Kako razumjeti komplicirane propise EU-a

Mnoge evropske direktive, propise i teme prate zablude, glasine, dezinformacije (AP)
Mnoge evropske direktive, propise i teme prate zablude, glasine, dezinformacije (AP)

Europski standardi o kvalitetu zabranjuju zakrivljene krastavce i banane, bučne igračke, igrališta i nastupe umjetnika na trapezu, zahtijeva se potpuno stišavanje zvuka crkvenih zvona, ali i uvode „crne kutije“ u svakom automobilu. Osim toga, Bruxelles želi zabraniti 60 psećih vrsta, natjecanja u jedenju torte, ali i pikado u kafićima. Uvode se i čepovi za uši zbog buke tokom gledanja utakmica u pubovima, zajedničke osobne iskaznice za sve državljane Unije, ali i promijeniti ime jogurtu.

Naravno, ništa od toga, kao niti od još velikog broja „euromitova“ nije istina. I sve ih je, na internet stranici pod nazivom „A-Z Index of Euromyths 1992 to 2017“ pobrojala Europska komisija obrazlažući kako se u tih 25 godina mnogo toga što je došlo iz europske zajednice naroda – krivo interpretiralo.

Svjesni su u Europskoj uniji da su određene teme i događaji „pretjerano složeni, a neki pravni propisi neprobavljivi“. I najveći broj je u novinskim člancima donesena uz činjenice, točno prenesena mišljenja i opravdane komentare koji su neizostavan dio svake rasprave.

Mediji imaju i pozitivnu, i negativnu ulogu

Kad je u pitanju širenje priča o tome da EU zabranjuje usisavače, oporezuje bojlere i da je Schengen navodno utočište za teroriste ni predstavnici medija, pogotovo oni koji jure za čitanošću ili gledanošću, nisu bez grijeha. Jozo Radoš smatra da u cijeloj priči mediji mogu odigrati i pozitivnu i negativnu ulogu.

„Ponekad je atraktivnije plasirati teoriju zavjere ili pokrenuti neki strah nego se potruditi i proučiti procese koji se događaju u Europskoj uniji te potaknuti optimizam u javnom prostoru. Ali to je već šire pitanje kvalitete i odgovornosti medija, njihovog komercijalnog interesa kao i vlasničke strukture. To je područje kojim se treba posebno i predano baviti“, smatra.

Primjećuje i kako „ne postoji poseban model kojim se može spriječiti širenje neistina, ali postoji opći napor da nadležne institucije pravovremeno i kvalitetno informiraju javnost o svom radu, kao i da mediji te informacije prenesu na odgovarajući način“.

„Unatoč tome, u medijima i na društvenim mrežama ponekad se pojavljuju informacije koje odražavaju nepoznavanje ili krivo tumačenje činjenica. Šire se glasine o tome što je EU odlučio, što se zahtijeva od zemalja članica ili kako treba tumačiti razne propise EU-a. Ponekad takve glasine jednostavno nisu točne, a ponekad su posljedica nedovoljne upućenosti u problematiku“, navode u Komisiji, objašnjavajući zašto su se odlučili objasniti brojne navode kako bi se ispravile zablude i izbjegle nedoumice.

Dio novca i novinarima

Iako se zablude i nedoumice, koje je navela Komisija na svojim stranicama, kad se razriješe zapravo mogu izmamiti osmjeh na lice, mnogo je i onih koje su posve ozbiljne. Jedna takva, koja se odnosi na autorska prava, zahtijevala je i dodatna objašnjenja, pa je u Zagrebu ovih dana održana panel diskusija koja je okupila predstavnike znanstvene, a još više kulturne i umjetničke zajednice. Interes je bio velik jer očito postoje brojne nejasnoće. Prva od njih zvuči doista banalno – Direktiva o autorskom pravu na Jedinstvenom digitalnom tržištu EU će „ubiti“ internet i uvesti cenzuru.

To nije tako, a ono što su krajnji korisnici do sada mogli raditi, radit će i dalje, ukazuje Romana Matanovac Vučković, izvanredna profesorica na zagrebačkom Pravnom fakultetu i voditeljica poslijediplomskog specijalističkog studija „Intelektualno vlasništvo“ na Sveučilištu u Zagrebu.

„Direktiva bi trebala u području zaštite autorskih prava na internetu donijeti nove odnose između internetskih platformi, s jedne strane, te kreativnih, kulturnih i medijskih industrija, s druge strane. Ukratko rečeno, njome bi se trebao uspostaviti novi balans između ovih subjekata budući da sadašnje stanje nije zadovoljavajuće“, objašnjava Matanovac Vučković.

Euromitovi od 1992. do 2017.

Švedsko predsjedavanje donosi zabranu reklama za slatkiše i igračke; EU zabranjuje žestioka pića; vozila hitne pomoći bit će obojana u žuto; uvode se standardi kojima se zabranjuju zakrivljeni krastavci; EK zabranjuje zvečke za bebe, dječja igrališta, umjetnike na trapezu i gajde; EU zabranjuje djeci da pušu balone; uvodi se zabrana zakrivljenih ili malih banana; EU zabranjuje plaže; europskim zakonima ukidaju se crkvena zvona; EU želi ‘crne kutije’ u svakom automobilu; mesari ne smiju psima davati kosti; EU želi zabraniti 60 psećih vrsta; EU zabranjuje natjecanje u jedenju torte; stari automobili će prisilno biti uklanjani sa ceste; EU standardizira veličinu božićnih drvca; zabrana igranja pikada u kafićima; EU će preimenovati La Manche u Anglo-francusko jezero; uvode se dozvole za davanje hrane beskućnicima i labudovima; EU želi odrediti minimalne količine šećera u džemu; EU zabranjuje francuski senf, regulirati veličinu pizze i planira promijeniti ime jogurta…

Na konkretnom primjeru platforme kao što je Google News navodi kako su na temelju postojeće regulative stvoreni poslovni modeli u kojima oni koriste medijske sadržaje prvenstveno novinskih izdavača, organiziraju ih i optimiziraju prema krajnjim korisnicima, te na njima zarađuju, u prvome redu od reklama. Stvaratelji tih sadržaja, novinski izdavači i novinari od takvog korištenja ne dobivaju dio zarade, dodaje.

Stoga će Direktiva o kojoj je riječ „omogućiti novinskim izdavačima da kontroliraju korištenje svojih sadržaja na internetu i za takva korištenja dobiju od internetske platforme dio novčanog kolača ostvarenog od reklama kojeg će podijeliti s novinarima“, objasnila je Matanovac Vučković.

Autorima pravednija naknada

Eurozastupnik Jozo Radoš navodi kako je cilj Direktive da velike platforme, a ne oni koji na njih postavljaju sadržaje, budu odgovorne za te sadržaje kao i da autori dobiju veću, pravičniju naknadu za korištenje odnosno reprodukciju njihovih djela, jest u interesu autora.

„Problem je u tome što postoji opasnost da se nadziranjem internetskog sadržaja širokom krugu nekomercijalnih korisnika interneta oteža slobodan pristup informacijama. To teoretski znači da Direktiva može i propasti ili pretrpjeti izmjene odnosno izuzetke koje bi oslabile poziciju autora. No, Direktiva je sada u procesu trijaloga između institucija EU-a“, kaže Radoš, koji očekuje da će se postići uravnotežen tekst koji će podržati i Europski parlament i Vijeće Europske unije.

Po njegovim riječima, „autori nemaju posebnih razloga za zabrinutost“. Ipak misli da „apsolutno nije jasno kako će Direktiva funkcionirati u praksi, jer je tehnički vrlo komplicirana postavljajući pitanje je li nadzor interneta, bez velikih problema, uopće moguć“.

„Direktiva je i pravno vrlo složena, s mehanizmima pregovora, žalbenim postupcima i modalitetima za rješavanje sporova koji mogu dugo trajati i povećati pravnu nesigurnost cijelog postupka. Direktiva omogućava veliki broj širokih iznimaka za države članice što može dovesti do prihvaćanja rješenja koja će otežati prekogranični promet podataka, odnosno ugroziti jedinstvo digitalnog tržišta EU-a“, dodaje Radoš.

Zablude, glasine, dezinformacije

I kad su druge europske direktive, propisi i teme u pitanju, prate ih zablude, glasine, dezinformacije, pa se postavlja pitanje koliko je nesporazumu kriva sama kompliciranost u predlaganju, usvajanju, primjeni odluka EU.

Radoš priznaje kako je „EU komplicirana zajednica, a takav je i njezin zakonodavni postupak“, te dodaje kako „u sadašnjoj fazi razvoja EU-a nije logično očekivati bitno pojednostavljenje tog postupka“. Stoga to otežava razumijevanje funkcioniranja Europske unije, napominje, što samo po sebi može izazvati otpore i pogodno je tlo za širenje zabluda i dezinformacija.

Krajnji korisnici neće biti oštećeni

Neki, prvenstveno veliki subjekti na digitalnom tržištu, poput Googlea i YouTubea te Wikipedije i Facebooka, u novim odredbama Direktive o autorskom pravu vide sredstvo za „nestanak interneta kakvog danas poznajemo“, „cenzuru“ te slične opasnosti za „slobodu na Internetu“, ukazuje Romana Matanovac Vučković. Zato su, dodaje, i pokrenule velike kampanje putem društvenih mreža i drugih sredstava komuniciranja u digitalnom svijetu te u medijima usmjerene na to da se javnost „uplaši“ Direktive jer će im ona dokinuti slobodu na internetu.

„No, Direktiva nema niti jednu odredbu koja je usmjerena na krajnjeg korisnika. Krajnja nekomercijalna korištenja će ostati ovakva kakva danas jesu i sve će se moći raditi onako kako se i danas može. Direktiva upravo izričito prebacuje odgovornost s krajnjih korisnika na internetske platforme“, objašnjava.

I Matanovac Vučković konstatira kako postupak donošenja propisa na europskoj razini nije nimalo jednostavan. Vraća priču na Direktivu o autorskim pravima, te napominje kako su u tom slučaju „lobiranja takva da se ne pamte od donošenja europskih propisa u području duhanske industrije“. Samo na članak 13. Direktive, dodaje, u posljednjih pola godine podneseno je više od 1.000 amandmana. Sve je to posljedica činjenice da su „u igri i veliki interesi onih koji imaju neposredan pristup krajnjim korisnicima odnosno javnosti“.

Komplicirane procedure za slabo razumijevanje sadržaja

„Velike internetske platforme imaju ogromnu moć u svojim rukama, u svakom pogledu, kako financijskom tako i u pogledu formiranja javnog mnijenja. U budućnosti će njihova snaga biti još i veća jer ćemo sve više sadržaja pratiti i konzumirati putem Interneta. S druge strane, kreativne, kulturne i medijske industrije također i te kako imaju utjecaja na svakodnevni život svih nas te kanale utjecaja na svoju publiku. Slušamo glazbu, gledamo filmove, čitamo novine. Stoga i jedna i druga ‘strana’ u ovoj priči imaju mogućnost javnosti objasniti svoju vizuru Direktive te time utjecati na javno mnijenje. U tome je posebnost ovog konkretnog slučaja i zato su i lobiranja tako intenzivna“, navodi Matanovac Vučković.

Smatra i da je, u nekim drugim područjima, „moguće da upravo kompliciranost procedura donošenja utječe na slabije razumijevanje sadržaja“. U tom smislu ima i opravdanje, konstatirajući da je „Europska unija jedan veliki sustav, da je administracija sve veća i da se tu koristi i poseban jezik te se samo dobri poznavatelji sadržaja i procedura mogu snaći u toj šumi pravila“.

„S druge strane, sadržaj koji se regulira sve je složeniji. U pogledu sadržaja tu je potrebno usuglasiti interese svih država članica, što također nije nimalo jednostavno. To sve su uzroci nesporazuma i nerazumijevanja te pojava dezinformacija, zabluda i dezinformacija. No, često i oni kojima nije u interesu donošenje određenih propisa na razini Europske unije posegnu za mjerama utjecanja na javnost te na donositelje odluka koje nisu baš moralne i s etičkog stajališta prihvatljive“, zaključuje Matanovac Vučković.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO