Civilno društvo – od servisa do uznemiravanja vlasti

Dubravka Šuica
GONG je od Dubravke Šuice tražio da zaustavi nagađanja o porijeklu svoje imovine (EPA)

Hrvatska kandidatkinja za potpredsjednicu Europske komisije Dubravka Šuica nakon saslušanja u Europskom parlamentu dobila je na kraju potrebnu većinu za pozitivnu ocjenu, no saslušanje nije prošlo bez pitanja o njezinoj milijunskoj imovini i kako je do nje došla.

Pritisak po tom pitanju provodila je posebno hrvatska nevladina udruga GONG, koja je eurozastupnicima poslala dopis o toj problematici, tražeći od Šuice, kao bivše školske profesorice, da zaustavi nagađanja o porijeklu svoje imovine vrijedne, prema pisanju medija, više od pet milijuna eura i razjasni to pitanje.

Na to je hrvatski premijer Andrej Plenković, po mnogima, nervozno reagirao, optuživši GONG da vodi kampanju protiv Šuice kao lijeva udruga koja glumi neovisnost te je angažirana isključivo na politici Socijaldemokratske partije (SDP).

‘Kvazi-neovisni GONG’

“Kvazi-neovisni GONG radi oštru kampanju protiv buduće potpredsjednice EK-a iz Hrvatske. Oni su produžena ruka SDP-a”, rekao je, između ostaloga, Plenković.

Pri tome je, primijetili su neki promatrači, ‘zaboravio’ na brojne udruge koje ‘pušu u jedra’ njegovoj stranci, Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ), i GONG u tom smislu prozvao neargumentirano.

Važnost i potcjenjivanje

Berto Šalaj smatra da se snaga nevladinih udruga u hrvatskom društvu i javnosti potcjenjuje i promatra ih se kao nevažne institucije koje rade samo za uske interese ljudi zaposlenih u njima. Međutim, ističe, povremeno je itekako uočljivo da su vrlo važne.

“Sindikati su vrlo važan dio civilnog društva i upravo nedavno smo vidjeli da su sindikati jednom svojom dobro organiziranom akcijom zapravo natjerali Vladu da povuče jedan zakon. To nije bilo prvi puta u Hrvatskoj, već nekoliko puta su se sindikati i različite udruge – sjetimo se zakona o monetizaciji autocesta i tako dalje – da tako kažem, suprotstavile vladi i na taj način zaustavile neke možda loše javne politike. Dakle, ima primjera uspjeha nevladinih organizacija, ali generalno je vrlo teško govoriti o civilnom društvu kao jednom monolitnom pojmu – ono je vrlo pluralno, vrlo raznoliko i trebalo bi sad po određenim javnim politikama promatrati koliko je ono uspješno u određenim područjima”.

Berto Šalaj sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti ocjenjuje premijerov istup kao iz inenađujuć jer to, kaže, nije način na koji se on inače odnosi prema svojim političkim protivnicima, ističući da mu GONG i nije politički protivnik.

“Ovo je jedna udruga koja se zalagala za ono za što se zalaže Europska unija – dakle EU je zapisala da politički proces treba biti transparentan, da politički predstavnici moraju podastrijeti sve dokaze o svojoj imovini i načinima na koje su je stekli, tako da se meni čini da je to odraz činjenice da je premijer pod velikim političkim pritiskom i da je zapravo nervozan, koliko god on tvrdio da se sve u hrvatskoj politici odvija na način kako je on to zamislio”, kaže Šalaj.

Vezanje za ciljeve, ne stranke

Plenković je, navodi, pod pritiskom veteranske udruge HVIDRA-e i nekih unutarstranačkih suparnika, pa mu je GONG kao udruga bez “moćnih zaštitnika” i velike političke snage iza sebe poslužila da se politički ‘istrese’, da se radi o neprimjerenom istupu te da bi premijer trebao, umjesto optužbama za skrivene interese, odgovarati argumentima.

No, ovaj slučaj općenito otvara pitanje načina djelovanja nevladinih udruga i civilnog sektora u dijelu koji je više ili manje blizak političkoj sferi.

Šalaj navodi da razlika između udruga i političkih stranaka nije u tome što se stranke bave politikom, a udruge ne.

“Politika je odlučivanje o našim zajedničkim pitanjima kroz kolektivno djelovanje. Razlika između udruga i stranaka je, naravno, što se stranke natječu za osvajanje vlasti, a udruge kroz druge načine djelovanja pokušavaju utjecati na politiku. Prema tome, nije sporno da se udruge smiju, trebaju, mogu baviti politikom. Istina je – ne bi se trebale vezati za određene političke stranke, nego za svoje ciljeve. Dakle, udruge imaju svoje ciljeve koje su zapisale u svojim statutima, imaju svoju viziju, svoju misiju, i one bi se za te ciljeve trebale boriti”, kaže Šalaj.

Pluralnost

Neke udruge se, navodi, u tome smještati više lijevo ili desno, no smatra uobičajenim i u razvijenijim demokracijama. Bitno obilježje civilnog društva je, ističe, pluralnost.

“Nije dobro kada u nekom civilnom društvu postoje isključivo udruge koje se samo bave nekim lijevim temama, na primjer pitanjima seksualnih manjina, ali nikako ne bi bilo dobro ni da postoje udruge koje se bave samo nekim desnim pitanjima, recimo udruge koje su vezane uz Crkvu, religiju i tako dalje. Izraz civilnog društva i njegovo obilježje je pluralnost i to je u redu i udruge imaju pravo zalagati se za određene ciljeve. One rade loše stvari ako se vezuju isključivo za određene političke stranke jer se onda gubi razlika između političkih stranaka i udruga. Ali one imaju pravo tražiti od vlasti da djeluju na određeni način, kako bi se ostvarili određeni ciljevi”.

Udruge, navodi, moraju jasno deklarirati svoje ciljeve u statutima, djelovati transparentno i u tome se boriti za ostvarenje tih ciljeva.

Ono što nikako ne bi trebalo je da promoviraju govor mržnje i nesnošljivosti, a njihovi ciljevi su legitmni dok god djeluju u liberalno-demokratskom okviru.

“U tom smislu one imaju vrlo širok manevarski prostor za djelovanje, kako po svojim ciljevima, tako i po nekim svojim metodama djelovanja – neke udruge će više surađivati s vlasti, neke će biti kritičnije prema vlasti i to je sve odraz jednog vibrantnog civilnog društva. Tako da u svakom slučaju nije, da tako kažem, zabranjeno da se neka udruga deklarira da je ona vezana uz neku stranku, ali osobno mislim da to nije dobro, da to za tu udrugu nije dobro jer se ona vezala onda i uz jednu isključivu političku opciju. A udruge bi trebale zastupati interese šireg dijela stanovništva”, zaključuje Šalaj.

Šalaj: Političke elite ne gledaju blagonaklono

U Hrvatskoj se, ističe, prostor civilnog društva razvija tek tri desetljeća, ali pluralnost je sve vidljivija i postoji širok spektar udruga, od onih koje se zalažu za promoviranje nekih konzervativnih vrijednosti do onih koje zastupaju lijevo-liberalne.

“U tom smislu mi se čini da Hrvatska kao mlada demokracija ima određenu pluralnost i da sad već polako shvaćamo da postoje različiti modeli odnosa prema državi. Neke udruge će imati partnerstvo – recimo udruge koje se bave osobama s invaliditetom, starijim osobama, djecom s teškoćama u razvoju i tako dalje – a druge će, poput GONG-a, biti više kritične jer će se baviti nekim stvarima nadzora nad državnom vlašću. Tako da mislim da se hrvatsko civilno društvo razvija, međutim tek treba vidjeti u kojem smjeru će se ono u budućnosti razvijati s obzirom da političke elite, naročito kad su na vlasti, ne gledaju baš blagonaklono na udruge kad su one kritične prema njima”, zaključuje Šalaj.

Kada se radi o premijerovom istupu i pitanju nevladinih udruga u Hrvatskoj, sociolog Krešimir Krolo kaže da postoji nekoliko dimenzija koje bi trebalo preciznije adresirati.

Dosljednost i servisiranje

U slučaju nevladinih udruga, kaže Krolo, dosljednost je ključni kriterij – ukoliko se sustavno prozivaju nepravilnosti bez obzira na vladajuću strukturu, onda povjerenje u rad nevladinih udruga raste.

“Nažalost, velik dio aktera civilne scene pokazuje kako je primarni razlog njihovog postojanja upravo servisiranje stranačkih politika, što onda dovodi do urušavanja povjerenja u njihov rad uz opravdani rast bojazni od političke instrumentalizacije civilnog sektora. Naravno, ukoliko akteri civilnog društva otvaraju bitna pitanja vezana za pravosudni i zakonodavni segment države, oni koji su prozvani mogu uvijek pribjeći retorici ideološkog etiketiranja i diskvalifikacije udruga, a što u kontekstu globalne i lokalne političke polarizacije, nažalost, puno prije dobije zamah nego racionalno sagledavanje činjeničnog stanja”.
 

“Prva je vezana uz činjenicu da pojedini akteri civilne scene služe kao servis političkim strankama, a što je de facto poništavanje same funkcije i svrhe nevladine udruge. Ukoliko pojedini akteri nastupaju javno isključivo ukoliko je to u skladu sa službenom vladajućom politikom, onda to svakako jest problem i za cijeli niz udruga se može primjetiti ponašanje koje iskače iz okvira političke neutralnosti”, navodi Krolo.

No, druga dimenzija je, kaže, puno konkretnija, ali nije stranački ovisna u naravi, a riječ je o djelovanju koje je vrijednosno orijentirano i koje je legitimno u smislu okvira rada nevladinih udruga.

Okvir slobode i sužavanje prostora

“Primjerice, ukoliko su transparentnost, politička i društvena odgovornost, profesionalnost i poštivanje zakona vrijednosti na kojima inzistiraju neke političke stranke, ali i neke udruge civilnog društva, onda tu nema govora o političkoj instrumentalizaciji, već harmoničnosti djelovanja u društvenom polju. To što se neka stranka zalaže za istu stvar koju nadzire neka udruga civilnog društva nije dokaz političke isprepletenosti, pogotovo ukoliko udruga inzistira na apstraktnim kategorijama čije se vrijednosti vide na konkretnim primjerima prozvanih političara ili institucija. No, ukoliko udruga praktički koristi isti žargon te otvara iste ili slične političke teme u javnoj sferi, onda se već može posumnjati u neutralnost udruge”.

Kod pitanja nevladinih udruga je, smatra, svejedno je li, uvjetno rečeno, riječ o razlikama “lijevih” ili “desnih” uvjerenja ukoliko je okvir djelovanja takav da ne sužava prostore slobode drugih aktera u društvu.

“No, često se takav okvir slobode koristi kako bi se putem nevladinih udruga u javnom prostoru zagovarale ideje koje bi u konačnici zaustavile artikulaciju manjinjskih glasova u društvu. To je puno veći problem, nego problem deklarativnog svrstavanja na “lijevi” ili desni” politički spektar”, zaključuje Krolo.

Izvor: Al Jazeera