradove, kontinente, univerzume…”, izjavio je tada David Creimely, izvršni direktor šahovskog sajta Chessable.
Engleski velemajstor Simon Williams ironično je dodao kako je 6. decembra 2017. godine Alpha Zero osvojio šahovski svijet, a nakon toga porobio ljudsku rasu i zadržao je kao kućne ljubimce. Još je zagonetnije na koji je način Alpha Zero savladao Stockfish, s obzirom da je pobijeđeni program bio čak 900 brži. Alpha Zero je računao oko 80.000 pozicija u sekundi, a Stockfish 70 miliona, ali je ovaj deficit superiorno nadoknađivao svojom dubokom neuronskom mrežom usredotočavanja na najperspektivnje varijacije u pozicijama, pri čemu je najviše, kako je objašnjeno u jednom stručnom članku Sveučilišta Cornell, “sličan ljudskom pristupu pretraživanja”.
Je li Magnus čovjek ili računar?
Ostavićemo ovdje naučne i futurološke procjene potencijalne opasnosti od vještačke inteligencije i mogućnosti njenog “otimanja kontroli” i ostati u domeni borbi šahista s računarima. Mnogo je šahista okušalo snagu protiv mašina. Ruski Jevrej Lev Bronštajn odigrao je 1963. godine meč protiv računara M20, programiranog u moskovskom Matematičkom institutu, i glatko ga dobio, uz brojne žrtve figura. Mihail Gurevič je 2002. godine izgubio 0,5:3 od programa Junior 7, a naredne godine Gari Kasparov je remizirao protiv Gurevičevog protivnika, i to je bio prvi meč računar protiv čovjeka pod pokroviteljstvom FIDE. Godine 2005. najbolji engleski velemajstor Adams poražen je od programa Hydra 0,5:5, i to je najveći poraz jednog šahiste od mašine.
Bivši svjetski prvak Vladimir Kramnik je 2006. godine izgubio meč 2:4 od Deep Fritza. Prije ovog meča Kramnik je 2002. godine u Bahreinu igrao 4:4 protiv Fritzovog prethodnika, iako je vodio 3:1. Tejmur Radžabov, azerbejdžanski velemajstor, 2006. godine u Firenci izgubio je ubrzanu partiju protiv Deep Juniora, koji je te godine pobijedio na Svjetskom kompjuterskom šahovskom šampionatu…
I ovdje dolazimo do fenomena našeg i šahovskog vremena aktuelnog svjetskog prvaka Magnusa Karlsena, koji je sa 22 godine postao svjetski prvak. Jedni ga nazivaju genije, a drugi mašinom za pamćenje i šahistom jedne savim nove generacije, koju čine njegovi vršnjaci Karuana, Giri, Wang Hao, Volokiitn. Karlsen je dijete računalnih programa, ali i on je učio iz šahovskih knjiga – i od Kasparova, recimo.
No, Karlsena pojedini velemajstori, pomalo sujetno i zlobno, nazivaju proizvodom kompjuterizacije u šahu (velemajstor Sosonko), ili da ne igra šah, već samo čeka da njegov protivnik napravi grešku, umjesto da ga nadigra, kao što rade “pravi igrači” (velemajstor Drejev). Maltene ga proglašavaju nepogrešivim računarskim božanstvom. No, i Karlsen gubi partije od svojih vršnjaka i “digitalnih” šahista Karuane i ostalih. No, moguće je da podsjeća na računar, jer igra “nepogrešivo”, pa je njegov protivnik u dva meča za titulu svjetskog prvaka Višvanatan Anand jednom prilikom izjavio kako nije bio u stanju “uhvatiti” Karlsenov stil i da se u pojedinim trenucima osjećao kao da igra protiv računara.
Mogu sve, ali nisu inteligentna stvorenja
Šahovski kritičari podsjećaju da je on mašina za sakupljanje poena s nespektakularnim pobjedama bez imalo rizika. Ali, ipak čovjek, a ne mašina. Ili je zaista zauvijek prošlo vrijeme vječite ljepote partija jednog Mihaila Talja, mađioničara iz Rige, i brojnih drugih šahovskih matadora, a ljepota šaha je prepuštena mašinama.
“Iskreno, jedina zanimljiva stvar su mečevi između ljudi i računala kada računalo daje neku ‘foru’. Bio to pješak, nekoliko ekstra poteza u otvaranju ili slično. Inače mislim da bi svjetski prvak Karlsen možda mogao odigrati neriješen meč protiv računala na broj od šest partija, ali vjerojatno je to samo iluzija, jer dok bi s bijelim figurama mogao remizirati, s crnima bi mu bilo to jako, jako teško”, kaže velemajstor Alojzije Janković.
Ostaje mnogo pitanja i kontroverzi šta su računarski programi uradili sa šahovskom igrom, a jedno je nedvojbeno – šahovski programi mogu “znati sve”, ali ipak ne mogu imati status inteligentnih stvorenja, iako su čovjeka kao superiornu vrstu doveli u pozicije automatizacije mentalnih aktivnosti ne samo u šahu. Jer, živimo u eri globalne tehnologije, s velikim rizikom da polako gubimo sposobnosti za kreativna rješenja, budući da umjesto nas to čine “pametni” i “inteligentni” strojevi.
Izvor: Al Jazeera