Evropska policija će čuvati i balkanske granice

Sve veći problemi čuvanja vanjske granice Evropske unije natjerali su Brisel da ozbiljno razmišlja o formiranju jedinstvene granične policije, ideju koju je još prošle godine predstavio francuski predsjednik Emmanuel Macron. Takva granična služba, kako se čuje iz EU-a, mogla bi biti formirana do 2020. godine, a činilo bi je gotovo 10.000 policajaca, koji bi, u skladu s potrebama, bili raspoređivani po vanjskim granicama Unije.

Po informacijama koje su se ovih dana pojavile u medijima, takvoj će policiji biti dopušteno da djeluje i u zemljama koje nisu članice EU-a, što se odnosi i na većinu zemalja regije, ali samo uz dopuštenje tih zemalja. Marinko Ogorec, predavač na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomatije Dag Hammarskjold u Zagrebu, kaže da “ukoliko netko misli da će tako riješiti problem ilegalnih migracija, teško se vara”.

“Trenutno već postoji nešto slično, što se naziva Europol, ali se radi o svojevrsnom sustavu međunarodne suradnje nacionalnih policija zemalja članica, sa znatno širim područjem djelovanja, koje se ne fokusira samo na zaštitu granica. Ovo što ste naveli dodatni je korak u formiranju i održavanju zajedničkih granica EU-a. Međutim, mišljenja sam da je od ideje do operacionalizacije ovog projekta prilično dug put, a EU i europske zemlje (svaka za sebe) ne mogu čekati dok se završi cjelokupna birokratska procedura”, ističe Ogorec.

Problem migracije se rješava na izvoru

Osnovni razlog zbog čega je pokrenuta ova inicijativa je ilegalna imigracija u evropske zemlje, koja se ne smiruje, a u doglednoj budućnosti, smatra, za očekivati je samo njeno intenziviranje.

“Upravo je to jedan od osnovnih razloga koji u najvećoj mjeri uvjetuju potrebu kvalitetnije zaštite europskih granica”, navodi Ogorec.

Zajednički treninzi i istraživanja

Zekerijah Smajić kaže da je ideja da zajedničke ojačane granične kopnene, obalne i zračne kontrolne jedinice budu pojačanje nacionalnim graničarima.

‘Da iniciraju i provode zajednička istraživanja, treninge, simulacije i uvježbavanja. Da promiču najsavremenije tehnologije u praćenju i otkrivanju ilegalnih, nedobronamjernih i nepoželjnih useljenika te da pomažu nacionalnim graničnim policijama u hitnim operacijama i humanitarnim akcijama po pozivu, imajući u vidu vrhunsku opremljenost i stručnost zajedničkih evropskih formacija’, kaže Smajić.

Na pitanje da li je ovakva policija potrebna, Ogorec odgovara da to ovisi o tome za što je potrebna tako koncipirana granična policijska služba.

“Ukoliko netko misli da će tako riješiti problem ilegalnih migracija, teško se vara. Problem ilegalne migracije moguće je riješiti samo na izvoru – uklanjanjem problema zbog kojih su i krenuli migracijski valovi u njihovim matičnim zemljama. Drugim riječima, prvi korak bio bi zaustavljanje i gašenje sukoba te konsolidacija takozvanih neuspješnih država, iz kojih dolaze migrantski valovi, a drugi korak bio bi organizirani i postupni povratak migranata i azilanata u njihove matične zemlje, kako bi mogli pristupiti temeljnoj obnovi razorenih gospodarstava. Naravno, odmah će se naći oni koji će naglašavati kako je to izuzetno skupo. Točno, to će biti izuzetno skup proces, ali dugoročno znatno jeftiniji od ozbiljnih destabilizacijskih procesa, uzrokovanih izgradnjom paralelnih društava, koji sve više razaraju tradicionalno tkivo starih europskih država.”

U ovom slučaju, smatra, “ustrojavanje granične službe, kako ste naveli, otprilike je kao nabava jednog ručnog aparata za gašenje velikog šumskog požara”.

Bitno je, kaže Zekerijah Smajić, višegodišnji dopisnik iz Brisela i ekspert za evropske politike i proces proširenja EU-a, naglasiti da se ne radi o formiranju nekakve nove granične policije EU-a, čiji je cilj preuzimanje poslova od nacionalnih graničnih policija zemalja članica.

Stiže 10.000 pripadnika Frontexa

“Prošle sedmice je Evropska komisija obznanila svoj prijedlog o jačanju Frontexa [Evropska agencija za graničnu i obalsku stražu], sa sadašnjih 1.700 na oko 10.000 pripadnika te agencije u naredne dvije godine, a tim povodom se oglasio i predsjednik EK-a Jean Claude Juncker. Frontex je osnovan prije skoro 15 godina, i to upravo kao agencija EU-a za sigurnost njene vanjske granice. Prije Frontexa postojala je Evropska agencija za upravljanje operativnom saradnjom na vanjskim granicama Unije. I tada i danas Frontex se smatrao i smatra ključnom karikom u nastojanju EU-a da postane vjerodostojan garant ljudske slobode, sigurnosti i pravde. I šta je u tome loše?”, pita se Smajić.

Ipak, evropski komesar za migracije, unutrašnja pitanja i građanstvo Dimitris Avramopulos je nedavno kazao kako se radi o novoj graničnoj policiji EU-a, koja će biti “naprednija” od trenutnog tijela, Frontexa, i koja će brojati gotovo 10.000 pripadnika.Od tada do danas, nastavlja on, Frontex je odgovoran za koordinaciju aktivnosti nacionalnih graničnih službi u nadzoru vanjske granice Šengenskog područja.

Takva uloga zajedničke granične policije, kaže, nije nikome u Uniji do sada smetala, niti je mogla smetati, jer je odluka o tome prije 15 godina usvojena jednoglasno.

‘Antemurale Christianitatis’

Marinko Ogore smatra da bi, primjerice, Hrvatska od jedinstvene granične policije nesumnjivo imala vrlo konkretne koristi – kako na materijalnom i finansijskom, tako i na organizacijskom i operativnom planu.

‘No, s druge strane, da li je nova-stara uloga svojevrsnog Antemurale Christianitatis prihvatljiva za Hrvatsku u sadašnjoj konstelaciji međunarodnih odnosa? Osobno sam duboko uvjeren da nije’, ističe Ogore.

“Imajući u vidu trenutna negodovanja Mađarske, Španije, Italije, Grčke, Češke, Slovačke i Hrvatske, naprimjer, dužan sam podsjetiti da su sve ove zemlje, osim Hrvatske, bile članice Unije kada je Frontex formiran. I ne samo da su dale podršku njegovom osnivanju, već su i participirale u kreiranju ove formacije i u određivanju njene misije, mandata i praktičnog djelovanja. Naravno, tada su premijeri i predsjednici država članica Unije bili neki drugi ljudi. Ali, Frontex je bio i ostao isti. Sada, izazvana migacijskim krizama, terorizmom, prekograničnim kriminalom i drugim prijetnjama po evropsku sigurnost i stabilnost, EK, logično, zagovara ojačavanje tih snaga i djelomično proširivanje nadležnosti, ali bez uplitanja u stvarnu suštinu suvereniteta svake pojedine članice EU-a. Konačna odluka o tome, međutim, ni ovoga puta neće biti vjerodostojna ako sve članice Unije ne budu o tome saglasne”, navodi Smajić.

Za razliku od kritičara ideje o ojačavanju evropskih graničnih i obalnih snaga, Smajić je uvjeren da su, u novonastalom globalnom kontekstu, takve snage neminovne ukoliko se želi kakva-takva unutrašnja sigurnost EU-a.

Četiri svete slobode i ideje

“Samo oni koji ne poznaju evropske metropole prije petnaestak godina i sada, uključujući Brisel, kao sjedište EU, NATO-a i preko 5.000 svjetskih korporacija i banaka, mogu paušalno kritizirati EK zbog najnovije inicijative. Mnogi, zapravo, ne znaju da ta inicijativa nije proizvod političkog, birokratskog, prounijskog ili antiunijskog avanturizma, već je rezultat vrlo ozbiljne zastrašenosti građana Unije za vlastitu sigurnost. Na sceni su, kao što se može svakodnevno vidjeti, planetarni procesi migracija, zastrašujući ekonomski ratovi, trenutno pritajeni terorizma, sve veće nestašice vode i hrane, kriza nafte i naftnih derivata, zločinačko upravljanje globalnim finansijskim tokovima… Iz takve realne i opravdane osobne nesigurnosti i straha ‘običnih’ građana Unije izranjaju desničarski, antimigracijski i antievropski pokreti, s krajnje nacionalističkim, šovinističkim i fašističkim ideologijama. Evropska unija se protiv toga mora odlučno boriti, a jedan od načina je mnogo bolja kontrola vanjskih granica”, smatra.

Kada je u pitanju regija i uloga Frontexa, Smajić navodi da se ništa suštinski ne bi mijenjalo u vezi s misijom evropskih graničnih snaga. To vrijedi, ističe on, i za mandat Frontexa u zemljama nečlanicama Unije, u kojima zajedničke snage mogu djelovati samo kao ispomoć, ili kao koordinator zajedničkih interventnih operacija i humanitarnih akcija, ili na poziv, jer ne treba gubiti iz vida da je ova agencija centar stručnosti na području granične kontrole.

“Promjene se prvenstveno odnose na jačanje, odnosno brojnost i efikasnost te formacije te, djelimice, na operativnu nadležnost koja bi se sa Šengenskog prostora proširila na cijelu vanjsku granicu EU-a, što smatram logičnim ukoliko se želi očuvati vizionarska ideje o evropskom projektu slobodnog kretanja roba, ljudi, usluga i kapitala. Te četiri svete slobode EU-a mnogi su sve više i zlonamjernije počeli zloupotrebljavati, čemu se mora stati ukraj. Dakle, jak, brz i efikasan Frontex, Europol i druge evropske sigurnosne agencije su prednost, a nikako mana i za zemlje tranzicije kao što su Bosna i Hercegovina i druge zapadnobalkanske zemlje. Rekao bih, čak, pogotovo za ove zemlje, koje nemaju ni tehniku, ni stručnost, ni novac u skladu s negativnim globalnim trendovima.”

Misija EU-a nije gašenje požara

Netačne su, kaže, informacije da bi zajedničke kontrolne snage za kopnenu, morsku i zračnu kontrolu kretanja roba, ljudi, usluga i kapitala bile zamjena za nacionalne granične jedinice i da bi Frontex preuzeo nadležnosti nacionalnih graničnih policija. To nikako, ističe Smajić, “jer je suverenitet i zemalja članica i nečlanica u vezi s nacionalnom granicom nepovrediv”.

Bez obzira na trenutnu neupitnost ojačavanja Frontexa, dugoročna vizija i misija EU-a ne bi trebala biti gašenje požara, već rješavanje problema na izvorištu, a pritom se misli prvenstveno na fenomen migracija.

Novinar zagrebačkog tportala Vanja Majetić podsjeća da je ideju o osnivanju jedinstvene granične policije prije godinu dana najavio Macron, navodeći kako je Evropa mora imati zajedničke interventne snage, zajednički budžet za odbranu i zajedničku doktrinu kada je u pitanju problem migranata.

“Govoreći o toj reformi, Macron se poprilično oslanja na njemačku kancelarku Angelu Merkel, smatrajući kako Francuska i Njemačka trebaju biti predvodnice u rješavanju tog gorućeg pitanja unutar EU-a”, kaže Majetić.

Trostruko veća izdavanja iz budžeta

Dodaje da će, sudeći po stavovima koje zauzimaju neke članice EU-a, poput Mađarska, do unisonog pristanka na tu ideju teško će doći, “jer jedna Budimpešta čvrsto stoji pri odluci da na njezinim granicama nema mjesta zajedničkoj policiji, već kako njezina granice treba nadzirati isključivo domaća policija”. Mađarski pristup, smatra on, mogle bi prihvatiti i ostale članice EU-a koje se direktno susreću s problemima migracija.

“Budući da još nisu javno iznijeti podrobniji detalji vezani za ustroj i ovlasti te jedinstvene granične policije, teško je ocijeniti može li ona biti efikasnija od Frontexa, koji ima savjetodavnu i logističku ulogu. Ukoliko dođe do osnivanja zajedničke pogranične policije, proći će poprilično vremena da se ona ustroji i počne djelovati, a mogla bi značiti i trostruko veća izdvajanja iz proračuna EU-a za vanjske granice, migracije i izbjegličke tokova, sa sadašnjih 13 milijardi eura na približno 40 milijardi eura.”

Najprije, smatra, treba vidjeti na koji način EU namjerava ustrojiti zajedničku pograničnu policiju, pa stoga treba pričekati objavu te strategije.

“Za uspostavu takvog sustava potrebno je vrijeme i ogroman novac iz proračuna. EU zasigurno neće štedjeti kada je riječ o tom gorućem pitanju, no pojedine članice će zasigurno kočiti tu inicijativu. Regionalno gledajući, bez jake podrške europskih institucija policije država poput Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije teško će se i nadalje nositi s problemima. No i same te države moraju imati više sluha za zajedničku suradnju, a ne, kao što je to bio slučaj dosad, kada nisu gotovo ništa napravile po tom pitanju, osim što su za sve probleme optuživale EU”, zaključuje Majetić.

Srbija potpisala, na redu Crna Gora i BiH

Priča o formiranju jedinstvene granične policije aktualizirana je u trenutku kada su Dimitris Avramopulos i ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović parafirali sporazum između Srbije i EU-a o akcijama koje Frontex provodi. Avramopulos je rekao da će to omogućiti da Frontex, u saradnji s Ministarstvom unutrašnjih poslova Srbije, provodi granične provjere migranata i time poveća sigurnost vanjskih granica Unije.

Kazao je da to ne podrazumijeva da će Evropska agencija za graničnu i obalsku stražu preduzeti nadležnost srbijanske policije na granicama, već će im pružiti pomoć i podršku u sigurnosti na granicima, a EU će na taj način zaštititi svoju vanjsku granicu.

Nacrtni sporazum sa Srbijom je treći pokrenuti sporazum s partnerima na zapadnom Balkanu. Prvi je bio iniciran s Albanijom u februaru, drugi s Makedonijom u julu, dok su pregovori s Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom još u toku. Evropski propisi su do sada dopuštali da se najviše 1.500 nacionalnih graničara mobilizira i uputi na zajedničku misiju.

Izvor: Al Jazeera