Sud naredio izbore, ali Mostar ostaje kusur političkih stranaka

Presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju Irme Baralije, kojom se nalaže izmjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine u roku šest mjeseci kako bi se omogućilo održavanje demokratskih izbora u Mostaru, nekako je drugačija od ostalih presuda, kao što su “Sejdić–Finci” ili “Zornić i Pilav”.

Iako predviđa dogovor političkih stranaka u kratkom roku, a koje se već godinama ne mogu složiti kako urediti izborni proces u Mostaru te usvajanje zakona u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, koja ne zasjeda još od formiranja u decembru prošle godine, ipak se u njoj navodi da bi, ako sve to propadne, Ustavni sud Bosne i Hercegovine mogao nametnuti “privremeno rješenje”.

Privremene odluke, s druge strane, nisu praksa ustavnih sudova u svijetu, objašnjavaju stručnjaci, ali su i ranije donošene, kao u slučaju promjena prefiksa u nazivima gradova i općina u bh. entitetu Republika Srpska.

“Budući da RS nije zakonom promijenio nazive gradova i opština s prefiksom ‘srpski’, kao, npr., ‘Srpsko Sarajevo’, onda je Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na privremenoj osnovi, odredio da se ukida taj prefiks i odredio nazive. Dakle, imamo to u praksi iako se mora priznati da to nije česta pojava u svijetu, jer tu [Ustavni] sud izlazi iz svog koncepta budući da je osnovni i najvažniji njegov zadatak da utvrdi postojanje nesaglasnosti određenih zakona i drugih općih akata s Ustavom”, objašnjava Kasim Trnka, stručnjak za ustavno pravo.

‘Šest mjeseci; male su šanse za to’

Ipak, smatra da je Sud u Strasbourgu očito bio suočen sa situacijom nesposobnosti institucija bh. vlasti, prije svega vodećih političkih stranaka, da dođu do rješenja u ovom slučaju te je, da bi izbjegao neefikasnost u provođenju presude, predvidio i tu mogućnost.

Trnka kaže da se tu onda postavlja pitanje kako se problem koji trebaju nositi političari i vodeće političke stranke sada prebacuje na Ustavni sud Bosne i Hercegovine od devet sudija, koji primarno trebaju biti pravnici visoke struke, zaštićeni od bilo kakvih političkih utjecaja.

“Kakvo god oni rješenje donesu, sigurno će određene političke opcije uputiti kritike [Ustavnom] sudu da je to uradio u korist neke političke opcije. Možda će taj naputak da Ustavni sud riješi problem natjerati malo političare da oni, da bi izbjegli tu situaciju, sami pokušaju riješiti to u roku šest mjeseci, ali, nažalost, kao što vidimo, Parlament je u krizi, a trebao bi do marta iduće godine to riješiti. Međutim, kakva je situacija, male su šanse za to.”

Ako bi Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio odluku, ona će biti na privremenoj osnovi i vrijediti samo za lokalne izbore sljedeće godine, ali i dalje ostaje obaveza političkih elita da riješe taj problem i promijene Izborni zakon po presudi tog suda od prije 10 godina. Međutim, takvih je presuda Ustavnog suda mnogo i one se ne izvršavaju, a za to nikad nije utvrđena odgovornost niti je izrečena bilo kakva sankcija.

“Nažalost, mislim da u našem sistemu nije dovoljno razrađen mehanizam osiguranja provođenja odluka Ustavnog suda. Mi imao odredbu u Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine da onaj ko ne provodi odluke sudova snosi određene sankcije, uključujući zatvorske kazne, ali do sada nemamo uopće dobra iskustva u tom pogledu kako se provodi taj mehanizam, gdje tužilaštvo treba podići optužnicu, a da sud donese presudu”, zaključuje Trnka.

Odluke Ustavnog suda BiH ne provode se

Vehid Šehić iz Koalicije Pod lupom, koja prati izborni proces u Bosni i Hercegovini, te nekadašnji član Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, smatra da se zbog te činjenice treba početi razmišljati da se u poslovniku rada Ustavnog suda Bosne i Hercegovine predvidi i to da on sam može donijeti odluku kako će biti provedena njegova presuda da bi se izbjegle ovakve situacije.

“Živimo u državi gdje nema političke odgovornosti, gdje se ne poštuju odluke sudova. Kada imate takvu situaciju, imate pravnu nesigurnost i nedostatak vladavine prava u Bosni i Hercegovini. Na moralnu odgovornost naših političara ne treba trošiti riječi jer moral je davno nestao iz političkog života.”

Šehić smatra da je neprihvatljivo da od 2008. nisu održani izbori u Mostaru, niti su političke stranke našle rješenje, što je dokaz da one, pod plaštom svojih naroda, više vode računa o stranačkim interesima.

“Koliko god se zalagali za evropski put Bosne i Hercegovine, to je apsolutno neprihvatljivo i licemjerno, jer oni u Bosni i Hercegovini upravo ruše temelje na kojima počiva Evropska unija, a to je odgovornost i provedba svih akata koje donosi Evropski sud za ljudska prava.”

‘Mostar je kusur političkih stranaka’

Berislav Jurič, urednik portala Bljesak.info, kaže da građane Mostara ta presuda uopće nije dotakla jer su navikli na to da je pitanje izbora u njihovom gradu politička igra te ne vjeruju da će ona sada biti riješena jednom presudom Evropskog suda.

“Građani već odavno ne sudjeluju u kreiranju politike na lokalnoj razini i navikli su na to. Bilo je to tako i prije, kada smo imali neke maratonske razgovore političara o Mostaru i oni su slali pozitivne poruke, ali na kraju se nije dogodilo ništa. I ovoga puta mislim da se neće dogoditi ništa. Mostar je, u biti, običan kusur, kojim se dobacuju stranke nakon što rješavaju stvari na visokim razinama. Dakle, kako bude u [entitetu] Federaciji Bosne i Hercegovine, tako će biti u Mostaru.”

Kako dodaje Jurič, ako se uspije dogovoriti Izborni zakon, uspjet će se riješiti i Grad Mostar, a Ustavni sud Bosne i Hercegovine, smatra, mogao bi se proglasiti nenadležnim u tom pitanju, nakon čega bi posredstvom Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine mogla biti nametnuta neka pravila.

“A Mostar već ima nametnuto rješenje, tako da bi ovo mogao biti još jedan začarani krug. Mislim da čak ni političke stranke u Bosni i Hercegovini, one koje su direktno odgovorne za Mostar, ne vide ovu presudu kao nekakvu ‘prijetnju’ da moraju nešto napraviti. S druge strane, Sud u Strasbourgu donio je odluku napominjući kako domaće snage nisu uradile ništa, ali nije napomenuo da su i stranci zakuhali ovo. To je nametnuti Statut, koji je doveo Mostar u ovu situaciju u kojoj je sada.”

Jedanaest godina bez izbora i izabranih

Ta pravila nametnuo je 2004. tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Paddy Ashdown nakon neuspješnih pregovora vodećih hrvatskih i bošnjačkih stranaka o novom, poslijeratnom gradskom Statutu. Dio tog Statuta bila su i posebna izborna pravila za Mostar, prema kojima je formirano šest izbornih jedinica: po tri većinski hrvatske i bošnjačke.

Međutim, Klub vijećnika Hrvata uložio je žalbu Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, tvrdeći da jedan bošnjački glas vrijedi kao više hrvatskih jer manje pretežno bošnjačke izborne jedinice daju jednak broj vijećnika kao i veće pretežno hrvatske, što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine 2010. proglasio neustavnim i naložio Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da promijeni Izborni zakon te zemlje.

To se nije dogodilo do danas, a građani Mostara već 11 godina nisu birali svoju lokalnu vlast.

Izvor: Al Jazeera