Haris Pašović: Tjerati djecu na odlazak je poraz i politike i svih nas

Umjetnost se bavi čovjekom, pojedincem, te zastupa tezu da je svaki čovjek jedan svijet, dok se politika bavi interesima, kaže Haris Pašović (Matija Habljak / Pixsell)

“Sarajevo Fest – Umjetnost i politika” naziv je festivala koji se do 10. decembra održava u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci, u organizaciji East West Centra Sarajevo, na čelu sa Harisom Pašovićem.

Već sam naziv festivala sugeriše na neuobičajen pristup regionalnoj stvarnosti. Umjetnost i politika dvije su riječi koje se ne mogu tako lako postaviti u istu rečenicu, po svoj logici su suprotne krajnosti, koje ne trpe jedna drugu, no, ovaj festival upravo želi ponuditi njihovu sintezu i ponuditi malo drugačiji prikaz politike i njenog utjecaja na život na našim prostorima.

Kako sam Haris Pašović kaže, nije to politika od kakve mnogi u Bosni i Hercegovini i regionu bježe, već je to ona politika od koje jednostavno ne možemo pobjeći, kao nešto što nas neminovno okružuje, i u svakodnevnom životu i u umjetnosti, utiče na naš život, opretećuje nas i žalosti.

Kroz niz filmova iz BiH i inostranstva, panel diskusije, debate, umjetnički program i druge aktivnosti, učesnici festivala ponudit će svoje viđenje aktuelne situacije u BiH i regiji, prožete politikom i njenim svemogućim pipcima.

– I politika i umjetnost su dio svakodnevnog života svakog od nas. Politiku možemo da volimo ili ne volimo, a možemo smatrati i da nas truje. Možemo željeti pobjeći od politike, ali kad-tad, politika će nas stići, i to na taj način da ćemo se probuditi jednog jutra i shvatiti da je naše dijete završilo fakultet, ali da nema posla, da je završilo neku drugu školu, a da ponovo nema posla, da naši roditelji još nisu dobili penzije, da naša unučad ili djeca ne mogu da se liječe u bolnici, da studenti ne mogu studirati jer profesori štrajkuju… Rudari ne primaju plate, dok, u situaciji u kojoj Bosna i Hercegovina nema vladu, parlamentarci ne dolaze na posao, a primaju platu. Kako da čovjek u toj situaciji pobjegne od politike, zapitao je Pašović u intervjuu za Al Jazeeru, objašnjavajući prirodu festivala.

  • Pošto i sami kažete da se od politike ni u kojem smislu ne može pobjeći, možemo li, kako ovaj festival kaže, promijeniti tačku gledišta na nju?

– Jako je važno da se promijeni taj ugao. Politika nije to šta je rekao Bakir [Izetbegović], a šta [Milorad] Dodik, šta Željko [Komšić], a šta [Dragan] Čović. Politika je jedan složeni pogled na stvarnost. U politici se dotiču mnoge sfere društvenog života, ali prije svega pogled u budućnost, to kako ćemo živjeti prosperitetnije, a ne kako ćemo se više svađati i biti još siromašniji. To je politika na ovom festivalu. Umjetnost se bavi čovjekom, pojedincem, te zastupa tezu da je svaki čovjek jedan svijet, dok se politika bavi interesima. Mi želimo da čovjek bude interes i društva i politike.

  • Nedavno ste izjavili da ovim festivalom, između ostalog, želite i pojačati kritičko mišljenje u BiH. Postoji li u BiH, uopšte, ta kritička masa, dovoljno sposobna da u bh. društvu pokrene neke stvari s mrtve tačke?

– Nažalost, kritičko mišljenje u BiH je zaista na iznimno niskom nivou iz prostog razloga jer taj dijalog i ta kritička masa ne postoje. Kritičko mišljenje u smislu govora mržnje, vrijeđanja, pljuvanja, takozvanog hejtanja, nije kritičko mišljenje, niti je to što ću reći da je Dodik ovakav ili onakav. Kritički stav podrazumijeva razumijevanje činjenica, analizu i povezivanje tih činjenica, razmatranje stvarnosti na način koji je razložan, razborit i racionalan. Tek onda možemo objektivno shvatili stvarnost. Ovaj festival upravo na taj način želi komunicirati s publikom. Vjerujemo da je ona pametna, da ljudi kojima se obraćamo žele da razumiju stvarnost u kojoj živimo i zajedno s njima kroz umjetnička djela ili javne debate otkrivamo tu stvarnost.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

  • Ako govorimo o umjetnosti i naročito angažiranoj umjetnosti, kakvo mjesto ona zauzima u problematici društva u BiH i oko nje?

– Negdje jeste angažirana, a negdje nije, ali svakako ima političku dimenziju. Recimo, beogradski film Ajvar, koji će u subotu imati sarajevsku premijeru, a u kojem igraju Sergej Trifunović i Nataša Ninković. To je film o ljudima koji su otišli iz zemlje, koji su obrazovani i koji su se čak i snašli u Švedskoj. No, oni su negdje usput izgubili dijelove sebe, ušli u prazninu i vraćaju se u Srbiju u posjetu. I onda, shvataju da nisu niti tamo, niti ovdje. To nije u pravom smislu politika, ali politika je dovela do toga da se takva stvar desi. A, zapravo, živeći u Evropi i 21. stoljeću, trebali bi se osjećati lijepo i tamo i ovdje.

  • Tokom Festivala, bit će upriličen i Forum mladih lidera. Vidite li u mlađim snagama energiju i potencijal da budu neki vjetar promjena?

– Stava sam da stara garda zauzima previše prostora kod nas. Ne mislim da stari trebaju biti onemogućeni u svojim aktivnostima, ali zauzimaju previše prostora u javnosti i ne dozvoljavaju mladim ljudima da na svoj način kažu i urade nešto za budućnost. Da je grade i preuzmu odgovornost za to. Da, mislim da imamo mlade snage. Vidjeli smo mladu i sjajnu generaciju. Talentovani su, zanimljivi i hrabri i imaju stvarno želju da promijene stvari. Svi bi oni mogli otići u neku drugu zemlju. Ovaj festival dat će odgovor na pitanja ko su i šta su. Za primjer, uzet ću pjesnika Vernesa Subašića iz Zenice. Za prvu i još neobjavljenu knjigu dobio je nagradu ‘Mak Dizdar’ od žirija kojim je predsjedavao uvaženi pjesnik Mile Stojić. I umjesto da ga podržimo, jedan akademik, Esad Duraković napao ga je, rekavši da je neka od njegovih pjesama islamofobična, što nije istina i što je pogrešna Durakovićeva interpretacija. E vidite, Duraković ima poziciju moći, a mladi pjesnik je nezaposleni nastavnik jezika i književnosti. On sada sa etiketom islamofoba koju mu je prišio Duraković nema posla u ovoj zemlji. Ovaj festival želi ukazati i promijeniti te stvari.

  • Između ostalog, Festival će se baviti i problemom koji sve više nagriza ne samo Balkan, već i cijeli svijet – nacionalizmom i fašizmom, dok u isto vrijeme evropski snovi nestaju. Kakav je odgovor Festivala na te probleme?

– Ne samo što taj fašizam vlada ili počinje da prevladava Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj, on je sve glasniji i u Evropi. To je evropski fenomen protiv kojeg se niko sam ne može boriti. Kako je bilo u Drugom svjetskom ratu, kada su se svi ujedinili da istrijebe fašizam, mislim da će i sada doći ista ta situacija da ćemo morati zajedno rješavati problem. Fašizam je protiv ljudskog dostojanstva, protiv prava na različitost i protiv slobode. Nakaradan je, i to se mora sasjeći. No, ne mora svaki politički problem biti fašizam. Imamo ozbiljnih problema, ali nemaju taj stepen ideološkog, ali mogu imati nacionalistički element. Recimo, Milorad Dodik, no, dok se u većini stvari nimalo ne slažem s njim, slažem se u jednom, a to je da nam visoki predstavnik ne treba.

  • Zašto? Jesmo li to sazreli odlučivati sami o sebi?

– Kao zemlja koja ima staratelja, a to je on, zemlja u kojoj parlament nije najvažniji organ odlučivanja, već je to stranac koji je tu postavljen i koji ima gotovo diktatorske ovlasti, mi ne možemo ući u Evropsku uniju. Mi smo zemlja sa posebnim potrebama. To svi znaju, a trebali bismo i mi, no, mi to jednostavno poričemo. Zašto visoki predstavnik još sjedi tu, ne znam. Da li ova zemlja zaista nema toliko samopouzdanja i da li smo stvarno toliko problematični da ne možemo preuzeti odgovornost za vlastite živote? Ako je tako, onda ne samo da nikada nećemo ući u Evropsku uniju, nego ćemo ostati polukolonija, i to jedina takve vrste u Evropi. A to nam se ne smije desiti, jer imamo fantastične ljude.

  • Tačno, ali sve više tih fantastičnih ljudi iz očaja odlazi iz BiH.

– Najgora osuda politike, svake u ovoj zemlji – i desne, i lijeve, i nacionalističke, i građanske, je nedavni slučaj iz Tuzle, kada su djevojke i momci nakon završene škole odštampali majice na kojima je pisalo – ‘Angela spremi se, dolazimo’. Mi smo, znači, odgojili generacije koje nemaju uslove da rade. Ti mladi znaju da im je nemoguće živjeti u ovoj zemlji. To je poraz i politike ove zemlje i svih nas, jer ako ne možemo obezbijediti njima nešto, šta smo onda radili svo vrijeme? Tjeramo djecu da odlaze u tuđe zemlje kako bi bili hamali.

  • Govorite o BiH i Evropi, ali ne mislite li da je, u ovom trenutku, BiH nikada dalje od nje?

– Došao je trenutak kada Evropska unija treba da se izjasni – hoće li da uzme BiH i zemlje regiona ili ne. Ako neće, mi se moramo okrenuti drugim saveznicima – Rusiji, Turskoj, Kini, arapskim zemljama, ili nekom petom. To će biti naša stvar. Mi trebamo znati hoće li nas ili ne. Imamo poruku koju je francuski predsjednik uputio svima nama i rekao da čak i ako promijenimo ime zemlje, neće nas primiti. Pa šta treba, da promijenimo i naša lična imena? A Njemačka, s druge strane, kaže da su te zemlje organski dio Evrope, što i ja mislim. Nama je Vlada Njemačke pomogla da organizujemo festival, što dokazuje da finansiranjem takvih projekata želi pridonijeti razvoju slobodne misli, civilnog društva i demokratije i to ja u tome vidim nadu u evropsku budućnost.

  • Nesumnjivo je da je veliki dio ljudi počeo gubiti vjeru u naše društvo. Da li im ovaj festival sa svojim sadržajem i prezentacijom potentnih umova nove generacije može ponuditi optimističniji pogled na njega?

– Ovaj festival poručuje da ima izvanrednih ljudi koji su u punoj snazi i koji se ne boje. To je ta generacija 30-godišnjaka, koji imaju dovoljno iskustva, energije i znanja da preuzmu odgovornost. Ovaj festival poručuje da sa takvim ljudima, angažmanom i otvorenošću možemo pobijediti i da ćemo pobijediti.

Izvor: Al Jazeera