Iranski migrant želi pod zastavom BiH postati svjetski prvak

Odlučio je prošle godine. Neće se vraćati u Iran, već će meč u Turskoj iskoristiti da se zaputi u Evropu u potrazi za boljom sredinom u kojoj će dugogodišnji naporan rad polučiti uspjeh u borilačkim sportovima. U domovini to nije mogao.

Voli Iran, ali sankcije Sjedinjenih Američkih Država učinile su svoje. Nema mu druge već sreću potražiti negdje drugo.

Za Srbiju mu nije bila potrebna viza. Doputovao je u Beograd, te ubrzo odlučio krenuti prema Bosni i Hercegovini. Do odredišta je, kaže, veći dio puta prepješačio, no, kada je stigao na granicu s Hrvatskom, odustao je i vratio se.

On se zove Karoo Mahmoud Giyahi, 23 su mu godine i potiče iz Gilana na iranskoj obali Kaspijskog mora. A njegovom novom domu ime je Sarajevo, koje ga je moglo upoznati prošlog vikenda, kada je izašao u ring na tradicionalnom turniru u kick-boksu Braća Bašović, u majici sa simboličnim natpisom “I am a Migrant”.

Došao do granice i vratio se

U razgovoru za Al Jazeeru, Giyahi je prepričao svoje putovanje do Sarajeva, opisao golgotu kroz kroju prolaze migranti koji pokušavaju doći do zapadne Evrope, govorio o teškom stanju u Iranu, Bosni i Hercegovini i ljudima koji žive u njoj, ali i iznio ambiciju da jednog dana postane prvak svijeta. Pod zastavom BiH.

U Iranu je sada najbolje turistima

Odgovarajući na pitanje zašto je napustio Iran i kako bi opisao život u Islamskoj Republici, Giyahi je rekao:

„Naravno, sankcije su učinile svoje. Ljudima nije lako živjeti, ali navikli su, ponosni su i ne pričaju mnogo o problemima. Velika je inflacija. Sada je najbolje turistima, jer je u Iranu sve jako povoljno. Međutim, ključno zbog čega sam ja otišao jeste jer nisam napredovao u svom sportu. Ostvario sam odlične rezultate, ali nisam imao podršku. Ja znam da niti u BiH nije sjajna situacija, ali vidio sam neke svijetle primjere. Ipak je drugačije. Ovdje ljudi vole kick-box pa je i to razlog što sam ovdje. Također, ima interesa nekih spozora za mene, pregovaramo, što je uz podršku ljudi i publike jako važno za napredak u sportu“, kaže Giyahi.

“Kada sam došao u BiH, krenuo sam prema granici, kao i većina migranata. Međutim, vidio sam kakvo je stanje tamo, kakvi su uslovi i uvjerio se da je prelazak granice s Hrvatskom nemoguć. Vratio sam se u Sarajevo i sudbina je htjela da sam upoznao svog sadašnjeg prijatelja Harisa Tuku koji me sa svojom porodicom prihvatio kao svoga. Od tada sam ovdje. Živim s njim i osjećam se prihvaćenim, kao član porodice. Sa prijateljima koje sam stekao dijelim sve i oni su mi velika podrška”, počinje svoju priču Giyahi.

Kako kaže, kick-boxom se počeo baviti kao dječak od sedam godina. Iako je trenirao boks i muay thai, kick-boks je postao njegova ljubav i njegov život.

„Iza sebe imam oko 160 mečeva, sve zlatne i jednu srebrenu medalju sa takmičenja u mom gradu, regiji, u Iranu i na Azijskom prvenstvu. Od K1 profesionalnih mečeva, imam šest borbi i isto toliko pobjeda. Osjećam da sam rođen za borbu i siguran sam da ću postići svoj cilj i postati prvak svijeta“, priča Giyahi. 

S tribina gledao rušenje sna

Ovaj mladi Iranac osjeća da je imao priliku za to, no, neriješen status spriječio ga je da makar pokuša. Ne može putovati van BiH, a nije se mogao niti registrovati za WAKO Svjetsko prvenstvo koje se u oktobru održalo u Sarajevu. Nadao se da će se nešto promijeniti, no, na kraju je s tribina gledao kako se ruši njegov san.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

„Na posljednjem meču na 17. Memorijalnom turniru “Braća Bašović” obukao sam majicu sa natpisom ‘I am a Migrant’. To je moja trenutna situacija, ako govorimo o mom statusu. Ja sam migrant, redovno se javljam u državne i međunarodne institucije, pratim proceduru, imam intervjue, a čak su me i posjetili na adresi na kojoj sam prijavljen, govorili o privilegijama i nekim dokumentima koje bih trebalo uskoro dobiti, ali moj status još uvijek nije promijenjen. To me mnogo usporava u napredovanju. Ne mogu da mi zakažu mečeve izvan BiH, a time sam uskraćen da se borim na prestižnim takmičenjima. Zbog nedostatka dokumenata se nisam mogao registrovati kao predstavnik BiH. Učestvovao sam u pripremama reprezentacije, bio dio priče, ali kada su mi rekli da ne postoji šansa za registrovanje zbog mog neriješenog statusa, to me jako pogodilo“, priča, i dodaje:

„Najbolji kikbokseri su se okupili ovdje u Zetri, a ja sam mogao samo da posmatram sa tribina. Sve do početka prvenstva sam se nadao da će neko čudo da se desi, jer je to bio moj san, da budem prvi u svijetu u svojoj kategoriji. Volio bih da sam osvojio zlatnu medalju i zbog sebe i zbog BiH.  Gledao sam kako se taj san ruši pred mojim očima, ali ne gubim nadu. Prije ili kasnije, uspjet ću“, govori.

Život na Zapadu mi nije važan

U Sarajevu, Karoo trenira u klubu Gazija, bez plaćanja članarine i čeka da se nešto promijeni. Upitan zašto toliko želi da se bori pod zastavom BiH i zašto, poput mnogih drugih migranata, ne čeka red za Evropsku uniju, Gihayi kaže:

„Želim da se borim pod zastavom BiH. Volim ovu zemlju. Tu se, jednostavno, osjećam kao kod kuće. Čak me mnogo toga podsjeća na moj rodni kraj Gilan. Dosta je zelenila i kiša. Ljudi su me ovdje prihvatili i puno su mi pomogli u najtežim momentima. Osjećam da me podržavaju, navijaju za mene i raduju se mojim pobjedama. Osjećaj pripadnosti je obostran. Ovdje imam porodicu i prijatelje. Želim da dam svoj doprinos i pokažem zahvalnost time što ću zastavu BiH sa svojim pobjedama podići na najviše mjesto“, tvrdi, te dodaje:

„Kao što sam rekao, bio sam na granici sa Hrvatskoj, ali se vratio. Meni je važno da dobijem dokumente da mogu da putujem na mečeve i napredujem. Život na Zapadu u drugom smislu mi nije važan“.  

Ljude u BiH Giyahi smatra „divnim“, no, nije mu trebalo dugo vremena da shvati da u BiH ne cvjetaju ruže. Dodaje da shvata zašto mladi odlaze.

‘Jasno mi je zašto mladi odlaze’

„Ljudi ovdje su divni. Doživljavam ih kao vesele i ljubazne. Znam da u BiH nije sjajna situacija, ali ljudi se nekako nose sa tim. Ono što po mom mišljenju nije dobro, to je spora procedura kada pokušavate ostvariti neko pravo. Zakoni su stari i teško ih je ili nemoguće primijeniti u ovim novim okolnostima. Treba dosta promjena. Znam da mladi ljudi odlaze i iz BiH i sve mi je jasnije zbog čega. Vole svoju zemlju, ali u čekanju im prolaze najbolje prilike. Migrantska kriza kao da je prevelik zalogaj za ovako malu zemlju. Migranti stalno pristižu, a uslovi u nekim kampovima su jako loši. Treba olakšati procedure za one koji žele ostati ovdje i doprinijeti ovoj zemlji. Migracija je uvijek bilo, sada se samo radi o ogromnom broju ljudi koji u isto vrijeme žele otići u zapadne zemlje“, nastavlja Giyahi.

Govoreći o svojoj domovini, Giyahi ne krije ljubav.

„Ja volim Iran, to je lijepa zemlja koja ima dugu historiju, bogatu kulturu i prirodne ljepote. No, trenutno ne znam da li bih se vratio tamo, ali naravno da u budućnosti i u drugim okolnostima želim. Ipak tamo sam rođen I tamo imam porodicu i prijatelje“.

A u međuvremenu…

„Niko osim boga ne zna šta nas čeka u budućnosti, ali ako pričamo o ciljevima, kao što rekoh, cilj mi je biti najbolji u svijetu u svojoj kategoriji. Nadam se da ću to i ostvariti.

Izvor: Al Jazeera