O hitnoj pomoći u Hrvatskoj govori se na temelju anegdota

Nakon smrti mladića koji je čekao hitnu pomoć u Zaprešiću kod Zagreba, u Hrvatskoj se nametnulo pitanje organizacije hitne pomoći.

Mladiću je u pomoć prvo stigao tim Hitne medicinske pomoći bez liječnika, budući da je tim s liječnikom bio na drugoj intervenciji, a medicinska sestra i tehičar nemaju ovlasti primjenjivati sve postupke kao liječnik u tim situacijama.

Ministar zdravstva Milan Kujundžić nakon tog događaja, kritika pa i prosvjeda koji su uslijedili, rekao je kako sustav hitne medicinske pomoći treba mijenjati te da se zadnjih godinu dana pripremaju promjene kojima bi se dodatno povećale ovlasti i pojačala edukacija medicinskih sestara i medicinskih tehničara po uzoru na razvijene zemlje gdje, kako je rekao, u hitnoj pomoći nema ili ima malo liječnika.

Pitanje liječnika u sustavu

Stoga je najavio uvođenje sustava paramedikusa, odnosno medicinskih sestara i tehničara sa završenim diplomskim studijem, koji su posebno educirani za rad u hitnoj pomoći.

U Ministarstvu navode da je sestrama i tehničarima u timu T2 potrebno proširiti ovlasti, odnosno promijeniti pravne propise, kako bi sva znanja i vještine koje stječu i formalno pravno proširile njihove ovlasti.

Konkretni prijedlozi i reforma sustava

U Ministarstvu zdravstva kažu kako su svjesni da u zdravstvenom sustavu ima sve manje liječnika pa se traže različiti modeli kako bi sustav i dalje bio dostupan svima.

No, kao ključno ističu važnost cjelovite i strukturirane reforme zdravstvenog sustava, posebno u hitnoj medicini, jer hitni bolesnik prolazi sve sfere sustava, od primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite pa do ljekarni. Ukoliko se, navode, reformira samo dio, to neće biti dostatno za cjelovito poboljšanje sustava, pa ni hitne pomoći.

Šepec kaže kako sustav više razine edukacije i proširenja kompetencija može značiti samo poboljšanje sustava. Tako u Komori najavljuju konkretne prijedloge prema Ministarstvu zdravstva – Radna skupina medicinskih tehničara iz područja hitne medicine radi već nekoliko mjeseci i krajem jeseni će, kaže, ministru predložiti dokument koji se tiče kompetencija i razine obrazovanja za koje smatraju da su potrebne medicinskim sestrama i tehničarima u hitnoj pomoći.

“Na ministru je hoće li ili ne prihvatiti prijedloge Radne skupine medicinskih tehničara koji redom više od dvadeset godina rade u hitnoj medicinskoj pomoći, visoko su obrazovani i znaju gdje je sustav nužno poboljšati”.

“Medicinske sestre i medicinski tehničari u djelatnosti hitne medicine koji završavaju brojne edukacije posjeduju znanja i vještine za kvalitetan rad u hitnoj medicini, ali ta znanja i vještine trenutno ne smiju samostalno primijeniti u svom svakodnevnom radu. U brojnim zemljama EU i svijeta, svaka dodatna edukacija proširuje stečene kompetencije, a to u konačnici rezultira boljom kvalitetom i većom dostupnošću usluga koje pružamo našim pacijentima”.

U svijetu, navode, postoje različiti modeli funkcioniranja sustava hitne službe, od kojih treba odabrati onaj koji će biti najbolji za građane, a u skladu s raspoloživim resursima. Među njima je i onaj u kojem su liječnici dio sustava hitne pomoći, ali u drugačijem obliku.

“U takvom sustavu djeluju visoko educirani profesionalci koji posjeduju široka znanja i vještine te imaju ovlasti za zbrinjavanje hitnih bolesnika, a ukoliko se na terenu ukaže potreba mogu pozvati liječnika koji će putem telemedicine dati savjet ili će se pak pridružiti timu koji je započeo intervenciju. Na taj način bi postojeće liječnike iz izvanbolničkog sustava mogli funkcionalno povezati s hitnim bolničkim prijamima u zbrinjavanju hitnih pacijenata i oni bi u svakom trenutku bili dostupni visoko educiranim profesionalcima na terenu, bilo savjetom, bilo intervencijom”, kažu u Ministarstvu.

U Hrvatskoj komori medicinskih sestara godinama upozoravaju na potrebu dodatne edukacije medicinskih sestara, kako bi u sustavu hitne pomoći mogle pružiti adekvatnu skrb pacijentu. Zakon je sada jasan i kaže da terapiju ordiniraju liječnici.

Dvije vrste timova i manjkavosti kompetencija

“Medicinske sestre i tehničari primjenjuju terapiju prema pisanom nalogu liječnika. Medicinske sestre sukladno razini obrazovanja mogu primjenjivati ordiniranu terapiju. U skladu sa Zakonom o sestrinstvu medicinske sestre u hitnoj medicinskoj pomoći primjenjuju one postupke za koje imaju Odobrenje za samostalan rad”, pojašnjava predsjednica Komore Slava Šepec.

Hitna medicinska pomoć je, pak, organizirana na način da postoje dvije vrste timova – Tim1 koji se sastoji od liječnika i medicinske sestre i Tim2 koji se sastoji od medicinske sestre prvostupnice i medicinske sestre sa srednjoškolskim obrazovanjem.

U takvoj organizaciji važnu ulogu imaju dispečeri u prijavno-dojavnim jedinicama koji temeljem prijavnih podataka šalju na teren odgovarajući tim.

“Oba tima imaju vrhunsku edukaciju u okviru svojih kompetencija. U slučaju povećane potrebe i nedostatka Timova1, takva razina kompetencija pokazuje svoje manjkavosti. Hrvatska komora medicinskih sestara se apsolutno zalaže za proširenje ovlaštenja, ali zakonski akti to moraju omogućiti”.

Naime, da bi se uveo sustav paramedikusa, napominje, treba promijeniti zakone i podzakonske akte te obrazovanje sestara i tehničara, kao što je to u mnogim europskim zemljama.

“Razina obrazovanja onih koji rade u hitnoj službi je tri ili četiri godine studija nakon srednje škole. U nekim zemljama – Irska, Engleska i još neke – medicinske sestre ili paramedikusi u hitnoj pomoći, temeljem svog obrazovanja imaju kompetencije ordiniranja i primjene lijekova koji su neophodni za održavanje života”.

Šepec: Potreban cilj i plan

U Komori već godinama, navodi, ukazuju na moguća poboljšanja i potrebe medicinskih sestara i tehničara. Više od 1.200 visoko obrazovanih sestara, navodi, unapređuje sustav, a on to, ističe, ne priznaje, a vlade ne prepoznaju.

“Medicina, tehnika, informacije, sve se razvija strelovitom brzinom. Edukacija medicinskih sestara mora biti na razini da možemo odgovoriti zahtjevima moderne medicine, potrebama pučanstva i promjenama koje se događaju. Potrebe za sestrinskim uslugama sutra će biti drugačije nego što su danas. Komplementarne struke se moraju nadopunjavati, a da bi to bilo moguće, edukacije se moraju ravnomjerno razvijati”.

Zdravstveni sustav, kaže, doživljava više kao neprekinutu i trajnu evoluciju, a ne reforme pa tako i u ovom slučaju postoji prijelazno razdoblje i vrijeme prilagodbe da se sustav promijeni.

“Za to mora postojati volja, novac, ljudi i vrijeme. Ali mora postojati cilj i plan za postizanje cilja. U hitnoj medicinskoj pomoći radi dosta visokoobrazovanih medicinskih sestara i tehničara s dobrom edukacijom iz hitne medicine. Svako proširenje ovlasti, povećanje radnih zadataka i obaveza mora biti vrednovano i adekvatno nagrađeno”, zaključuje Šepec.

Dodatne edukacije i tečajevi

OECD-ova analiza hrvatskog zdravstva iz prošle godine, navodi Škaričić, kaže da od kardiovaskularnih bolesti u Hrvatskoj na 100.000 ljudi umire njih 679, dok je prosjek EU-a prosjek 374. Statistika vanjskih uzročnika smrtnosti iznosi 73 na 100.000, dok je prosjek EU-a 46, a stopa smrtnosti novorođenčadi od 4,6 na tisuću novorođene djece bila je jedna od najviših u EU-u.

Jedino analiza ovih i sličnih relevantnih pokazatelja i njihove povezanosti s kvalitetom hitne pomoći i jedinica intenzivne skrbi, smatra, može dati odgovor na pitanje što treba napraviti.

U Ministarstvu također kažu da provedivu strategija poboljšanja hitne pomoći treba detaljno analizirati funkcioniranje sadašnjeg sustava, u kojem radi 1.530 medicinskih sestara i tehničara.

“Medicinske sestre i medicinski tehničari u RH završavaju petogodišnju srednju školu, nakon čega upisuju trogodišnji ili petogodišnji studij, međutim, vještine stečene formalnim obrazovanjem nisu dostatne za izvođenje svih onih postupaka u hitnoj medicini koji su potrebni za kvalitetno pružanje hitne medicinske skrbi”.

Stoga su kao nadogradnja za te djelatnike hitne pomoći propisani su dodatni edukacijski programi kako bi usvojili u situacijama kad je vremenska reakcija za zbrinjavanje takvih bolesnika presudna, jedan od projekata stručnog osposobljavanja financira se sredstvima EU-a, a sestre i tehničari završavaju i brojne druge certificirane tečajeve.

Novinarka Nataša Škaričić, koja godinama prati zbivanja u sustavu zdravstva, kaže da su paramedikusi dio tzv. anglo-američkog pristupa organizaciji izvanbolničke hitne pomoći, koji se bazira na ‘preuzmi i juri’ modelu, odnosno na kapacitiranosti službe da pruži točno određen  broj i vrstu hitnih intervencija i održi pacijenta na životu do prijema u bolnicu ili posebnu hitnu službu.

Takvi sistemi, kaže, imaju različite kurikule za različite ovlasti paramedikusa u sklopu mreže hitne službe.

‘Preuzmi i juri’ i ‘ostani i stabiliziraj’

“U EU-u je još uvijek dominantniji franko-germanski ‘ostani i stabiliziraj’ model u kojem glavnu riječ imaju liječnici, ali možemo reći i da veliki broj zemalja kombinira neke varijacije ova dva modela. Činjenica da oni postoje i da su oba učinkovita, ama baš ništa ne govori o tome što bi bilo prikladno za Hrvatsku”, kaže Škaričić.

Za to je potrebno, navodi, analizirati cjelokupnu mrežu hitne pomoći, statistiku prehospitalne smrtnosti, financijske, kadrovske i obrazovne resurse pa zaključiti gdje su ‘crne točke’ i kako ih se najbolje može sanirati.

“Istina je da su paramedikusi 70-ih godina nastali kao odgovor na potrebu efikasnog zbrinjavanja ozlijeđenih, a da Hrvatska katastrofalno stoji po pitanju smrtnosti od trauma. Dr. Tonislav Antoljak u jednom radu kaže da su podaci o prehospitalnom mortalitetu uslijed stradavanja u prometnim nesrećama za Hrvatsku alarmantni i da se kreću iznad 71 posto, što je za 10 posto manje nego u Gani, gdje uopće nema formalne hitne medicinske pomoći”.

Škaričić kaže da su mnogi ravnatelji upozoravali da se na natječaje za specijalizaciju iz hitne pomoći ne javlja dovoljan broj liječnika, a razlog može biti što je veliko pitanje može li liječnik cijeli svoj profesionalni lijek odraditi u tom sustavu zdravstva i ima li u Hrvatskoj perspektivu ako se odluči na promjenu radnog mjesta.

No,  s druge strane je, kaže, apsurdno da u hitnu pomoć ulaze liječnici bez, kako navodi, ikakvog iskustva.

‘Zastrašujući trend’

“Također, evidentno je da je izbacivanje hitnih službi iz domova zdravlja stvorilo ozbiljne nevolje pacijentima i hiperinflaciju upravljačkog kadra u novim zavodima za hitnu medicinu i da se to moglo predvidjeti i bez sistemskih analiza. U ostalome, ne mogu kompetentno govoriti što sve ne valja u hrvatskoj hitnoj, zato što je strahovito mali broj znanstvenih istraživanja i komparativnih analiza o rezultatima organizacije hitne pomoći. Kao što sam rekla, odgovore treba potražiti u statistikama ishoda. O Hrvatskoj hitnoj pomoći ‘de facto’ govorimo na temelju anegdota i to je zastrašujući trend u čitavom zdravstvu”.

Smatra da bi bilo neracionalno, nakon što je navodno potrošeno 90 milijuna kuna (12,1 milijun eura) u zadnju reformu hitne pomoći, koja nije bazirana na paramedikusima, gotovo iz temelja mijenjati koncept.

“Čini se da kod nas ulogu prehospitalne hitne službe treba ojačati s dodatno obrazovanim medicinskim sestrama i tehničarima i komunikacijskim službama, tim prije što se njihove profesionalne organizacije same pokušavaju izboriti za veći angažman i ovlasti. To je vjerojatno najbrži put za rješavanje jednog dijela problema”, zaključuje Škaričić.

Izvor: Al Jazeera