Program reformi ili ANP – šija ili vrat

Najkontroverzniji proizvod domaće politike i međunarodnih diplomatskih asistenata, kojem je javnost u Bosni i Hercegovini posljednjih dana bila izložena do nemilosti, predan je na ovogodišnji Badnji dan zvaničnicima Sjevernoatlantskog saveza (NATO) u Briselu. Ne, dakle, dan ranije, kako su brzopleti mediji tumačili dolazak u Brisel Amira Ibrovića, šefa kabineta trenutnog predsjedavajućeg državnog Predsjedništva Željka Komšića.

Program reformi Bosne i Hercegovine na engleskom jeziku službeno je predao netom pristigli novi šef Misije Bosne i Hercegovine pri Sjevernoatlantskom savezu, ambasador Mitar Kujundžić, a u ime NATO-a dokument je preuzeo James Appathurai, zamjenik pomoćnika generalnog sekretara Alijanse.

Primopredaja je izvršena u prostorijama Misije Bosne i Hercegovine pri NATO-u imajući u vidu da su za službenike Alijanse praznici već počeli.

Nije riječ, dakle, ni o “ovom” ni o “onom”, “našem” ili “njihovom” “papiru”. U zvanične ruke zapadnih vojnih saveznika predan je onaj autentični akt od 53 stranice na engleskom jeziku koji su odobrila sva tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Dokument je bezmalo dvostruko obimniji od prijevoda na srpski jezik, koji je ovih dana predmet burnih javnih rasprava, anticivilizacijskih etiketiranja, pa čak i nasilnog obračuna s neistomišljenicima u bh. entitetu Republika Srpska.

Historijski pomak i rezignacija

Prošlo je gotovo 13 mjeseci otkad je početkom decembra prošle godine generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg potvrdio da je političko i vojno rukovodstvo Alijanse spremno prihvatiti prvi Godišnji nacionalni plan (po engleskoj verziji ANP) Bosne i Hercegovine iako sve tražene reforme i zadaci (poput uknjiženja neperspektivne vojne imovine) nisu dovedeni do kraja.

S tradicionalnim preuveličavanjem svakog proceduralno-tehničkog koraka na međunarodnoj sceni, takva poruka u zvaničnom Sarajevu doživljena je kao historijski pomak prema integraciji zemlje u NATO, a u Banjoj Luci s rezignacijom.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Iako se čak i najpovršnijim poređenjem može zaključiti da se po strukturi, terminologiji, poglavljima i konačnoj namjeri Program reformi Bosne i Hercegovine ni po čemu suštinskome ne razlikuje od klasičnih Godišnjih nacionalnih planova (ANP) drugih država koje su u istom statusu i obimu saradnje s Alijansom, važnost najnovijeg koraka u odnosima  NATO – Bosna i Hercegovina ili obratno, nije, ipak, u broju stranica, istovjetnosti ključnih poglavlja ili stilistici ispisanih obaveza.

Bila šija ili vrat, nevažno je. Važno je da je prvi godišnji program reformi konačno usaglašen u Sarajevu, da je voljom svih članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine napokon stigao u Brisel i da nijedno važno reformsko područje za odnose NATO – Bosna i Hercegovina nije izostavljeno. A još bi bilo važnije kad bi se u Sarajevu i Banjoj Luci što prije prestalo s bahanalijama između kobajagi pobjednika i kobajagi poraženih jer ni jedni ni drugi za suštinske reforme u Bosni i Hercegovini nisu relevantni.

Personaliziranje dnevne politike upravo je glavni razlog zbog kojeg je Bosna i Hercegovina kao država bila gubitnik, a konačno depersonaliziranje dnevne politike moglo bi napokon preobratiti državu u dobitnika.

Poruka iz Brisela: ‘Na vama je glavna odgovornost’

Ako bi, i kada bi, upravo Program reformi Bosne i Hercegovine, koji je na ovogodišnju Badnju večer isporučen NATO-u, bio prekretnica, bila bi to prva zraka svjetlosti na prelasku u novu, 2020. godinu, u kojoj se navršava čak četvrt stoljeća od završetka rata u Bosni i Hercegovini.

Za toliko godina bivša Jugoslavija bila je zaboravila na fašiste, četnike i ustaše. Hiljade kilometara pruga, puteva i autostrada već je bilo izgrađeno. Kroz kapije industrijskih giganata svakodnevno su prolazili deseci hiljada radnika. Brendirani tenkovi, optičke sprave, dalekovodni sistemi i još mnogo toga prodavano je za dolare, njemačke marke, jene i juane, a hidroelektrane i termoelektrane davale su vlastitu struju u izobilju.

Već i iz prve reakcije koju mi je u utorak izrekao dežurni glasnogovornik NATO-a Piers Cazalet prepoznatljivo je zadovoljstvo zbog konačnog prispjeća “vladinog programa reformi” i mogućnosti da se saradnja između NATO-a i Bosne i Hercegovine vrati na pravi put i “bez ikakvog prejudiciranja” članstva u Sjevernoatlantskom savezu.

“Veselimo se saradnji s Vladom Bosne i Hercegovine na osnovu ovog dokumenta, i to već početkom sljedeće godine. NATO je podržavao i još će odlučnije podržavati reforme i izgradnju sposobnosti oružanih snaga, koje će u budućnosti biti od koristi građanima Bosne i Hercegovine. Nastavit ćemo raditi na dobrobiti svih građana i potpuno smo uvjereni da će naši zajednički napori biti vrlo brzo prepoznati. Ipak, na vama je u Bosni i Hercegovini glavna odgovornost”, poručeno je u utorak iz sjedišta NATO-a u Briselu.

Drugi visoki zvaničnik Alijanse koji je želio ostati anoniman podsjeća da je Bosna i Hercegovina “ona strana u odnosima NATO – Bosna i Hercegovina koja je dobrovoljno 2009. i 2010. zatražila pristupanje Akcijskom planu za članstvo (MAP)”.

‘Dublja i usmjerenija podrška reformama’

Na sastanku u Tallinnu 2010. ministri vanjskih poslova zemalja članica NATO-a prihvatili su takav zahtjev u najboljoj namjeri i složili se da i Bosni i Hercegovini treba ponuditi MAP uprkos činjenici da s njene strane nisu bili ispunjeni baš svi uvjeti. Tada je, dakle, prije devet godina, odlučeno da se od vlasti u Bosni i Hercegovini zatraži izrada i najvažnijeg “alata” za upravljanje MAP-om, a to je Godišnji akcijski plan (ANP). A kako bi dodatno poboljšali podršku Bosni i Hercegovini, ministri vanjskih poslova zemalja članica NATO-a u decembu 2018. izrazili su spremnost “prihvatiti predaju prvog godišnjeg nacionalnog programa vaše zemlje”, pojasnio je zvaničnik.

Povodom najnovije vatrene rasprave o Programu reformi isti zvaničnik rekao je da je ANP dokument koji je osmišljen “na nacionalnom nivou i u potpunom je vlasništvu državne vlasti, koja ga je dostavila u sjedište NATO-a”. 

Tim dokumentom, rekao je, zapadnim vojnim saveznicima omogućuje se legalno i dogovorno pružanje “dublje i usmjerenije podrške reformama u područjima kao što su odbrambene sposobnosti, regionalna sigurnost, spremnost na katastrofe i reagiranje, te interoperabilnost oružanih snaga. Sada kad je Program reformi konačno dostavljen, sve je na vama u Bosni i Hercegovini. Na vama je glavna odgovornost i odluka hoćete li prihvatiti podršku i volju NATO-a ili nećete”, poručio je.

Zaključio je da “NATO u potpunosti poštuje suverenitet i nezavisnost Bosne i Hercegovine”, da Alijansa “nikad nikome ne nameće saradnju” i da su “partnerski programi Sjevernoatlantskog saveza prilagođeni potrebama i zahtjevima svakog pojedinog partnera”.

Fokus na sveobuhvatnim reformama

ANP je fokusiran na sveobuhvatne demokratske, sigurnosne i odbrambene reforme, koje svake godine razvija država partner uz savjetodavnu pomoć institucija NATO-a. To je dokument u nacionalnom vlasništvu države, a obuhvata političke, ekonomske, odbrambene, resursne, sigurnosne i pravne aspekte.

Godišnju procjenu napretka u reformama provode NATO-ovi službenici ovlašteni od svih 29 NATO-saveznica uz potpunu ravnopravnost predstavnika države koja je vlasnik i dostavljač godišnjeg programa reformi. Bez obzira na formalni naslov, strukturu i sadržaj, nijednim od tih dokumenata ne prejudicira se članstvo u Savezu jer je riječ isključivo o političkoj odluci s najvišeg nivoa na obje strane. Nerijetko, u odlučivanje o članstvu u NATO-u bili su uključeni i svi punoljetni građani posredstvom referenduma.

Izvor: Al Jazeera