Zagađenje u Sarajevu: Djeca obolijevaju, prioritet građevinski projekti

Hirurške maske su 'nemoćne' u slučaju agresivnih mikročestica, kaže primarius Tokić (EPA)
Hirurške maske su 'nemoćne' u slučaju agresivnih mikročestica, kaže primarius Tokić (EPA)

Svake godine je sve više oboljele djece uslijed zagađenja zraka u Sarajevu, govore sagovornici Al Jazeere, ali su vlastima i dalje prioritet građevinski projekti. Čak i priča da nema novca “pada u vodu”, napominje se, jer su se deseci miliona eura uložili za komfor povlaštenih, što jasno ukazuje da nema interesa, a ne mogućnosti, da se problem, koji Sarajevo stavlja u vrh najzagađenijih gradova u svijetu, zaista i riješi.

Kako kaže primarius dr. Mahir Tokić stanovnici prijestolnice Bosne i Hercegovine i ove godine, kao i prethodnih, udišu zrak koji ne samo da nije čist već je pun čestica koje se nalaze u prašini, a koje su jako agresivne i štetne po gornje i donje disajne puteve, od nosa, ždrijela, dušnika pa do bronha i na kraju pluća. Čak i kratkotrajno izlaganje ovakvom zraku izaziva akutne upale gornjih disajnih puteva, a stručnjak za plućne bolesti napominje da građani Sarajeva takvom stanju nisu kratkotrajno izloženi agresivnim česticama, već da taj period traje 4-5 mjeseci kontinuirano, pa čak i duže, s obzirom da zrak u gradu ni ljetnim mjesecima nije čist.

Zaštitne maske

Zaštitne maske proteklih godina sve češća su pojava na ulicama Sarajeva u hladnim mjesecima. Međutim, kaže primarius Tokić, obične hirurške maske su nemoćne kada je zagađen zrak mikročesticama, jer su one veličine od dva do 10 mikrona.

Da bi se zaštitili od takvih čestica potrebno je koristiti profesionalne maske, koje su posebno dizajnirane za sprečavanja protoka takvog zagađenja, dodaje stručnjak za plućne bolesti.

Ono što dugotrajno stvara problem jeste to da se i kod najmlađih, ako su kontinuirano izloženi ovim uvjetima, stvara stanje hroničnog brohita koje sa odrastanjem dovodi do vrlo teških oboljenja hronične opstruktivne plućne bolesti, dodaje primarius Tokić. Ta hronična opstruktivna plućna bolest je sklopljena tako da ne izaziva samo promjene na disajnim organima, već se direktno reflektira na promjene na kardiovaskularnom sistemu, zatim na jetri, na mišićima, na zglobovima.

“To je sve posljedica ovako štetnog zraka”, kaže stručnjak za pluća.

Rast oboljenja

“Posebno je zabrinjavajuće što svake godine imamo sve veći i veći broj oboljele djece, što je direktno povezano sa zagađenjem zraka, a što će s godinama davati sve lošije rezultate”.

On govori da ono što naizgled djeluje kao obična prehlada ustvari bude iritacija disajnih organa.

“Ne možete se prehladiti 100 puta u kratkom periodu. Ima nešto u zraku što stvara iritaciju disajnih organa i ne dozvoljava im oporavak, a ta iritacija izaziva trajne promjene u strukturi i građi disajnih organa”, kaže primarius Tokić.

Iako Sarajevo nema prijeratnu industriju, decenijama se “guši” u zimskim mjesecima, a teorija za uzrok problema ne nedostaje. Nedavno je i kantonalni ministar komunalne privrede i infrastrukture Srđan Mandić kazao da se problem neće tek tako riješiti, jer još ne postoje informacije šta je stvarni uzrok velike količine zagađenosti zraka u zimskom periodu.

Sarajevo je redovno u vrhu liste najzagađenijih gradova svijeta

S takvom tvrdnjom se ne slaže Anes Podić iz Eko Akcije, koji kaže da se za Sarajevo jasno zna koji su glavni izvori zagađenja, a to su kućna ložišta na čvrsti ogrjev, saobraćaj i neregulirana mala i srednja privreda. Jedina nepoznanica, kaže, jeste koji je njihov omjer u zagađenju. Ono što je sigurno, napominje, jeste da se sva tri faktora moraju rješavati, a tvrdnja “ne znamo šta je uzrok pa nećemo ništa raditi” jeste obični izgovor.

Uređenje vlasti

Ono što je simptomatično za Kanton Sarajevo i na šta su građani već navikli jeste da se priča o zagađenju zraka pokrene tek u hladnim mjesecima, kada je više nego jasno da grad ima ozbiljan problem. Uzrok tome jeste uređenje vlasti.

“Izbori su svake četiri godine, a vlade obično počnu raditi tek sredinom prve zime ili na proljeće, pa stoga ministri i vlada moraju ‘preživjeti’ samo tri zime sa zagađenjem. Prve zime se prave kao da nešto rade, druge zime se nekako sakrivaju od medija, a treće imaju sreće da zapuše vjetar, pa zagađenje neće biti vidljivo. To se ponavlja iz mandata u mandat i nema nikakve razlike između sadašnje i prethodne vlade. Ovo je jednostavno problem koji ne žele da rješavaju”, ističe Podić.

Nakon dugog niza godina, vlast u Kantonu više ne čini Stranka demokratske akcije, već stranke koje su joj bile dugogodišnja opozicija. Bez obzira na promjenu vlasti, Sarajevo nema neke konkretne mjere za problematiku zagađenja zraka.

Politička volja

Najbolji pokazatelj da je za rješavanje problema potrebna politička volja jeste primjer iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kaže Podić. Same vlasti su shvatile da je loženje uglja problematično, pa su se počele graditi pumpne stanice za lož ulje, gradile su se mreže centralnog grijanja, provedena je gasifikacija…

“Nije bio potreban bunt javnosti i protesti da se nešto počne raditi. Vlasti su same shvatile da imaju problem i počele su ga aktivno rješavati. Današnje vlasti znaju da imaju taj isti problem, ali im očito nije u interesu da ga rješavaju”.

Jedan od problema jeste što se veliki broj građana grije na čvrsta goriva poput ugljena, poznatim izvorom zagađenja i čestica.

Gruba procjena govori da 60.000 domaćinstava imaju ložišta na čvrsta goriva, kaže Podić, što je približno trećina u odnosu na druge načine grijanja. Glavni razlog za ovaj način grijanja jeste što su primjera radi ugalj i drva mnogo jeftiniji od drugih metoda, a početna investicija je značajno niža od uvođenja plina ili centralnog grijanja, tako da se čini da je rješavanje tog problema socijalno pitanje za čije rješenje treba mnogo političke hrabrosti. U drugim zemljama bi takva tvrdnja vjerovatno i imala osnovu, ali ne i u BiH, smatra Podić.

Građevinski prioriteti

Prema njegovim riječima, prioritet svakoj našoj vlasti su građevinski projekti, poput izgradnje autoputeva, stambenih i poslovnih objekata i slično.

“Razlog tome nije što nama to zaista treba, već nego što se tu izvanredno zarađuje, a mrvice dospiju i do političara”.

Tako da sada imamo građevinsku ekspanziju na koju se troše milijarde, a što nećemo vjerovatno moći održavati, smatra on.

“A sve ostalo, snabdijevanje vodom, rješavanje problema otpada, rješavanje problema zraka, to je prioritet sto mjesta ispod. Političarima rješavanje problema poput zagađenja zraka nije prioritet, jer da jeste, ovo uopšte nije problematično riješiti”.

On kao primjer navodi Skoplje, koje ima veći problem sa zagađenjem od Sarajeva, gdje su vlasti pokrenule ambiciozni projekt gasifikacije grada, koji bi za kratko vrijeme zagađenje trebao smanjiti za 50 posto.

“U Skoplju živi gotovo trećina stanovnika Makedonije i Skoplje je proces gasifikacije počelo raditi mnogo kasnije nego Sarajevo. Sarajevo je gasifikaciju počelo raditi sredinom 70-ih godina prošlog vijeka, a Skoplje tek nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji. Međutim, Skoplje je prije dvije godine donijelo ambiciozan program smanjenja zagađenja, a tim planom bi se zagađenje trebalo smanjiti za 50 posto. I to je dvogodišnji projekat. A naši političari, ovo što rade, utopljavanje zgrada, sve je to lijepo i krasno. Ali su to procesi koji će ovim tempom trajati stotine godina. Prije će čovječanstvo razviti i usavršiti nuklearnu fuziju i riješiti sve naše probleme sa energijom i zagađenjem, nego što će naš Kanton utopliti sve zgrade”, kaže Podić.

Troškovi za građane

Podić podsjeća da kantonalne vlasti najavljuju izgradnju kotlovnica i širenje mreže centralnog grijanja, ali ističe da se ne spominju troškovi koji će pasti na pleća građana. Podsjeća na primjer Tuzle, koja zahvaljujući termoelektrani ima izuzetno jeftinu paru, ali gdje proces uvođenja centralnog grijanja sporo ide jer građani moraju izdvojiti po pet ili više hiljada eura na priključne stanice, instalacije grijanja u domovima… “Slična stvar bi se desila i u Sarajevu”.

Zagađenje saobraćaja

Automobili emitiraju dvije vrste zagađenja, kaže Podić. Prvi problem su svima poznati izduvni plinovi iz goriva, a drugi su čestice koje se stvaraju prilikom kočenja i trošenja guma, ali i podizanje prašine. “Mi svi da sutra pređemo na električna vozila, taj problem ostaje”.

Zbog toga gradovi ulažu u širenje šetnica, u promoviranje korištenja bicikala i slično, dodaje stručnjak Eko Akcije.

Gasifikacija je također jedno od rješenja za čišći grad, ali se opet postavlja pitanje novca. “U zgradama imate veliki broj porodica koje ne mogu sebi priuštiti priključak na plin, jer nemaju novca. Kako će neko s platom od 600 maraka ili mizernom penzijom platiti nekoliko hiljada za priključke i instalacije?”, pita Podić.

Rješenje za ovakve probleme bi, a tako je rađeno u brojnim zemljama, mogla biti pomoć države. I dok kantonalne vlasti često tvrde da nemaju novca, Podić smatra da to nije istina, a kao primjer navodi slučaj apartmanskog naselja na olimpijskog planini Bjelašnici.

“Desetine miliona su potrošene da bi gore imali plin, napravljen im je potpuno novi vodovod, prva garaža napravljena javnim novcem se gradi gore… Za koga? Za građevinsku industriju koja će prodati skupe apartmane povlaštenim, da bi se mogli skijati? A kada se treba rješavati problem zagađenja, onda kažu da smo siromašni, kad bude više para, onda ćemo probleme rješavati”, govori stručnjak Eko Akcije.

Neplanska gradnja je još jedan faktor koji igra ulogu u već ozbiljnom problemu, čime se sprečava strujanje zraka koje koliko toliko rasprši štetne čestice. Prema Podićevim riječima, iako je urbanističkim planovima zabranjena gradnja visokih objekata na određenim lokacijama, dozvole se ipak izdaju, “čime se krši zakon i niko ne odgovara”.

Pogoršanje saobraćaja

“Sve se vrti oko finansijskih interesa. Interesi poduzetnika dođu brže do srca političara, nego interesi građana”, dodaje.

Nove lokacije

Podić podsjeća da postoje planovi da se prostor Željezničke stanice i Remize, mjesta gdje se parkiraju tramvaji, na neki način iskoriste.

“A već duže vrijeme imamo lobi koji zagovara da se Željeznička stanica iz Sarajeva skroz izmjesti iz grada. A slično je i za Remizu.  Ovo što je najavljena pruga Ilidža – Hrasnica nije zato što je nekom stalo do građana Hrasnice, već zbog izmještanja Remize, jer je to jedini prostor gdje se može ona izmjestiti. I onda će se na Željezničkoj i na Remizi graditi zgrade, čime će se dodatno smanjiti protok zraka i onda ćemo imati još veći problem zagađenja”.

Veliki problem je i saobraćaj u gradu, koji će se dodatno pogoršati gradnjom prve transverzale, kojom će nove desetine hiljada automobila doći direktno u srce grada, smatra on, što je pokazatelj razlike u mišljenju bh. i stranih vlasti.

Kao primjer navodi Ljubljanju i Graz, gradove koji su bili u sličnoj situaciji kao Sarajevo. Tako je, primjera radi, oko Ljubljane izgrađena mreža parkinga, gdje parking košta 1,2 eura, a tu je uključena povratna karta javnim prevozom do grada. “Ljudi koriste javni prevoz, grad je čist, niko ne potroši sate na traženje parkinga…”. A Sarajevo će, napominje, zbog neulaganja u željeznicu i javni saobraćaj, ostati okovan problemom saobraćaja i narednih decenija.

“Jer u tome ima više novca, nego u ekološkim rješenjima”, kaže Podić.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Gradovi moraju poduzeti mjere ako se prekorače limiti za zagađenje na samo jednoj lokaciji, a ne na osnovu prosjeka u regiji, presudio je Evropski sud pravde.

26 Jun 2019
Više iz rubrike TEME
POPULARNO