Žene u Hrvatskoj na zatvorena vrata otvaraju prozor

Dragica Jerkov: Žene su po prirodi sklonije empatiji i pomaganju slabijima i nemoćnima (Ivo ?agalj / Pixsell)
Dragica Jerkov: Žene su po prirodi sklonije empatiji i pomaganju slabijima i nemoćnima (Ivo ?agalj / Pixsell)

Prema nedavnim rezultatima analize Financijske agencije (FINA), Hrvatska ima veći udio žena u poduzetništvu od zemalja poput Švicarske, Švedske, Njemačke, a ranija su izvješća spominjala i više i od Austrije, primjerice. U 2016. godini udio žena u poduzetništvu, prema podacima Hrvatske udruge poslovnih žena Krug, iznosio je najveću razinu u odnosu na promatrano razdoblje od 2010. godine i iznosio je 21,8 posto.

Prema istim podacima, žene u Hrvatskoj najviše se bave uslužnim djelatnostima, djelatnostima socijalne zaštite i zdravstvene skrbi, djelatnostima vezanim uz obrazovanje, stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatntnosima i onim vezanim uz pružanje smještaja i usluživanja hrane.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Predsjednica udruge Krug Dragica Jerkov za Al Jazeeru govori o situaciji žena u poduzetništvu i izazovima s kojima se susreću na tom putu i putu prema ravnopravnosti.

  • Kako komentirate podatke da žene visoko kotiraju u poslovnim krugovima u Hrvatskoj?

– Mislim da je bitno analizirati svaku aktivnost sa punim podatcima i bez predrasuda. Švicarska, kao i Švedska, imaju svoje probleme po pitanju odnosa prema ženama i prema obiteljskim vrijednostima. Švicarska je, na primjer, iako je ekonomski vrlo bogata zemlja, među zadnjima u Europskoj uniji ženama dala pravo glasa – tek 1971. godine, a 2004. godine donose uredbu o plaćanju porodiljnog dopusta ženama. Švedska i nordijske zemlje su naprednije i manje opterećene u viđenju žena na rukovodećim mjestima. Ali tu nastaju neki drugi društveni i socijalni problemi o kojima trebamo pričati.

Prevladava indivudalizam i polako nestaje obitelj kao baza društva. Sve je manje djece kao osnove naše budućnosti te prijenosa znanja, kulture, identiteta svake nacije i društva. Nestaje osjećaj pripadanja, a bez tog osjećaja ne možemo graditi novu vrijednost i stvarati radna mjesta. U razvijenim zemljama EU-a, kao što su Švedska, pa i Engleska, dolazi do sociološkog fenomena otuđenosti do te mjere da se osnivaju ministarstva za osamljene. Nedostatak obitelji i djece dovodi u pitanje održivost svakog društva i nacije.

  • Hrvatska se i među vlastitim građanima doživljava kao prilično konzervativna zemlja, po nekima i patrijarhalna sredina… Kako je onda došlo do takve situacije?

– Svaka država ima svoje specifičnosti vezane uz kulturu, vjeru i odgoj, što ne znači da se poduzetništvo žena ne može razvijati, već se razvija u zadanim okvirima. To nužno nije mana, smatram da je to kvaliteta jer se prilagodba poduzetništva žena mijenja poštujući okolinu i mijenjajući je. Ako prihvatimo teoriju da je poduzetništvo osluškivanje i pronalaženje prilika za ostvarivanje novih vrijednosti, tada poduzetnik mijenja društvo, a ne obrnuto. Važno je napomenuti kako su žene na neki način oduvijek poduzetnice.

To je ponajprije vidljivo kroz povijest kada su žene obnavljale narod i zemlju nakon ratova, kada su morale uzdržavati obitelji nakon što su se muževi, očevi, sinovi i braća vraćali iz rata najčešće s nekom teškom psihičkom ili fizičkom ozljedom. Prijelomni trenutak u Hrvatskoj je bio kada je zbog rata i ekonomske krize došlo do samozapošljavanja velikog broja žena, koje su kroz poduzetnišvo rješavale ekonomske probleme obitelji.

Stakleni plafon
  • Kako stoji stvar s rukovodećim mjestima u tvrtkama i napredovanju u Hrvatskoj u odnosu na ostale zemlje Unije – imaju li žene i koje prednosti u poslovnom svijetu i na rukovodećim i odgovornim pozicijama u odnosu na muške kolege?

– ‘Stakleni strop’ je generalni problem u napredovanju žene u poslu i politici, u većini europskih zemalja, pa tako i u Hrvatskoj. Zakonodavni okvir i ravnopravnost na papiru je već u večini zemalja EU-a donesena. Zbog čega onda nailazimo na ‘Stakleni plafon’? Zbog ničeg realnog – zbog predrasuda, zbog različitog tipa vođenja, zbog tradicije, zbog nedostatka samopouzdanja žena. Sve to navedeno ne može se promijeniti preko noći, već se godinama polako mijenja. Žene završavaju fakultete prije i u većem broju. Nakon diplome teško se zapošljavaju jer muškarci imaju prednost. Naravno da je to nepravedno, promjene idu polako i to nas sve muči. Moramo biti bolje i upornije da bi dobile iste osobne dohotke i iste uvjete kao i muškarci. Pa, možemo reći da niti to nije problem, ako nastavimo ukazivati i mijenjati stvari.

  • Ima tumačenja da veliku ulogu u tome ima što žene nisu u nekom proteklom vremenu krize imale previše šansi na tržištu rada pa su se samozapošljavale… Koliko je istine u tome i koliko se i da li i po čemu razlikuje situacija danas?

– Upravo sam to navela kao odgovor na rješenje ekonomskih problema u kojima se pronašla žena kao majka i nositeljica obiteljskih vrijednosti. Nakon toga dolazi do podizanja samopouzdanja žena i prepoznavanja od strane društva kao potencijala ekonomskog razvoja. Tada nastaju pravi poduzetnički poduhvati, uvjetovani slobodom izbora. Često me pitaju: Koja je razlika između “ženskog” i “muškog” poduzetništva. Nikakva i svakakva! Nikakva jer je poduzetnišvo izbor, želja za rizikom, želja za učenjem kroz cijeli život, želja za neodustajanjem i ponovnim počecima.

Svakakva jer se žene u poduzetništvo upuštaju u aktivnosti koje su manje rizične, zapošljavaju manje ljudi te stoga lakše i brže reagiraju na promjene. U današnje vrijeme, žene poduzetnice uglavnom se pronalaze u aktivnostima vezanim uz hranu, trgovinu, kozmetiku, modu i socijalno poduzetnišvo. Upravo “socijalno poduzetništvo” vidim kao fantastičnu priliku za žene u poduzetništvu jer su one po prirodi sklonije empatiji i pomaganju slabijima i nemoćnima, a ako se ta karakteristika pretoči u posao, tada imamo uspješan projekt zapošljavanja i samozapošljavanja.

Liberalni kapitalizam je otvorio ovaj segment socijalnog poduzetništva jer društvo socijalu više ne pokriva na adekvatan način. Neki od psihologa tvrde kako žene djeluju drugačije zbog razlika u funkciji lijeve i desne moždane polutke, dok sociolozi kažu da je utjecaj žena u poslovnom okruženju i radnim odnosima takav da su one u pravilu više socijalno usmjerene poslodavke, gdje profit nije na prvom mjestu, već međuljudski odnosi. Profit se, naravno, podrazumijeva jer bez profita ne bi bilo održivosti. Iako je pred žene stavljen niz prepreka poput raznih stereotipa o ženama u obrazovanju i inovacijama, manji kredibilitet žena, manjak sposobnosti, one će ipak pronaći praktično rješenje.

  • Kakva je situacija s kroničnim problemom manjih plaća žena u poslovnom svijetu u odnosu na muške kolege na istim poslovima, s istim kvalifikacijama i zadacima?

– Usporedba s EU-om nije moguća na pravi način, jer je Hrvatska tranzicijska zemlja. Od ukupne poduzetničke aktivnosti u zemlji, žene zauzimaju oko 25 posto (poduzetništvo i obrtništvo), a uz to TEA indeks (indeks poduzetničke aktivnosti) pokazuje 1,7 puta veću aktivnost pokretanja poslovnog pothvata od strane muškaraca, što još više produbljuje navedeni jaz te stvara negativni trend. Također, ne može se ne zamijetiti diskriminacija žena u pogledu dohotka, gdje za jednake poslove ostvaruju tek 70-80 posto plaće muškaraca.

Uz to, veća nezaposlenost žena i manja prisutnost na rukovodećim pozicijama još više produbljuje razlike na tržištu rada, ali s druge strane, može potaknuti žene na neovisnost, odnosno bavljenje nekim oblikom biznisa. Kako bi se riješili navedeni problemi i potaknulo žensko poduzetništvo Hrvatska je potakla projekte i donijela pravne akte: Strategija razvoja poduzetništva žena u RH za razdoblje od 2014-2020, koja uključuje načine kojima bi se povećala uključenost žena u poduzetničkim aktivnostima, njihovo obrazovanje i financijska potpora i drugo. Od 2014. godine otvoren je Poduzetnički impuls kojem je cilj poticati i promovirati žensko poduzetništvo i koji financijski podupire sadašnje i buduće žene poduzetnice.

Može se zaključiti kako je donesen pravni okvir, ali stigma još postoji i na njoj treba raditi. Želimo promijeniti okruženje i osvjestiti probleme s kojima se žene suočavaju, a to su složeni administrativni postupci u poslovanju, nestabilna financijska potpora države, negativna medijska prezentacija poduzetništva, nepromicanje pozitivnih primjera i dobre prakse, neprimjeren odnos banaka prema malim poduzetnicima, nedostatak infrastrukture za djecu poduzetnica, u vrtićima i školama (van radnog vremena), pomoć novim poduzetnicama u mentorstvu, pomoć u pomirenju privatnog i poslovnog života poduzetnica koje imaju obitelj.

  • Koje su ženama u odnosu na muške kolege najveće prepreke i problemi u probijanju kroz poslovni svijet?

– Ženama je teže jer tradicionalno nemaju nekretnine na svoje ime i samim time banke nisu sklone financiranju njihovih projekata. Sam start im je bitno teži, ali su one i zbog toga inovativnije i kreativnije. U teoriji, poduzetništvo možemo definirati kao proces u kojem se gradi nešto gotovo iz ničega, dok je poduzetnica osoba koja u tom procesu mora prepoznati priliku, skupiti sredstva za njenu realizaciju, stvoriti novu vrijednost i preuzeti rizik i odgovornost u novcu, vremenu i ugledu. Mnoge žene posjeduju kreativnost, potrebna stručna znanja i vještine nužne za pokretanje poslova, ali za razliku od muških poslova one nemaju ravnopravan pristup zajmovima, izobrazbi i informacijama bez čega, dakako, nema uspješnog vođenja.

Borba s diskriminacijom
  • Kakva je situacija po tim pitanjima u drugim zemljama EU-a i gdje se Hrvatska u odnosu na to nalazi?

– Članstvo u EU je doprinijelo je da su se pravni akti usuglasili sa pravnim aktima EU-a. Nacionalna politika za ravnopravnost spolova u Hrvatskoj strateški je dokument, koji izrađuje i nadzire Ured za ravnopravnost spolova, a posljednji takav dokument izrađen je za razdoblje od 2011-15 godine. Svrha izrade dokumenta jest pokušaj suzbijanja svih vrsta rodnih diskriminacija te osnaživanje žena u svim sferama života. Sukladno tome, dokument sadrži sedam područja, a ona obuhvaćaju stvaranje jednakih mogućnosti na tržištu rada. Unaprijeđenje primjene rodno osjetljivog odgoja i obrazovanja, sudjelovanje žena u javnom i političkom odlučivanju, uklanjanje nasilja nad ženama, promicanje međunarodne suradnje. Kada se govori o položaju žena na tržištu rada, cilj ove politike jest poboljšati njihov položaj te ukloniti diskriminaciju po pitanju otežanog zapošljavanja, napredovanja, nižih plaća i slično. Naravno, to je uvijek prvi korak, a nakon toga slijede rad na terenu i umrežavanje žena i menadžerica kroz udruge kao što je naša Krug.

  • Vi surađujete s vama srodnim organizacijama u državama regije. Kako stvar stoji u tim zemljama u odnosu na Hrvatsku i EU?

– Pojavljivanje hrvatskih poslovnih žena uvjetovalo je osnivanje samostalne organizacije i tako je u studenom 1995. godine osnovan Krug kao Udruga poslovnih žena Hrvatske, koje rade na poboljšanju položaja poslovnih žena u društvu, poticanjem ženskog poduzetništva, poslovne kulture i etike poslovanja. Aktivnosti Kruga su edukacija, umrežavanje, promocija postignuća poslovnih žena, djelovanje prema javnim organizacijama i institucijama, te povezivanje sa srodnim udrugama u zemlji i inozemstvu  i to mi kao udruga  u regiji radimo. To je umrežavanje i podržavanje – edukacija žena i prijenos informacija. Pomažemo da se  donesu pravni akti i strategije , i možemo sa ponosom reći da smo neke stvari pomakli sa mjesta ili barem da se na Poduzetništvo žena gleda drugačije u Crnoj Gori, Makedoniji, pa i u Bosni i Hercegovini.

  • Ima li kakvih specifičnosti u nekim zemljama regije koje posebno otežavaju/olakšavaju ženama napredak u poslovnom svijetu i kakva je reakcija institucija i zakonodavstva?

– Zemlje regije imaju iste probleme, iste dogme kao i stereotipe, samo smo mi u Hrvatskoj tri koraka ispred, tj. već smo “dječje bolesti” prevladali, tako da ženama iz regije ubrzavamo i olakšavamo razvoj, te krčimo put. To što nemamo jezičnih barijera olakšava i ubrzava  proces prijenosa informacija. Makedonija je donijela “Strategiju razvoja poduzetništva žena” po uzoru i dokumentima RH, zahvaljujući suradnji poduzetnica i političarki Hrvatske i Makedonije. Mi žene imamo uzrečicu: Ako vam netko zatvori vrata – otvorite prozor! Nema problema koji nema rješenja, samo je dužina puta do rješenja neizvjesna.

  • Kako se žena u današnje vrijeme općenito može u poslovnom svijetu izboriti za svoje ‘mjesto pod suncem’, s kojim se izazovima suočava?

– Društvo treba prepoznati prednosti poduzetništva žena. Možemo zaključiti kako je potrebno razvijati i poticati pozitivno okruženje u kojem će žene poduzetnice moći realizirati svoje ideje i ciljeve. Osim toga, važno ih je moralno i financijski podupirati kako bi mogle ravnopravno konkurirati u poduzetničkom svijetu te na tržištu rada. Stručnjaci smatraju kako su žene u poduzetništvu dobrodošle i to ne samo zbog izjednačavanja s muškarcima, već zbog specifičnih pozitivnih karakteristika.

One donose novi pristup u poduzetništvu i ta nova vrijednost tvori humano poduzetništvo koje nije isključivo orjenitirano profitu. Kada tome pripojimo socijalno poduzetništvo kojem su žene sklone, možemo slobodno zaključiti da je poduzetnišrvo žena potrebno novim vremenima koje dolaze – žena je uz to i nositeljica obiteljskih vrijednosti te kao takva predstavlja budućnost svakog društva i zajednice.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO