Je li privatizacija zdravstva zapravo ‘amerikanizacija’

Jedan od problema je što ne postoji standardna procedura i pacijent u različitim ustanovama dobiva različitu skrb (AP)
Jedan od problema je što ne postoji standardna procedura i pacijent u različitim ustanovama dobiva različitu skrb (AP)

Na nacrt prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je izazvao buru i ogorčenje u hrvatskoj javnosti jer se njime predlaže potpuna privatizacija primarne zdravstvene zaštite (PZZ), nakon javne rasprave upućen je niz primjedbi i čeka se kako će i hoće li na njih reagirati Ministarstvo zdravstva.

Između ostaloga, predviđa se da ordinacije liječnika PZZ-a postanu njihovo nasljedno pravo – liječnici bi mogli raditi do 70. godine života i onda prepustiti ili praktički prodati ordinaciju nasljedniku.

U udrugama pacijenata smatraju da će time biti uništeno javno zdravstvo, odnosno domovi zdravlja kao nositelji PZZ-a, pogotovo na na depriviranim područjima, gdje bi na njima ostao zadatak popunjavanja ‘rupa’ jer privatnici zbog unosnijih mogućnosti u urbanim sredinama ne bi bili zainteresirani da preuzmu posao.

Otpori prijedlogu zakona

Strahuje se da će osiguranicima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) biti ugrožena dostupnost i pravo na jednakost zdravstvene skrbi već na temeljnoj razini.

‘Amerikanizacija’ zdravstva

Dražen Gorjanski, pecijalist obiteljske medicine i autor knjige „Reforma zdravstva – priručnik za neznalice, političare i ministre“, pokrenuo je peticiju protiv prijedloga zakona, koju je do sada potpisalo 380 osoba. No, nije toliko bitno koliko je osoba dalo svoje potpise, kaže, nego koja je struktura potpisnika, a tu je, tvrdi, struka, profesori, akademici… Prijedlog zakona sporan je, kaže, jer predviđa nestanak javnog zdravstva. Riječ je, kaže, o prestanku važenja dosadašnje odredbe prema kojoj svaka županija zadržava 30 posto liječnika primarne zaštite kao javne djelatnika, već će ta odredba nestati i svi će liječnici moći biti privatnici.

“Problem je što nas privatizacija zdravstva vodi putem za koji znamo gdje dovodi – dovodi nas do američkog modela zdravstvene zaštite koji je iznimno skup, dostupan samo bogatijim pojedincima, s velikim udjelom stanovništva koji nema nikakvu zdravstvenu zaštitu (oko 15 posto), velikom učestalosti osiromašenja u slučaju težih bolesti – 60 posto osobnih bankrota uzrokovano je troškovima liječenja”.

Smatra da prijedlog zakona vodi u “loše, nehumano, nesolidarno, nedjelotvorno i skupo zdravstvo”, a iako prijedlog predviđa domove zdravlja kao središnje točke zdravstva na primarnoj razini, istovremeno ih potpuno uništava.

“Ambulante će se pokloniti djelatnicima, ali tako da sestra dobiju ništa, a liječnici sve. Bit će apsurda da neka sestra radi 30 godina u ambulanti, a liječnik svega jednu godinu i po zakonu on postaje potpuni vlasnik ambulante, a sestra ostaje samo djelatnica”. 

Prijedlog, kaže, pokazuje daljnje uplitanje u zamke privatizacije javnog zdravstva, umjesto da se ono usavršava. Primjer je, kaže, i uvođenje zdravstvenog turizma u javno zdravstvo.

“Po kojemu će ‘turisti’, odnosno oni koji imaju novaca, imati prvenstvo u liječenju. Pretvara se hrvatske građane u drugorazredne pacijente. Prvorazredni su oni koji mogu platiti, strani ili domaći turisti. To je već značajan korak ka amerikanizaciji cijelog zdravstva i raslojavanju građana na one koji mogu platiti liječenje i one koji to ne mogu”.

S druge strane, u udruzi liječnika koncesionara i u Koordinaciji hrvatske obiteljske medicine (KoHOM), udruzi obiteljskih liječnika, podržavaju prijedlog i smatraju ga logičnim nastavkom privatizacije koja je počela s preuzimanjem ordinacija u koncesije još 90-ih godina.

“Argumentacija je s jedne strane jačanje primarne zdravstvene zaštite, odnosno dostupnosti primarne zdravstvene zaštite (PZZ) u depriviranim, dakle slabije naseljenim područjima i područjima s kojih građani iseljavaju, zatim jačanje domova zdravlja i izjednačavanje statusa liječnika u PZZ-u”, kaže Dražen Jurković, ravnatelj Udruge poslodavaca u zdravstvu Hrvatske.

I oni su među onima koji su podnijeli primjedbe, a ima ih, kaže, dosta, poglavito na dio zakona koji se odnosi na daljnju privatizaciju PZZ-a.

“Takav prijedlog zakona ne bi doveo do povećanja dostupnosti u PZZ-u niti do povećanja dostupnosti na depriviranim područjima, a uvijek bi ostala dilema oko izjednačavanja liječnika u javnom i privatnom sektoru jer imate i liječnike koji su u zavodima za hitnu medicinu, zavodima za javno zdravstvo i u hrvatskim bolnicama koji još uvijek rade i radit će u javnom sektoru i koji dobivaju plaću po zakonu o plaćama državnih službenika i namještenika, a u PZZ-u bi dobili privatne liječnike koji bi svoje ambulante nakon odlaska u mirovinu mogli naslijeđivati ili prenositi na druge liječnike”.

‘Nikome u interesu’

Neprihvatljiva im je i odrednica da liječnici u PZZ-u rade do 70. godine, a oni u javnom sektoru do 65. Smatraju da bi to dovelo do produbljivanja nejednakosti među liječnicima te da bi se zakonom favorizirale urbane sredine, što bi dovelo do još većeg nesrazmjera u kvaliteti i dostupnosti zdravstvene zaštite na primarnoj razini između urbanih i ruralnih sredina.

“Mislim da taj zakon u konačnici nije nikome u interesu i ja sam duboko uvjeren da će konačni prijedlog zakona biti ipak drugačiji u tom dijelu”.

Kao primjer navodi negativno iskustvo Švedske, koja je napravila sličnu privatizaciju 90-i i sada, kako kaže, pokušava taj proces vratiti unatrag tako da organizacija PZZ-a ima balans između privatnog i javnog. Slično, kaže, pokazuju i hrvatska iskustva s privatizacijom, koja je počela zakupom 1996.

“Mislim da u hrvatskoj javnosti vlada konsenzus da od tada do danas u PZZ-u imamo lošiju kvalitetu zdravstvene zaštite i da se akcent što se zdravstvene zaštite tiče u stvari prebacio na bolnički sektor, da imamo povećanje broja usluga u bolničkom sektoru u odnosu na broj usluga u PZZ-u i da takav model već u samom začetku nije pokazao one kvalitativne iskorake kakvi su se očekivali”, zaključuje Jurković i dodaje da bi budućnost domova zdravlja, koji imaju dugu tradiciju i koji su se pokazali dobrom ustanovom na primarnoj razini, bila upitna.

KoHOM: Pacijenti samo dobivaju

S druge strane, predsjednica KoHOM-a Vikica Krolo kaže da privatne ordinacije putem koncesija nisu potpuno privatne, nego su ugovorene s HZZO-om, tako da pacijenti promjenu statusa nisu ni osjetili.

“Ostali liječnici, koji su ostali pri domovima zdravlja, kasnijim odlukama je donešeno da recimo 30 posto tih liječnika u PZZ-u mora biti zaposlenicima domova zdravlja. Pacijenti sami nisu, dakle, imali nikakvih promjena što se tiče njihove dostupnosti liječenja ili plaćanja. Znači, mi smo imali ili status privatnika ili status zaposlenika domova zdravlja, dok pacijenti, s obzirom da smo svi bili jednako ugovoreni s HZZO-om, su sve usluge u našim ordinacijama dobivali besplatno”, kaže Krolo.

Odlaskom koncesionara u mirovinu, kaže, ordinacije su se gasile, oprema propadala, a pacijenti su morali sami tražiti drugog liječnika.

Novim zakonom pacijent, tvrdi, ništa dodatno ne plaća, nego dobiva bolju uslugu jer liječnici svoju obvezu i odgovornost 40 sati rada tjedno s ugovorenim pacijentima imaju ugovorenu s HZZO-om.

Ne stoji, smatra, da sada 30 posto liječnika zaposlenika domova zdravlja održava javno zdravstvo. I sada je stanje, navodi, da je 70 posto ordinacija privatnih i zdravstvena zaštita je dostupna.

‘Praksa, ne prostor ili pacijenti’

Također tvrdi da se prostor ne može prodati, ako je u zakupu ili najmu koji se plaća domu zdravlja.

“Mi smo privukli te pacijente u našim ordinacijama, mi smo se pobrinuli da naše ordinacije imaju kvalitetnu opremu s kojom ćemo zadržati te pacijente. To se zove praksa, nikako prostor ili pacijenti. Prostor ako nije vaš, ne možete ga prodati, pacijenti nisu vaše vlasništvo, oni su slobodni ljudi da po zakonu o zaštiti prava pacijenata imaju pravo izbora liječnika”.

Krolo: Motiviranje mladih liječnika

Prijedlog zakona, kaže Krolo, završava posao na bolji način. Ukinula bi se odredba da 30 posto liječnika mora raditi u domovima zdravlja, koji su bili manje plaćeni od onih u vlastitim ordinacijama te nisu mogli određivati opseg svog posla.

“Ovim zakonom se predviđa da svi liječnici imaju slobodan izbor da li žele raditi samostalno kao privatne ordinacije ili žele ostati zaposlenici doma zdravlja. Znači, nema nikakve prisile na liječnike, pokušavamo na neki način motivirati mlade kolege da mogu izabrati ostanak u ordinacijama PZZ-a jer smo svjedoci da mladi liječnici nisu motivirani za rad u našim ordinacijama i da zapravo ostajemo bez liječnika, što će u konačnici najviše osjetiti pacijenti jer neće uopće imati dostupnu PZZ u onom opsegu kako imamo sada. Znači, nastojimo naše ordinacije napraviti atraktivnima i privlačnim mladim liječnicima”.

Namjera je, također, ordinacije dobro opskrbiti opremom da bi pacijenti na primarnoj razni dobili što više usluga, umjesto da moraju ići u bolnice. Mogli bi u sklopu PZZ-a proširiti opseg usluga, primjerice EKG, utrazvuk… Privatnici bi mogli i zapošljavati mlade liječnike koji bi mogli kasnije preuzeti ordinacije te se one ne bi gasile.

“Pokušavamo zadržati kontinuitet u tim ordinacijama koje su uglavnom dobro opremljene, imaju velik broj pacijenata, da bi mladi kolege mogli preuzeti posao u tim ordinacijama i na neki način ih pokušavamo i na taj način zadržati da ostanu u Hrvatskoj”.

Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu, kaže da je problem što nije definirano tko će i kako planirati PZZ na pojedinim područjima ili kako će se obvezivati liječnike u PZZ-u da se uključe u određene programe i odrađuju određene javnozdravstvene aktivnosti. No, problem je i zapošljavanje liječnika u privatnim ordinacijama.

“Tko kaže da neće biti odljeva zaposlenika domova zdravlja u privatne prakse? S druge strane, vjerujem da će se liječnici koji budu radili u privatnim praksama okrenuti pružanju nekakvih dodatnih usluga, tipa EEG-a i nekih pretraga u onom dijelu koji bude najunosniji, a ne u onom koji je potreban lokalnom stanovništvu. I tu je problem gdje se išlo u susret jednom dijelu liječnika PZZ-a, ali i dalje je ostao problem nejednakosti i radnih uvjeta i mogućnosti zarade između zaposlenika domova zdravlja i ljudi koji su do sada bili u koncesiji, a sada bi trebali postati nositelji privatne prakse”, kaže Belina.

Belina: Tko će imati primat?

Pacijenti ni do sada nisu osjećali razliku bez obzira jesu li išli zaposleniku doma zdravlja ili koncesionaru i tu ne vidi problem jer će se opseg usluga definiranih Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju odrađivati.

No, problem je, smatra, tko će imati primat – privatni pacijenti ili osiguranici HZZO-a.

“Razinu usluge ne definira da li je netko privatnik ili je zaposlenik doma zdravlja i u kojem je odnosu s HZZO-om – ako ima sklopljen ugovor s HZZO-om kao pružatelj zdravstvenih usluga, onda se prema tom ugovoru, prema HZZO-u i odnosi. Onaj dio koji se dalje odnosi na Zakon o osnovnom zdravstvenom osiguranju je da to nije definirano koja je to razina usluge”.

Za liječnike PZZ-a priželjkuje da im se ponudi jednaka kvaliteta uvjeta rada i mogućnost zarade, što smatra osnovnim problemom u ovom trenutku.

Također, očekuje da se lokalne uprave i samouprave uključe u pružanje zdravstvene zaštite, što su dužne i po Ustavu, jer nije isto je li netko pacijent u Zagrebu ili izvan njega.

Pitanje kompenzacije

“Da ne govorim dalje o specifičnostima pojedinih krajeva. To su dvije stvari koje bi se trebale uzeti u obzir i na ovaj način priča o solidarnom, javnom zdravstvenom sustavu će polako otići u zaborav jer smo krenuli vrlo snažno u smjeru privatizacije i ako se pokrene u tom smjeru, mislim da je to proces koji će biti nezaustavljiv”.

Ukoliko je, pak, netko uložio u privatnu praksu, Belina se slaže da je ima pravo prodati ili predati. No, velik dio koncesionara radi u domovima zdravlja i uložili su, kaže, u svoje ordinacije, ali smatra da se mora jasno razlučiti što su javni resursi koji pripadaju sustavu, a što su resursi u koje su liječnici sami uložili.

“Trebalo bi se od njih očekivati nekakvu kompenzaciju, zato što oni te ordinacije nisu kupili, nego jednostavno koriste postojeće resurse. Ja stvarno ne vidim razloga da se nekome nešto jednostavno preda zato što je, eto, on to baš koristio”, zaključuje Belina.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO