Pružanje zdravstvene pomoći migrantima: Posao koji se radi srcem
Problem zdravstvene skrbi za migrante koji borave u kampu na Vučjaku riješen je zahvaljujući inicijativi Doma zdravlja Bihać. Svakog utorka i petka ljekari ove zdravstvene ustanove brinu se o zdravstvenim potrebama migranata koji borave nadomak granice sa Republikom Hrvatskom. Međutim, zbog nedovoljne medijske pažnje veliki trud i napor kojeg ulaže Uprava i osoblje Doma zdravlja Bihać, uglavnom, ostaje nezapažen.
Prema riječima dr. Jasminke Ljubijankić, v.d. direktora Doma zdravlja Bihać, još sa prvim dolaskom veće grupe migranata u februaru 2018. godine, ova zdravstvena ustanova uključena je u pružanje zdravstvene pomoći tim ljudima, niti jednog momenta ne zanemarujući svoju obavezu prema lokalnom stanovništvu.
„Ispočetka je to išlo na način da smo se samoinicijativno organizirali i otišli u Boriće pružati pomoć u vrijeme najveće koncentracije migranata na tom prostoru. Radili i pružali smo zdravstvenu pomoć u neuslovnom ambijentu, na stolovima, u šatorima i sl. Nakon toga uključile su međunarodne organizacije ‘Ljekari bez granica’ i ‘Dansko vijeće za izbjeglice’ pruživši nam potporu u smislu ugovora i plaćanja lijekova koje smo tamo koristili. To je trajalo oko osam mjeseci, dok se situacija nije stabilizirala, a onda je otvorena BIRA kao prihvatni centar i prešli smo tamo. Međutim, s obzirom da je u Borićima i BIRA-i bila velika koncentracija migranata, nismo mogli sami da odgovorimo na njihove potrebe jer bismo zapostavili lokalno stanovništvo, tako da je BIRA-u preuzeo Dom zdravlja Bosanska Krupa i uspostavio se sistem koji funkcionira i danas. Zatim smo počeli sa UNICEF-om da radimo sistematske preglede djece koja su trebala da krenu u školu, pa vakcinaciju protiv epidemije morbila koja je bila ove godine u aprilu i uradili smo zaista velik posao”, ističe direktorica Ljubijankić.
Posao obavljaju srcem
Nakon sve većeg priliva migranata koji su boravili na ulicama, kod Gradskog vijeća Bihać javila se ideja da se ti ljudi maknu iz grada i prva lokacija koja je većinski prihvaćena od strane ovog tijela bila je Vučjak. Uprkos tome što je Međunarodna zajednica i struka bila protiv takve odluke i upozorenja da se radi o lokaciji koja je apsolutno neadekvatna i nehumana, migranti su u junu ove godine prebačeni na novu lokaciju.
Crveni križ Grada Bihaća na sebe je preuzeo obavezu raspodjele hrane i odjeće, a Grad se pobrinuo za snabdijevanje pitkom vodom. U tom momentu Dom zdravlja Bihać nije bio u mogućnosti da na licu mjesta pruža zdravstvenu pomoć i zaštitu migrantima koji su bili u stanju potrebe, te je u dogovoru sa Crvenim križem pomoć migrantima pružana u zgradi Doma zdravlja, a one koje nisu mogli zbrinuti slali su u Kantonalnu bolnicu.
“Mi nismo mogli raditi u uslovima kao od prije godinu kada smo u Borićima pružali zdravstvenu pomoć u šatorima, niti su međunarodne organizacije htjele da podrže takav projekat na Vučjaku. I onda se javila ideja o pokretanju ambulante na Zavolju, tako da od početka oktobra u saradnji sa Vladom Unsko-sanskog kantona koja nam pruža finansijsku podršku. Mi smo već imali ambulantu na Zavalju koja je smještena u prostorijama Mjesne zajednice, gdje ljekar jednom sedmično odlazi zbog potreba lokalnog stanovništva. Međutim, kada sam htjela da aktiviram tu ambulantu, upriličila sam sastanak sa gradonačelnikom Bihaća i predsjednikom Mjesne zajednice Zavalje, na kojem sam to sve dogovorila. Ide se dva puta sedmično – utorkom i petkom. U slučaju da se javi potreba za previjanjem onda to realizujemo u dogovoru sa Crvenim križem. Međutim, nama je još uvijek potrebna određena pomoć. S obzirom da su ‘Ljekari bez granica’ dobili dozvolu, mogli bi sa svojom mobilnom klinikom da se uključe u pružanje zdravstvene pomoći i zaštite migrantima koji borave na Vučjaku. Ovo na Zavalju sa ambulantom radi Dom zdravlja Bihać, ali imamo podršku kroz projekat sa Katalonskom vladom u okviru čega oni snose finansijsku nadoknadu za nabavku lijekova koji su nam potrebni gore, jer smo mi sve svoje tenderske potrebe istrošili zbog velikog obima posla”, pojašnjava direktorica Ljubijankić.
Mnogo rade, a malo se vidi
Dodaje kako posao koji obavljaju nije cijenjen i da javnost ne vidi sve ono sa čime se medicinari Doma zdravlja Bihać susreću tokom pružanja zdravstvene pomoći migrantima koji borave u Bihaću. Radi se, ističe direktorica Ljubijankić, o ljudima koji su jako istraumirani jer su već dugo na putu i kojima je potrebna psihološka potpora.
“Isfrustrirani su i vi nikada ne znate kako će neko od njih reagovati. Zatim, tu je prisutna i jezička barijera, ali sad u manjem obimu jer se povećao broj kvalitetnih prevodilaca. Tu je i kulturološka barijera, te neugodne situacije sa doktoricama koje smo prevazišli. Visoko rizičan i stresan posao. Ne znate nikad ko od tih osoba ima hepatitis, HIV koji se, istina, prenose putem krvi, ali s obzirom da naši medicinari rade sa krvlju uvijek postoji određen stepen rizika. Kroz svašta smo prolazili tokom našeg rada sa migrantima. Znalo nam se dešavati da nemamo dovoljno rukavica i nisam dala mojim uposlenicima da idu na teren bez rukavica iz razloga što najprije moraju čuvati svoje zdravlje kako bi mogli brinuti o zdravlju drugih ljudi. Oni su mladi puni poleta i srcem rade ovaj posao. Na kraju dana osjećate zadovoljstvo kad vidite šta ste sve uradili i koliko ste pomogli tim ljudima”, kaže na kraju direktorica Ljubijankić.
Izvor: Al Jazeera