Posebna ambulanta za posebne pacijente

Tim stručnjaka-volontera dostupni su u svakom trenutku da pomognu osobama s posebnim potrebama

Gledati dijete u bolovima, kako plače i pati se, a ne biti u mogućnosti da mu se pomogne je svakodnevnica velikog broja roditelja u Bosni i Hercegovini. Zbog nemogućnosti pružanja stomatoloških usluga djeci sa posebnim potrebama i invaliditetom, roditelji bukvalno preživljavaju horor, kaže Karmela Delić. Njena kćerka Katarina je jedno od hiljada djece s poteškoćama u razvoju kojim je dugo uskraćeno osnovno ljudsko pravo, a to je pružanje medicinske zaštite, konkretno usluge zubara.

“Da mi je neko rekao da će mi zubi mog djeteta i odlazak zubaru biti najveći problem u životu, ne bih vjerovala”, navodi Danijela Kegelj, majka djeteta s posebnim potrebama.

Odlazak zubaru s djetetom je za svakog roditelja pravi mali rat. Odlazak zubaru roditeljima djece s posebnim potrebama je gotovo noćna mora.

Merhametli duše

U društvu kojem pomaganje drugima svakim danom postaje sve manje uobičajeno, postoje i oni koji se ne podliježu trendovima.

“Svi smo mi, što se kaže, merhametli duše, u svakom od nas se krije dobrota, želja se pomogne bližnjem svom. Vjerujem da svako od nas može odvojiti sedmično barem jedan sat, da pomogne drugima. I ako mi ljekari i stomatolozi odvojim po jedan sat sedmično da pomognemo drugima, i ako advokati, inženjeri, novinari, svako na svoj način odvoji po sat da pomogne drugima, možete li zamisliti kakvo bi društvo bili i kako bi brzo riješili brojne probleme? Ne bi morali skupljati novac za pomoć siromašnima, za liječenje djece… sve bi sami riješili”, smatra primarius Karlović.

Takva djeca su često nemirna ili preplašena, što onemogućava uobičajene preglede i stomatološke intervencije, a zbog medicinskog stanja, često ti mališani imaju i fizička ograničenja poput užih vilica, zadebljanja jezika i drugih problema, što zubarima zahtjevan zadatak dodatno otežaju. Ti problemi, uz neadekvatnu oralnu higijenu i činjenicu da ova djeca moraju svakodnevno piti brojne lijekove koji uništavaju zube, dovode do niza zdravstvenih problema, pa osim pokvarenih zuba, djeca i odrasli mogu imati respiratorne probleme, probleme sa srcem, glavom… a veliki broj onih starijih od 20 godina uopće nema zuba, što posljedično dovodi do dodatnih komplikacija u već teškom životu.

Zastarjeli zakoni

Takva djeca, ali osobe s određenim invaliditetom, moraju biti podvrgnuti općoj anesteziji, kako bi im se mogla pružiti adekvatna pomoć. Međutim, zbog zastarjelih i neprilagođenih zakona, stomatološke ambulante pri domovima zdravlja ne mogu pružati usluge opće anestezije, kao što to ne mogu raditi ni stomatološki fakulteti, dok istovremeno bolnice, koje imaju stručne timove anesteziologa, ne mogu pružati zubarske usluge. Zbog toga su djeca s posebnim potrebama i invaliditetom, kao i njihovi roditelji, ostavljeni u svojevrsnom limbu, jer iako imaju pravo da im se pruži stručna pomoć, to je nemoguće uraditi.

Danijela Kegelj navodi da je morala svog sina voditi u susjednu Hrvatsku, gdje je za vađenje dva zuba platila gotovo 3.200 eura, što uz put i smještaj predstavlja ogroman trošak, trošak kakav veliki broj roditelja nije u mogućnosti podnijeti.

Kako bi se život takve djece i njihovih roditelja olakšao, prije desetak godina je uz pomoć italijanskih stručnjaka u mostarskom Caritasu pokrenuta ambulanta u kojoj su volontirali stomatolozi i anesteziolozi grada na Neretvi, kako bi težak život mališana učinili lakšim i zdravijim, ali i započeli svojevrsnu bitku sa vjetrenjačama. I dok je država zakazala u zaštiti najranjivije kategorije svojih građana, mostarski stručnjaci su na sebe preuzeli brigu za osobe praktički gurnute na marginu društva.

Nove generacije

Iako nije sistemski riješen problem pružanja stomatoloških usluga djeci s posebnim potrebama, roditeljima utjehu predstavlja činjenica da će uvijek biti ljudi spremnih da, barem volonterski, pomognu takvim pacijentima.

Doktorica Lidija Lasić Arapović govori da među studentima medicine i stomatologije vlada veliki interes za pomaganje ovakvim pacijentima, što je zalog za budućnost u kojoj će dugo zapostavljeni mališani imati blistav osmijeh. Pa makar bilo to zahvaljujući humanosti i trudu pojedinaca.

U ambulanti koja je radila samo srijedom, urađeno je više od 5.000 pregleda i 1.200 anestezija, govori pročelnik Odjela za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, prim. mr. sc. Zoran Karlović.

Posebna pomoć

Zahvaljujući naporima volonterskog tima i uz podršku kantonalnog ministarstva zdravstva i direktora SKB Mostar, ambulanta je u decembru prošle godine prebačena u objekt bolnice, kako bi se osiguralo da se njihovim pacijentima pruži puna usluga, a do danas je urađeno više od 100 anestezija.

Doktorica Lidija Lasić Arapović, koja je zadužena za vraćanje osmijeha pacijenata ove ambulante, kazuje da u normalnim uvjetima gotovo nemoguće pružiti stomatološke usluge pacijentima sa posebnim potrebama. Zbog toga je nužno u potpunosti uspavati pacijente, nakon čega se po mogućnosti urade svi nužni zahvati tokom jedne posjete, od popravljanja i čišćenja zuba, liječenja desni, po potrebi i vađenja zuba, ali i protetički zahvati. Pregled i zahvati na jednom pacijentu u prosjeku traju po dva sata, a zna se desiti i da u stolici pacijenti ostanu i duže.

Zbog nemogućnosti adekvatnog liječenja u ranijoj dobi, pacijenti stariji od 20 godina često više nemaju zube, kazuje ova humanitarka, zbog čega ova ambulanta dobija na dodatnom značaju. Djeci kojoj se u ranoj dobi pruži adekvatna stomatološka njega, sačuvaju se zubi, što dovodi do kvalitetnijeg života, a izbjegava se niz dodatnih zdravstvenih problema.

Koliko loši zubi mogu utjecati na zdravlje pokazuje i primjer jednog malog pacijenta, koji je imao zakazanu operaciju u Njemačkoj, navodi primarius Karlović. Međutim, zbog loših zuba, vraćen je nazad u BiH, uz naredbu da mu se riješe stomatološki problemi prije hirurškog zahvata. Respiratorni problemi, problemi sa srcem i druge poteškoće su samo posljedica loših zuba, dodaje.

Dobar glas

Malo po malo, riječ o ovoj ambulanti se proširila. Prvo su počeli dolaziti pacijenti iz cijele zemlje, a onda su i roditelji iz susjedstva, Crne Gore, Srbije i Hrvatske, dovodili svoju djecu u Mostar, kako bi tim lokalnih stručnjaka liječio njihovu djecu.

“Veliki je problem što roditelji ne znaju da mi možemo pomoći njihovoj djeci. A ne postoji ni registar djece sa posebnim potrebama u zemlji, što dodatno otežava situaciju”, kaže primarius Karlović.

Zbog toga udruženja djece s posebnim potrebama rade na obavještavanju drugih roditelja širom zemlje, napominje Kegelj.

Roditelji govore da je nemoguće porediti kvalitet života njihove djece prije i poslije pokretanja ove humanitarne ambulante. “Znate kako je kad boli zub. A možete zamisliti kako je kad ti bolovi traju mjesecima, dok čekate da dođu zubari iz inostranstva koji mogu pomoći ili dok čekate da dođete na red po nekoliko mjeseci, da se vašem djetetu pomogne”, navodi Kegelj.

Tim stručnjaka pomaže pacijentima iz BiH i susjedstva

Osim što spašavaju zube djece, stručnjaci ambulante pomažu svojim pacijentima da se oslobode straha od ljekara.

Karmela Delić ističe da njena Katarina danas dolazi u ambulantu bez brige, a doktorica Lasić Arapović preglede i zahvate radi i bez potrebe za općom anestezijom. Takvi slučajeva je sve više, govori mostarska stomatologinja.

Nova porodica

“Ovi ljudi, Zoran i Lidija, njihovi saradnici, više nisu samo ljekari i zubari. Oni su nam mnogo više, oni su nam prava obitelj. Ne samo da se brinu za našu djecu dok su ambulanti, već nas i zovu, budu u kontaktu, pitaju da li je sve u redu, mogu li još nešto učini za nas”, kaže majka male Katarine.

Neprestana pomoć

Iako volonterska ambulanta zvanično radi samo srijedom, to ne znači da u hitnim slučajevima pacijenti moraju čekati taj dan. Doktorica Lasić Arapović i primarius Karlović napominju da je nemoguće ostaviti nekog pacijenta u bolovima, samo zato što ambulanta taj dan ne radi. “U pola noći, u pola dana, vikendom, kad god. Kad treba, mi smo uvijek tu da pomognemo”, kažu humanitarci iz Mostara.

Uz sav uloženi trud i svu dobrobit koju su učinili, tim stručnjaka predvođenih primariusom Karlovićem i doktoricom Lasić Arapović i dalje radi na volonterskoj osnovi. Za nužne lijekove i materijale se uz pomoć organizacija snalaze sami, a veliku pomoć imaju od raznih kompanija.

A to što u SKB Mostar pomažu osobama sa posebnim potrebama i invaliditetom ne znači da su prestali odlaziti u ambulantu Caritasa. “Mi redovno i tamo idemo, pomažemo svima koji pomoć ne mogu dobiti negdje drugdje”, napominje primarius Karlović.

Izvor: Al Jazeera