Ljepota i mir Livna privlačniji od blještavila Zagreba

Mamuza sa psom Hacijem u jezeru Mandek: Kada govorimo o BiH i turizmu, trebamo isticati našu povijest i multikulturalnost (Ustupljeno Al Jazeeri)

Studirao je filmsku produkciju u Zagrebu, četiri godine je proveo u hrvatskoj prijestolnici, učestvovao u poznatim projektima tamošnje produkcije, dobio ponude da ostane i profesionalno se jače angažira, ali se Marin Mamuza odlučio za (današnje nesvakidašnji potez) povratak u Bosnu i Hercegovinu – u Livno.

Ističe u razgovoru za Al Jazeeru kako su neke stvari bile jače od poslovnih ponuda…

„Rođen sam i odrastao u Livnu, jednom od najposebnijih mjesta jer još uvijek nismo sigurni jesmo li Bosna ili Hercegovina, ili smo ipak taj veznik – i – u nazivu naše zemlje“, govori Mamuza na početku razgovora.

„Livno me dosta odredilo, jednostavnost i životni mir ostavili su neizbrisiv trag u meni, tim tragom sam se kasnije vratio iz Zagreba.“

U Zagrebu je tokom četverogodišnjeg boravka i studija upoznao dosta kolega i profesora koji su „utjecali na moje autorsko sazrijevanje“.

„Zbog dobrog zalaganja i angažiranosti na studiju profesori su me angažirali u svojim projektima, poput HRT-ove serije Crno-bijeli svijet, filmova Narodni heroj Ljiljan Vidić, S one strane Zrinka Ogreste.“

„Nakon fakulteta imao sam nekoliko privlačnih ponuda da ostanem živjeti i raditi u Zagrebu, ali to me baš i nije privlačilo. Zov mira i ljepote Livna bio je jači od poslovnih ponuda. Samim dolaskom u Livno nisam napustio svijet filma, nastavio sam raditi na svojim projektima, te sam ujedno bio i asistent redateljima na velikim projektima poput Antunu Vrdoljaku na posljednjem filmu General“.

Saradnja sa Višnjićem

Pored filma, Mamuzina velika pasija je fotografija i približavanje turističke ponude ovog dijela BiH široj javnosti. Pitali smo ga kako je to počelo.

„Radio sam dosta fotografija Livna i okolice, te sam ih zatim objavljivao na društvenim mrežama. Javio mi se javi veliki broj ljudi koji su zainteresirani za posjetiti Livno, te su me tražili da ih ugostim. Tako da su prvi turisti bili prijatelji koji su bili oduševljeni Livnom, divljim konjima, prirodom i hranom.“

Nastavlja kako je potom „ideja o pokretanju ozbiljne turističke agencije polako klijala i tražila svoje mjesto u mom životu“. Mamuza dodaje kako mu je jedan jako poznati glumac sa našeg podneblja pomogao u razvoju planova.

Ustupljeno Al Jazeeri

Regija ima filmsku djelatnost umjesto filmske industrije

Pošto je radio na nekoliko jakih projekata hrvatskog filma, zamolili smo Mamuzu da uporedi stanje filmske industrije Hrvatske i BiH.

„Prije svega mislim da industrija nije pravi naziv za proizvodnju filma u cijeloj našoj regiji. Nismo na razini industrije, više smo u nivou djelatnosti. Filmska djelatnost u Hrvatskoj je nešto razvijenija, to se može ponajprije zahvaliti značajno većem izdvajanju od strane Hrvatskog ministarstva kulture“, govori on.

„Prošle sam godine bio član stručnog žirija Fondacije za kinematografiju Federacije BiH. Sredstva su dosta ograničena, isto tako je ograničen i budžet koji svaki film može da dobije. Jedina šansa da se donekle zatvori financijska konstrukcija filmova su koprodukcije sa zemljama iz regije. Na taj način kombiniranog financiranja može se doći do donekle pristojnih sredstava za film.

„Veliki doprinos razvitku moje ideje dao je Goran Višnjić s kojim sam surađivao na jednom filmu. Kroz priču sam mu pokazao nekoliko fotografija divljih konja i on je izrazio veliku želju da ga odvedem u obilazak. Napokon smo imali jedan dan bez snimanja te smo otišli na Kruge. Goran je neočekivano ostao oduševljen planinom i divljim konjima. Neočekivano budući da se radi o čovjeku koji je s filmskom produkcijom obišao čitav svijet“, priča Mamuza.

Dodaje kako su Višnjićevo oduševljenje i podrška dali veliki vjetar u leđa njegovoj turističkoj ideji.

„Uvijek sam znao da imamo dosta potencijala, ali, kao i svi, preispitivao sam sam sebe i svoju poduzetničku ideju.“

Promocija kao bitan segment

Mladi Livnjak kaže kako cijela Bosna i Hercegovina, kada se govori o turističkom potencijalu, ima mnogo toga za ponuditi – „od čistih rijeka i zraka, pa sve do planina i kulturnih ljepota“.

„Ono što po mom mišljenju trebamo isticati mi u Livnu, to su divlji konji. Treba biti objektivan, dosta destinacija ima bogatu prirodnu i kulturnu baštinu, ali jako mali broj destinacija se može pohvaliti sa preko 700 divljih konja, pri tome mislim na globalnoj razini.“

Mamuza kaže kako je uvijek dobro na tržištu ponuditi nešto što drugi nemaju i na taj način se istaknuti, pa „uz tu unikatnost razvijati i ostale ponude na destinaciji“.

„Kada govorimo o BiH i turističkom potencijalu, mislim da trebamo isticati našu povijest i multikulturalnost, a kada na to dodamo prirodne ljepote i gastronomsku baštinu, mislim da imamo sve potrebno da postanemo afirmirana turistička destinacija“, rekao je za Al Jazeeru.

„Naše prirodno i kulturno naslijeđe trebamo adekvatno adaptirati u turističku ponudu, tj. kreirati ture i ponude za ciljano tržište. Nakon toga dolazi jako bitan segment, a to je promocija. BiH na svim razinama vlasti, jako malo ulaže u turističku promociju, a promocija je ključna u pridobijanju novih posjetitelja.“

Optimistično kaže kako BiH može biti „najbolja i najljepša destinacija“, ali ukazuje na faktor promocije i približavanja drugima.

Ustupljeno Al Jazeeri

„Ako nitko drugi ne zna za nas, osim nas samih, to nam neće povećati standard ni donijeti novi kapital u našu zemlju. Po tom pitanju nedavno smo završili jedan jako zahtjevan projekt. Snimili smo video o avanturističkom doživljaju BiH koji je rađen u sklopu projekta Via Dinarica. Projekt je dobila Super Turs kompanija, moja malenkost je bila zadužena za filmsku produkciju i mislim da smo napravili jedan uistinu poseban video koji će nasu turističku ponudu približiti potencijalnim kupcima.“

Ljubav jedini motiv

No, razvoj turističkog i drugih potencijala BiH nailazi na brojne probleme. Mamuza kaže kako je problem „dosta izvrnut socijalo ekonomski kriterij“.

„Većinom roditelji svoju djecu usmjeruju na određene fakultete kako bi se mogli zaposliti u određenu instituciji ili javno poduzeće. Takav način stava i razmišljanja naslijedili smo iz socijalizma koji se većinom oslanjao na taj javni privredni sektor. Današnja ekonomija je potpuno drugačija i trebala bi se oslanjati na malom i srednjem poduzetništvu, tvrtkama koje lako mijenjaju svoj ustroj, te se prilagođavaju svim tržišnim trendovima“, navodi on.

Kaže kako, po njegovom iskustvu, mladi trebaju promijeniti svoju perspektivu iz one da nađu posao i zaposle se, u onu da otvore vlastitu firmu i zaposle druge. No, Mamuza kaže kako se tu dolazi do naredne velike prepreke – bh. institucije i zakoni.

„I dalje su jako veliki troškovi osnivanja poduzeća, a nakon osnivanja čekaju nas ogromni doprinosi na plaće i porezi. Ukoliko to preživimo, čeka nas nemilosrdna inspekcija koja na poduzetnike ne gleda kao pokretače i izvore financiranja državnog budžeta, već su tu da se kratkoročno naplate kroz rigorozne kazne i tako popune rupe u svojim prepumpanim budžetima. Kada na sve to dodamo opće stanje u državi i regiji, korupciju, kupljene diplome, kvalitetu zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, ratnohuškačke političare… Realno malo šta vas može zadržati u ovoj zemlji i regiji.“

Zašto ostaje?

„Ljubav je jedini motiv zbog kojeg ovdje ostajemo, nijednog drugog realnog motiva nema. Moj poduzetnički put bio bi puno lakši u svakoj drugoj europskoj zemlji, ali tamo nije moje Livno i moja BiH. Ona je ovdje i trebamo dati sve od sebe da ovdje stvorimo socijalne i ekonomske uvjete za život. Taj put je težak, ali je naš“, kaže Mamuza.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Livanjski kraj je tradicionalno obilježen intenzivnim iseljavanjem. Posljednjih godina to područje napustio je svaki deseti stanovnik. Međutim, ima i suprotnih primjera. Dolazaka. Dva prijatelja, na livanjskoj zemlji prepoznali su priliku i otvorili veliku farmu. Poručuju da se i tu može živjeti, raditi i razvijati.

Published On 18 Aug 2018

Procjenjuje se da se iz Bosne i Hercegovine u posljednje tri godine iselilo 150.000 osoba. Nekada su na rad u inozemstvo odlazili muški članovi, a danas cijele porodice, i to uglavnom s kartom u jednom smjeru. Posljedice su najvidljivije u mjestima s većinski hrvatskim stanovništvom, jer je vlasnicima hrvatskih pasošima olakšan pristup tržištu rada u […]

Published On 03 May 2018
Više iz rubrike TEME
POPULARNO