Osporavanje Ataturkove zaostavštine 80 godina nakon njegove smrti

Kako navodi opozicija, u pokušaju koji je više od raskidanja veza za prošlošću, AKP je pokrenuo drško vrijeđanje Ataturkove zaostavštine (EPA)
Kako navodi opozicija, u pokušaju koji je više od raskidanja veza za prošlošću, AKP je pokrenuo drško vrijeđanje Ataturkove zaostavštine (EPA)

Pišu: Ahmed El Amraoui i Faisal Edroos

Decenijama je njegov lik dominirao Turskom, njegove ledeno-plave gledale su sa zidova svake škole, bolnice i državne institucije.

Čak su i najuspavanije četvrti odavale počast čovjeku, sa velikim brončanim spomenicima i slaveći svaku od njegovih vojnih pobjeda.

No sada, skoro 80 godina nakon njegove smrti, zaostavština Mustafe Kemala Ataturka, državnika koji je promijenio dominantno islamsku Tursku u modernu sekularnu državu, ponovo je aktuelna i izaziva veliku gungulu zbog uloge vjere u modelu demokratije muslimanskog svijeta.

Za mnoge Turke, njegova postignuća kao osnivača Turske republike 1923. i ostataka Osmanskog carstva su sveta, u godinama dezinficirane historije koja je od njega napravila mit oko kojeg se Turci mogu ujediniti.

Sener Eruygur, bivši komandant snaga turske žandarmerije, naziva ga „cementom turske nacije koji je Turcima dao nadu u vrijeme očaja“.

Reformistički general

Kao bivši vojni general, Ataturk je ostavio traga na vojsci nakon što je odbio invaziju Saveznika na Dardanelima, a potom se odupirao grčkim, francuskim i italijanskim vojskama.

Nakon propasti Osmanskog carstva, predvodio je Turski rat za nezavisnost gdje je porazio evropske sile koje su se nadale da osvoje propadajuće carstvo.

Djelomično kriveći vjerski nastrojene vođe za slom njihovog carstva, Ataturk je promovirao nacionalizam i stare turske tradicije u njegovoj državi, a na uštrb islama.

Njegova republika će se potpuno odvojiti od osmanske prošlosti, zamijeniti halifat sa sekularizmom i odustati od bivših arapskih teritorija carstva u korist Evrope.

Nadajući se da će nacionalizam nadići ideju Islamske ume, odnosno muslimanske zajednice, njegove reforme – poznate kao Kemalizam – promijenile su bukvalno svaki aspekt turskog života u narednih osam decenija.

Zalagao se za pravo glasa žena, zabranio osmanski fes u korist evropskih šešira, zabranio muslimanske pozive na molitvu na arapskom jeziku i uvrstio sekularizam u Ustav.

„Skoro 80 godina nakon smrti, on je i dalje zaštitno lice moderne Turske“, kaže Arslan Bulut, novinar opozicionog lista Yenicag.

„Za mnoge Turke, Ataturk i njegove ideje su pulsirajuće srce republike. CHP (Republikanska narodna stranka) često spominje njegovo ime i ostavštinu tokom kampanje jer smatraju kako je njegova zaostavština na napadu – Ataturk je osnovao političku stranku.“

AKP ili Ataturk?

Sve do 2002. godine, kada je vjersko-konzervativna stranka AKP došla na vlast, Ataturkova zaostavština nije bila tema debata u političkim krugovima – rasprava koja se nastavlja u današnjoj Turskoj.

Za neke su Ataturkove reforme bile problematične.

Politički i pravni sistem koji je ostavio nakon smrti sprječava muslimane da imaju značajniji utjecaj u svjetovnim temama, time je utišao proislamske političare.

„Nekoliko zvaničnika AKP-a i njihove pristalice krive ga za promjene koje je uveo, a za koje kažu da su jednake represiji“, smatra Bulut.

Od dolaska na vlast prije 16 godina, predsjednik Recep Tayyip Erdogan i njegova vladajuća AKP stranka često su na meti udara da pokušavaju zamijeniti Ataturka kao najcjenjenijeg lidera države isticanjem turske osmanske i islamske baštine umjesto njene sekularne historije.

Erdogan, koji je do prošle godine bio poznat po tome što je rijetko koristio riječ Ataturk – nadimak koji znači „otac Turaka“ – napao je ljevičarsko nastrojeni i sekularni CHP kazavši kako neće dozvoliti monopol nad zaostavštinom Ataturka od „fašističkih“ grupa.

U danima pred 79. godišnjicu Ataturkove smrti, Erdogan je rekao: „Naša nacija ima vječno poštovanje prema Mustafi. Mi vrlo dobro znamo kako naša država nema problema sa prezimenom Ataturk, a koja mu je sama dala ovo prezime. Stoga, zašto postoji debata o tome?“

„Odgovor se nalazi u krugovima onih koji su za pučeve, hunte, sisteme skrbništva i koji su neprijateljski prema vrijednostima ove nacije, a pokušavaju se skriti pod krinikom ataturkizma [termin koji se obično koristi u Turskoj za Kemalizam].“

Čista situacija

Yasar Yakis, jedan od osnivača AKP-a, za Al Jazeeru je rekao kako vlasti, nakon neuspjelog pokušaja vojnog udara 2016. godine, ne vide Ataturka kao lika podjele, već kao simbola jedinstva.

„Srce AKP-a čine muslimani koji bi voljeli vidjeti državu gdje se više provode vjerska načela. Oni su protiv Kemalizma i agresivnog sekularizma koji je napao islam i protjerali ga iz javnog života, a ne protiv Ataturka lično“, navodi on.

Ataturkov portret nalazio se u sjedištu AKP-a, nešto što je bilo nezamislivo prije nekoliko godina, dodaje.

No, kako navodi opozicija, u pokušaju koji je više od raskidanja veza za prošlošću, AKP je pokrenuo drsko vrijeđanje Ataturkove zaostavštine.

„Stranka AKP se želi riješiti Republike i izbrisati Ataturkovu baštinu“, navodi za Al Jazeeru Baris Yarkadas, parlamentarac iz CHP-a.

Efekti puča

Dok vlasti i AKP negiraju kako imaju skrivenu agendu, iz oba tabora su se udaljili od nekih Ataturkovih antiislamskih politika kao što je vraćanje ženskih šalova i ograničavanje prodaje alkohola.

Erdogan je oživio obrazovni sistem Imam Hatip, te dao milijarde dolara za vjerske škole.

Kazao je kako želi stvoriti „pobožnu generaciju“, a u posljednjim govorima je isticao tursku osmansko-islamsku historiju i domaća postignuća iznad zapadnjačkih ideja.

Međutim, on je također kazao kako su stranačka vjerska nastojanja slična onima koje imaju demokršćanske stranke u Njemačkoj: „Mi smo muslimanske demokrate.“

Do 2016. godine, takve izjave nisu uspijevale galvanizirati zapadnjačke Turke uz njega.

No, to se promijenilo 15. jula 2016. godine kada su Turci iz svih segmenata života marširali protiv vojnog udara koji je na kraju propao i za koji se navodi da iza njega stoji islamistička organizacija iz sjene.

„Puč je bio sila ujedinjenja. Prikazan je kao drugi rat za nezavisnost, sa snimcima zastava, tenkova i mučenika u svim medijima sedmicama“, navodi Ali Turksen, suosnivač opozicione stranke IYI.

Odnedavno, dodaje on, Ataturk je postao manje cijenjeni simbol zajedničkog identiteta Turaka, a više zamjena za okoštalu i udaljenu sekularnu opoziciju.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO