Populizam progovara iz usta predsjedničkih kandidata

Na nedavnom izbornom kongresu Europske pučke stranke u Zagrebu kao jedna od glavnih smjernica u budućnosti snažno je istaknuta borba protiv populizma, no populizam u današnjoj politici sve više postaje mainstream pojava s kojom često ‘koketiraju’ razne političke opcije.

Iznimka nije ni Hrvatska, gdje uoči predsjedničkih izbora 22. prosinca na sceni ne manjka kandidata koji su, prema mišljenju struke, populisti, dok neki od njih, kojima populizam inače i nije politička agenda, u srazu s rivalima ipak pribjegavaju populističkim temama ne bi li se dodvorili biračkom tijelu, barem onome dijelu koji ‘pada’ na takvu retoriku.

Berto Šalaj s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu kaže da je od 11 kandidata koji su ušli u predsjedničku utrku u Hrvatskoj, nekoliko njih populistički orijentirano.

Prije svih ističe sadašnjeg europarlamentarca i bivšeg suca Trgovačkog suda u Zagrebu Mislava Kolakušića, čiji rejting raste, a koji je uoči europskih izbora najavio da su mu cilj predsjednički, ali i parlamentarni izbori, s namjerom da osim funkcije premijera obavlja i funkcije ministra unutarnjih poslova, pravosuđa i slično.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Kolakušić zamijenio Živi zid

Kolakušić je, smatra Šalaj, na tom ‘tronu’ zamijenio Živi zid, Ivana Vilibora Sinčića i Ivana Pernara, koji su se razišli politički, a sam Pernar je također ušao u predsjedničku utrku.

No, kako navodi, poruka o ‘narodu protiv elita’ sada puno uvjerljivije za građane, smatra, izgleda poručena od Mislava Kolakušića, nego od Ivana Pernara.

“Oni zapravo imaju neku sličnu populističku priču, uz jednu razliku – osim što se predstavlja kao zastupnik običnog naroda protiv elita, Kolakušić se tu poziva vrlo često na neke svoje ekspertize. Dakle, Pernar je jedan od tih ljudi iz naroda pa predvodi narod, a Kolakušić kaže: Ja ne samo što radim u interesu naroda i predstavnik sam naroda protiv elita, nego ja i znam kako se stvari mogu jednostavno i brzo riješiti u Hrvatskoj. Pa znam kako to funkcionira u pravosuđu, pa znam kako to funkcionira u sigurnosti i tako dalje, što ide naravno onda i do toga da bi on bio i premijer i obnašao funkciju nekoliko ministara, dakle u jednoj osobi bi mi to dobili, što još nismo imali”, navodi Šalaj.

Antipolitička kampanja Darija Juričana alias MIlana Bandića

Među populiste, navodi, neki svrstavaju i Miroslava Škoru koji je, kako kaže, ozbiljan kandidat. I on je, ističe, svoju kampanju započeo klasičnim populističkim porukama, rekavši da će biti oruđe u rukama naroda u borbi protiv elita.

“Međutim, kako se njegova kampanja razvijala, Škoro sve više ide u smjeru onoga što se zove radikalna desnica ili nacionalistička politička opcija. On sve češće govori o Hrvatima, o Hrvatskoj, o pravima hrvatskog naroda, a sve manje govori o građanima – njegove poruke ne idu generalno prema narodu u cjelini, nego prema jednom specifičnom biračkom tijelu, to su oni desno orijentirani koji su nezadovoljni HDZ-om (Hrvatskom demokratskom zajednicom)”.

No, ova je kampanja obogaćena još jednim kandidatom – radi se o Dariju Juričanu, koji je promijenio ime u Milan Bandić, po zagrebačkom gradonačelniku, koji je također skupio dovoljno potpisa za kandidaturu, a koji, kako kaže Šalaj, vodi antipolitički kampanju.

“S jednim stavom koji zapravo ismijava, ironizira politiku i političke elite i koji zapravo želi prikupiti jedan dio građana koji su izrazito nezadovoljni ukupnom političkom scenom. Mi znamo da je, recimo, na predsjedničkim izborima u Srbiji jedan takav sličan kandidat Preletačević Beli dobio čak skoro 10 posto glasova”.

Paradoks populizma i elitizma

Specifična je, kaže Relković, stvar kod Kolakušića – iako bi se trebalo reći da je kod njega najviše populizma, on je, navodi, u posljednje vrijeme ‘obrnuo logiku’ i okreće ‘pilu naopaku’ kao da želi stvoriti alibi da ne dobije glasove i šalje paradoksalne poruke.

“On s jedne strane pošalje poruku koja bi mogla biti detektirana kao populistička, dakle podilaženje narodu, onom ugroženom dijelu, kroz to da će otpustiti 100.000 sudaca i ne znam koga sve, a nakon toga daje izjavu da traži za sebe i svoju obitelj smještaj na Pantovčaku i 70.000 kuna (9,5 tisuća eura) plaću, što je elitistički, nije populistički”.

Ono što govore Škoro i Kolakušić, navodi ne može se tumačiti samo populizmom – primjerice, Škorino zalaganje za polupredsjednički ili Kolakušićevo za predsjednički sustav jer sustav sam po sebi nije populizam. Problem su, smatra, nerealna obećanja.

“U tom smislu meni se čini da u jednom dijelu kod izazivača dominiraju nerealna obećanja, a kod mainstream politike bježanje od obećanja, sve je to umiveno jer nemaju više zapravo u aktualnoj predsjedničkog ulozi što obećati – Kolinda Grabar-Kitarović ne može ponovno obećati najHrvatsku. I onda zapravo imamo jednu kampanju koja se već podredila parlamentarnoj”.

No, kad su u pitanju po anketama vodeći kandidati, Kolinda Grabar-Kitarović i Zoran Milanović, navodi, ako je populizam i prisutan, on je drugog tipa jer kao pripadnici političke elite nemaju jasnu podjelu na ‘dobar i pošten narod’ i ‘korumpirane elite’.

Populizam kao retorička formulacija

“Njihov populizam se ponekad svodi na neke retoričke formulacije – oni ponekad, da tako kažemo, podilaze građanima i podilaze narodu, ali čak i to, po mome sudu, nije za sada toliko prisutno, nego oni imaju druge probleme – s jedne strane Kolinda Grabar-Kitarović ima problem da je potpuno ideološki pogubljena, da tako kažemo, ona je u zadnjih nekoliko mjeseci nekoliko puta mijenjala svoje stavove, davala je kontradiktorne izjave, a ova zadnja izjava o nošenju kolača Milanu Bandiću u Remetinec je, zapravo, skandalozna jer time aktualna predsjednica zapravo poručuje građanima da politička korupcija nije problem. Ako će Milan Bandić završiti u zatvoru, on će završiti zbog političke korupcije – ako vi takvog čovjeka podržavate, znači da posredno podržavate i političku korupciju”.

Grabar-Kitarović će se, kaže, služiti nekim populističkim retoričkim formulacijama, no u svojoj biti nije populistica, nego pripadnica etablirane demokršćanske stranke koja kombinira narodnjaštvo i nacionalizam i izgubiti će ili dobiti na tome kakvu će joj HDZ dati potporu.

Ni Zoran Milanović, navodi, nije populista – po svojoj ideologiji je, kaže, nešto između socijaldemokrata i liberala, čiji je temeljni problem, ističe, što se kandidirao za funkciju za koju je govorio da je treba ukinuti na ovaj način.

“To njegovo nesnalaženje u kampanji što bi on zapravo trebao biti je dosta dugo trajalo, a sada on svoju kampanju gradi kao jedan antipod Kolindi Grabar-Kitarović koja je neozbiljna, neodgovorna, kako on govori, a on će vratiti ponos toj funkciji predsjednika jer, naravno, Zoran Milanović zna da su ovlasti predsjednika zapravo vrlo male. Oni nemaju taj tip populizma, vrlo često se u javnosti o njima govori kao populistima, ali to nisu. Oni ponekad imaju neke populističke figure, ali oni nisu populisti kao što su to Kolakušić i Pernar”, zaključuje Šalaj.

Isklizavanja u neozbiljnosti

Politički analitičar Ivica Relković kaže da kod četiri vodeća predsjednička kandidata po anketama nema prevelikog populizma.

Na narod se, ističe, zna pozivati Grabar-Kitarović, ali to se politički dopušta, navodi, kada je netko već na nekoj funkciji i nisi kao predsjednik član stranke.

“Tu više vidim isklizavanja u određene političke situacije, pa čak i neozbiljnosti, ovo što je bilo prema Bandiću s tortom i tako dalje, nego što bih to nazvao populizmom u smislu nekakvog gromoglasnog pozivanja na narod. Ona zna reći: Neće mi nitko zabraniti da ne pjevam sa svojim narodom i tako dalje, međutim to su više parapolitičke nego političke poruke – nisu to poruke: Ja ću sa svojim narodom osvojiti vlast pa onda svim drugima zabraniti da nešto rade. Dakle, tu možemo razumjeti pozivanje na narod, ali nije to preveliki populizam”, navodi Relković.

Milanović, s druge strane, kaže, ne koristi populističke klišeje, a toga bi se, navodi, najviše moglo naći kod Škore.

Napast populizma

Populizam je, navodi Macan, postao sastavni element svake kampanje. Bilo ga je, navodi, i prije, ali se to drugačije nazivalo, a radi se o politici koja privlači one razočarane, koji drugačije misle.

“To je sad postalo de facto mainstream i simptomatično je kad svi krenu u tom smjeru, onda kao neki izvorni populisti, tipa Ivan Pernar, jednostavno ostanu ‘bez zraka’, ostanu bez birača – vidite da kuka da mu nitko ne daje pažnju. Jer nije više zanimljiv, ima boljih populista od njega”.

Kako je populizam postao ‘klasična priča’, svi kandidati su, navodi, u napasti da u jednom trenutku uđu više ili manje u neke populističke priče jer uočavaju da to prolazi kod drugih.

“Populisti su uvijek ciljali na razočarane, potlačene glasove, a to su u ovom trenutku kod nas prije svega desničari, koji nisu uspjeli s referendumima, nisu uspjeli ni sa čime, a željeli bi vladati državom, a ne da im se i onda oni tu vide izravan način da razmontiraju cijeli sustav kroz referendume i kroz sve ovo što priča Škoro”.

Škorinim biračima je to ‘prirodno’

“Međutim, kako se kampanja razvija i kako su poruke povezane s aktualnim događanjima, bilo ovog što je bilo oko prosvjetara, bilo nekakvih drugih, tu vidimo da to ponovno nije ono što bi očekivali od kandidata koji bi bio obilježen kao populist, gdje bi se u svemu na neki način dodvoravao, ali onda i potencirao svoj odnos s narodom kao jedini. Znači, tu imamo određenih pozivanja, imamo određenu razinu poruka koju mogu biti tumačene kao populističke, međutim to nije preuzelo nekakvu kompletnu poruku Škorinu kao kandidata”, zaključuje Relković.

Stručnjak za politički marketing Krešimir Macan smatra da se i Grabar-Kitarović i Kolakušić i Škoro ‘poigravaju’ s elementima populizma, za razliku od Milanovića kojem je, kako kaže, na ljevici ‘teren čist’ pa ne mora pribjegavati populističkim metodama.

Škoro je, kaže, prvi otvorio temu populizma koja je, kako navodi, prirodna njegovom biračkom tijelu.

“To su izravna demokracija, populizam, referendumi. On je rekao: Ključ mog programa će biti to da predsjednik može sazivati referendume. Dakle, da možemo izravno vladati, ja sam izravno biran, izravno vladam s narodom i možeš natjerati vladu da radi određene stvari. To je bio njegov prijedlog”, kaže Macan.

‘Igranje’ s populističkim elementima

S druge strane, Grabar-Kitarović se tome morala donekle prikloniti da ne bi gubila birače pa se ‘igra’ i s populističkim elementima.

“Nije joj to primarno, ali će i koristiti sve što može, što joj je prihvatljivo i što vidi da ide Škorino, onda će ona to kao donekle prihvaćati”.

Kolakušić je, po njemu, tipičan populist, koji zna da neće biti u poziciji raditi što govori i onda govori ono će se ljudima svidjeti.

“Ja ću sve smijeniti, ja ću vladati, ja ću uvesti reda… i on je tipičan populist. Ono što je dobra stvar da je bio pokušaj lansiranja migrantske teme sa Škorom, ali vidjeli smo da u Hrvatskoj ta tema ne prolazi, to uopće nije tema koja Hrvate zabrinjava u ovome trenutku, prvenstveno zato što policija radi dobar posao i čuva granice. Da je više migranata na ulicama bila bi to puno veća tema”, zaključuje Macan.

Izvor: Al Jazeera