Kako je ‘nestao’ hrvatski policajac s hrvatskih ulica

U posljednje vrijeme u Splitu su zaredali fizički napadi te krvavi obračuni u gradskom podzemlju, a dvojicu policajaca provalnik je izranjavao nožem dok su ga pokušavali spriječiti u naumu. Neki od tih incidenata dogodili su se usred bijela dana, na javnim mjestima, na kojima građani očekuju da su sigurni.

Uobičajeno je da se u javnosti kada zaredaju takvi incidenti začuju pitanja poput: “A što radi policija?”, iako je jasno da ona ne može biti u svako vrijeme na svakom mjestu. No, svako toliko dolaze upozorenja da u Hrvatskoj ima premalo policijskih službenika. A njih je, prema podacima Ministarstva unutranjih poslova, trenutačno 19.000. U Sindikatu policije Hrvatske kažu da ih ima blizu 18.000 te da je to premalo. Prema tim tvrdnjama, u Zagrebu, primjerice, nedostaje najmanje 1.000 policajaca, a u Splitu 200.

Predsjednik Sindikata Dubravko Jagić upozorava da se na ulicama glavnog grada rijetko može vidjeti policajac u uniformi.

MUP: Policajaca dovoljno, sigurnost nije upitna

U MUP-u kažu da u ovom trenutku ima 19.000 policijskih službenika te smatraju da ih, iako se u javnosti pojavljuju neke druge procjene, ne nedostaje.

Stručne službe smatraju da ih je optimalan broj, no u tijeku je analiza, koja će pokazati pravo stanje na terenu.

Najveći broj službenika, njih blizu 6.000 angažiran je na granicama i tu će se broj možda povećati, ali u manjoj mjeri – taj segment jačaju i tehnički i ljudstvom i očekuju ispunjenje tehničkih uvjeta za ulazak u schengenski prostor.

Stanje sigurnosti nije upitno, a policija u radu naglasak stavlja i na prevenciju.

Prošle godine zaposleno je 525 prekvalifikanta za zanimanje policajca, a ove godine raspisali su natječaj za 600 polaznika, dok je ranijih godina bilo obično za blizu 400.

‘Idemo brzim korakom prema ulasku u schengenski prostor, tu će još uvijek trebati određeni broj policajaca. Drugi razlog je prirodni odljev, jer određen broj ljudi odlazi u starosne mirovine, tako da nam se čini da je to optimalan broj kako bi popunili svoje redove’, kaže Novak.

Radi se o osobama koje moraju biti starosti do 28 godina i imati završenu četverogodišnju srednju školu te proći psihološke i fizičke testove.

Zadnji korak prije prijema je detaljan liječnički pregled, na kojem se mora biti potpuno zdrav.

Najviše zainteresiranih je do 25 godina starosti.

U nekoliko policijskih uprava, koje su sustavu posebno važne zbog zemljopisnog položaja, proveli su ove godine akcije ‘otvorenih vrata’, kako bi tamošnje mlade upoznali s poslovima, djelatnostima i specijalnostima rada u policiji i tako pobudili interes.

‘Novina od ove godine je da smo po prvi put raspisali natječaj, koji traje skoro punih pet mjeseci, od 1. ožujka do 6. srpnja. Dali smo dovoljno vremena ljudima da razmisle i donesu konačnu odluku da se jave. S druge strane, po prvi puta će se i maturanti moći odmah javiti na natječaj, jer dosadašnjih godina su se maturanti mogli javiti tek iduće godine, budući da je natječaj bio prije završetka mature već zatvoren’, rekao je Novak.

“To je problematika i u ostalim policijskim upravama, iz jednostavnog razloga što je naš posao potplaćen – policijski službenik ili službenica nije dovoljno plaćen, nije dovoljno zakonski zaštićen i nije dovoljno dobro opremljen. Država štedi na sigurnosti, a to nije dobro, jer na sigurnosti se ne smije štedjeti”, rekao je Jagić.

‘U policiju idu samo oni koji moraju’

Iako kaže da je Hrvatska i s tim brojem policajaca još uvijek sigurna zemlja, taj će problem, ističe, tek doći do izražaja kako se približava ulazak u schengeski prostor, za koji, prema nekim procjenama, treba angažman blizu 7.000 policijskih službenika. Manjak policajaca se, navodi, ističe u svim rodovima policije, a najviše su pogođene PU zagrebačka i uprave na obali, ali i u unutrašnjosti.

Plaće su u tom smislu poseban problem – prosječna plaća policijskog službenika sa 10 godina staža i srednjom školom je blizu 5.500 kuna (747 eura), dok se ona početnika kreće blizu 3.800 do 4.000 kuna (516 do 543 eura). Istovremeno je početnik u Sloveniji plaćen od 600 do 700 eura, a policajac sa srednjom školom i više godina staža 900 do 1.100 eura.

“Mladi ljudi, kojima se pruža mogućnost da imaju svoje, primjerice, poljoprivredno gospodarstvo, da se bave vinarstvom, maslinarstvom, vinogradarstvom ili nekakvim drugim stvarima koje su danas popularne i profitabilne, neće nitko ići u policiju. Zapravo, u policiju idu samo oni koji moraju, a to nije dobro. Policijski posao se mora raditi s ljubavlju, da služimo i štitimo. Kad netko mora ići na silu u policiju samo zbog loše ekonomske situacije, to nije dobro.”

Problem je i što Hrvatska, kako kaže, nema policijsku akademiju. Sindikat se zalaže da se uvede policijska srednja škola barem dvije godine, a sada se provodi prekvalifikacija.

“Mi smo jedna od rijetkih država u regiji i šire koja nema svoju srednju policijsku školu, i to nije dobro. Policajac se ne postaje preko noći, kada prođete neki tečaj od šest ili devet mjeseci, čak niti nakon četiri godine, nego se s vremenom zanat peče”, zaključuje Jagić.

Deset mjeseci školovanja do uniforme

Načelnik Policijske akademije Dubravko Novak kaže da srednja policijska škola “Josip Jović” i visoka policijska škola funkcioniraju. Druga je stvar, navodi, što su u pojedinim razdobljima bili različiti načini školovanja, posebno kad se radi o srednjem policijskom kadru. Nekada je srednja policijska škola trajala četiri godine, no neka novija istraživanja, navodi, pokazala su da je optimalno školovanje dva razreda opće škole i dvije godine policijske.

A u Hrvatskoj se zadnjih godina provodi model prekvalifikacije – preko natječaja primaju se osobe sa završenom srednjom školom i godinu dana prolaze tečaj. Nakon toga polažu stručni pripravnički ispit, prolaze vježbenički staž te postaju ovlaštene službene osobe.

“U najvećem broju europskih zemalja, zemalja Europske unije, pa čak i zemalja u okruženju, današnje školovanje srednjeg policijskog kadra traje između 10 mjeseci do dvije godine, u najvećem broju do godinu i pol. Dakle, nismo mi ništa izuzetno koji tako školujemo policajce. Mnogo je zemalja koje i manje, od šest do osam mjeseci, drže prekvalifikacije i obučavaju ljude”, kaže Novak.

Kad se u nekom trenutku, navodi, pokaže da su postigli određene ciljeve s takvim načinom, ponovno se može aktivirati dvogodišnje školovanje. S druge strane, nekadašnji načelnik Uprave kriminalističke policije Željko Cvrtila smatra da u Hrvatskoj zapravo ima previše policijskih službenika, budući da MUP ima 25.500 zaposlenika.

“Moramo znati da je prije 1990. godine bilo 8.900 milicajaca u Hrvatskoj i sustav je funkcionirao, a Hrvatska se u međuvremenu nije niti dva-tri puta povećala, niti se broj kaznenih djela povećao, niti broj stanovnika, dapače, smanjio se broj stanovnika”, kaže Cvrtila.

‘Ljudi ne znaju kuda će sa sobom’

Problem je u tome što su oni organizacijski “katastrofalno” raspoređeni.

“Najbolje se vidi u tome da je prije 1990. godine cijeli tadašnji sekretarijat vodilo 50 ljudi, a sad imate – što u Ministarstvu, što u Ravnateljstvu [policije] – oko 3.500. Pred nekoliko godina imali ste jednog zamjenika ravnatelja, sad ih već imate četiri, ispod zamjenika ravnatelja imate pet-šest pomoćnika, a ispod svakog pomoćnika ravnatelja imate još jednog pomoćnika. Onda imate sektore, službe, odjele… Sve što je u najvećem broju nepotrebno. Isto tako, prije je bilo pet PU, a sada ih ima 20”.

Velik broj ljudi se “pomaknuo” iz policijskih postaja, koje građanima neposredno pružaju sigurnost i provode zakonske okvire, prema administraciji – sjedištima Ministarstva i Ravnateljstva. Tu se tako nalazi višak ljudi, a u postajama je manjak – u Zagrebu ima postaja koje imaju 30 ili čak 45 posto manjak prema sadašnjoj sistematizaciji, koja ne prati povećanje broja stanovnika.

Odgovornost politike

U Hrvatskoj su se, kaže Matić, strategije kreirale o brojnim društvenim pitanjima, no bile su neuspješne i neodržive.

A sigurnost, objašnjava, prije svega znači živjeti svakodnevicu bez straha, ne trebati razmišljati je li opasno hodati nekom ulicom, u koje doba ili nije preporučljivo izlaziti iz kuće – radi se o ukupnom zbroju osobnih sloboda i prava svih članova društva koja se međusobno ne suprotstavljaju, nego nadopunjuju.

Istovremeno, o konkretnim ciljevima policijske službe u demokratskim društvima odlučuju oni kojima je povjerena vlast, koja treba u smislu sigurnosti građana policijskim službenicima osigurati sve egzistencijalne i profesionalne uvjete na visokoodgovoran rad.

‘Zapitajmo se koliko to oni uistinu imaju, odnosno koliko su se politički akteri zauzeli za njih, i dobit ćemo odgovor ne samo o tome kakva je naša sigurnost kad su u pitanju ovlasti i kompetencije policijske službe, već i koliko su političke elite uistinu odgovorne nama građanima, a koliko svojim privatnim i specijalnim interesima’, kaže Matić.

“Recimo, u Sesvetama, ili u Velikoj Gorici, sistematizacija vremena je kad je tamo bilo 40.000 stanovnika, a sada je 80.000 do 90.000. Tako da prema ovoj sistematizaciji u policijskoj postaji je manjak službenika i oni su, zapravo, na rezervi rezervi funkcioniranja, a istovremeno u policijskim upravama, ravnateljstvu i MUP-u imate ljudi koji ne znaju kuda će sa sobom.”

‘Bijeg’ u administraciju, po veću plaću

Noge su tako, kaže, sve slabije, tresu se i klecaju, a tijelo i glava sve veći. Jedan od razloga je loša politika plaća – one, kaže, jesu niske što se tiče policijskih službenika, no ne i u upravama, Ministarstvu i Ravnateljstvu. Politika plaća se, ističe, najmanje bazira na zvanjima, a najviše prema položaju u hijerarhiji, pa mnogi streme prema “gore”, gdje su plaće više.

“Operativac s visokom stručnom spremom u, primjerice, policijskoj postaji može imati 6.000 kuna plaću [816 eura], a isto tako operativac s visokom stručnom spremom, primjerice, u MUP-u može imati 9.000 ili 10.000 kuna [1.224 ili 1.360 eura]”, zaključuje Cvrtila, navodeći da dobrom organizacijom ni Schengen ne bi bio problem, jer će ulaskom u taj prostor trebati manje policajaca nego sada, budući da se neke granice neće “pokrivati” kao sada.

Sociolog Renato Matić kaže da sigurnost ne znači život u stvarnosti ispunjenoj brojnim čuvarima reda, koji su spremni svakog trenutka preduhitriti neku devijantnu ili zločinačku prijetnju te privesti pravdi nedobronamjernu osobu. Značajnije je, ističe, pravilno uočiti problem i pronaći održivo rješenje, a to ovisi o postojanju cjelovite društvene strategije, koje u Hrvatskoj nema.

Koliko to interesira političlke elite

Policija, prije svega, ima ulogu štititi sigurnost građana i biti njihov javni servis, pri čemu je bitno da postoji uzajaman osjećaj povjerenja i kvalitetna komunikacija. Osim poznavanja pravnih normi i pravila policijskog postupanja, policijski službenici moraju imati razumijevanja za raznovrsno uvjetovane društvene različitosti koje mogu utjecati na ponašanje građana. A za to im moraju biti osigurani uvjeti za dostojanstven život te predan i stručan rad, što je odgovornost političkih elita.

“Upravo taj odnos politike prema policijskoj službi nama građanima može poslužiti kao siguran kriterij koliko je političke aktere uistinu briga za svoje sugrađane.”

Politički akteri prema količini izvršne moći, navodi, imaju i proporcionalnu odgovornost omogućiti uvjete primjerene visokostručnom servisu građanske sigurnosti.

“Takve uvjete života i rada da nitko od njih ne smije radeći svoj izazovan i opasan posao, istodobno se mučiti sa svojom i obiteljskom egzistencijom. Također je zadaća političkih donositelja odluka osigurati policiji uvjete za sustavno i trajno stručno i profesionalno osposobljavanje”, zaključuje Matić.

Izvor: Al Jazeera