Draginja Vuksanović: Politika odavno nije muški posao

Bez obzira kakav rezultat zabilježila na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori, Draginja Vuksanović ostat će u povijesti zapisana kao prva kandidatkinja za poziciju crnogorskog predsjednika. Nikada dosad, a bilo je šest prilika za kandidaturu, Crnogorke se nisu kandidirale za tu dužnost. Potpredsjednica Socijaldemokratske partije Crne Gore odlučila je to prekinuti i ući u izbornu utrku s još šestoricom kandidata.

• Prvi put u crnogorskoj povijesti dogodilo se da se na izborima za predsjednika pojavi jedna žena. Svjesni ste izazova, svjesni ste činjenice da ženâ, u patrijarhalnim balkanskim društvima, nema puno na visokim političkim dužnostima, svjesni ste i da će mnogi reći kako su žene stup neke kuće ili društva. Rušite li, svojom odlukom da se upustite u izbornu utrku, barem dio stereotipa o ženama u politici, društvu, na visokim pozicijama?

– Odluka da se kandidujem je želja da Crna Gora uđe u period nužnih promjena, kako bi kao društvo konačno krenuli naprijed i uhvatili razvojni ritam sa zemljama zapadne Evrope. Željeli smo da te promjene donesemo i time što ćemo sam koncept kampanje usmjeriti na nešto što do sada političari nijesu radili u ovoj regiji – na želju da se sa što više ljudi lično upoznam, da čujem što su njihovi problemi ili koja rješenja nude, i mogu reći da sam do sada u nešto više od mjesec dana upoznala preko 8.000 vrijednih, poštenih i hrabrih ljudi.

• Hrvatska je za predsjednicu izabrala Kolindu Grabar-Kitarović, na mjestu predsjednice Kosova svojedobno je bila Atifete Jahjaga, dogodilo se u nekoliko situacija da su balkanske države imale premijerke. Zar je, doista, politika isključivo muški posao?

– Politika nije bila muški posao ni kad žene nijesu imale pravo glasa, i u 21. vijeku je to pitanje iza nas. Crna Gora je uvijek bila mjesto izuzetnog, tradicionalnog uvažavanja žena, bilo da su one majke, sestre, supruge, ćerke… Danas je sazrelo vrijeme da preuzimaju odgovornost u brojnim oblastima života u našoj zemlji, da mogu biti uspješne naučnice, umjetnice, novinarke, vodeće u nevladinom sektoru, državnoj upravi, sudskoj vlasti… Moja kandidatura je samo još jedan dokaz da za žene u Crnoj Gori ne postoje limiti.

• Vjerujete li u žensku solidarnost, ali i mušku naklonost na izborima?

– Vjerujem da ću dobiti glasove svih ljudi koji žele da mijenjaju nešto na bolje u Crnoj Gori. Da ću dobiti glasove svih žena koje rade u sektoru trgovine, ugostiteljstva, poljoprivrede, da će za mene glasati svi vrijedni muškarci koji rade teške poslove za neveliku platu, da će poslije moga izbora položaj prosvjetnih i zdravstvenih radnika biti puno bolji. Zbog svih tih ljudi, žena i muškaraca podjednako, i njihove želje da ne rade za minimalnu platu od 193 eura, ili da kao ljekari i profesori da primaju pet-šest-sedam puta manje nego njihove kolege na Zapadu sam se i odlučila da stanem na čelo promjena koje su nam potrebne.

• Svjesni ste da je opozicija u Crnoj Gori prilično razjedinjena, a samo jedna stranka od uvođenja parlamentarne demokracije i potom osamostaljenja daje predsjednika. Kojem se dijelu birača, odnosno društva, obraćate, jer je teško vjerovati da će oni naklonjeni dugovječnima na političkoj sceni odustati od svoje izborne volje?

– Zadovoljstvo mi je da sam ovih dana podršku dobila u svim krajevima naše domovine – i u Pljevljima, Ostrosu, na Cetinju, u Plavu, Herceg Novom, mom rodnom Baru, Ulcinju, Bijelom Polju, Podgorici, Budvi… Nema grada koji nijesam obišla barem jednom u toku kampanje i raduje me želja da konačno pokrenemo talas promjena, koje će se nastaviti i poslije mog izbora. Na ovim izborima se ne glasa za lidere i partije, nego za i protiv promjena. Zbog toga je izbor veoma lak – ili će građani izabrati predstavnika otuđene partijske elite, tajkuna i krupnog kapitala, ili predstavnicu običnih ljudi, vrijednih, časnih i hrabrih, koji ne žele da njihova zemlja stagnira. Podrška koju dobijamo ovih dana govori da su ljudi prepoznali tu namjeru i želju, pa zato sa puno optimizma čekamo 15. april.

• U kampanji ponavljate da građani žele promjene. Kako tumačite da su na dosadašnjim izborima, bili oni predsjednički ili parlamentarni, u pravilu glasali za istu političku opciju i iste političare?

– Nije baš tako. Često su određeni političari dijametralno mijenjali svoju političku ideologiju od izbora do izbora i dobijali podršku na novim platformama. Mislim da u Crnoj Gori postoji zamor od jedne te iste političke elite, koja je na sceni već 30 godina. I da je, kao nikad, sazrelo vrijeme da se na ovim predsjedničkim izborima dese promjene, koje će označiti da Crna Gora konačno krene naprijed, ostavljajući tegove koji je otperećuju iza sebe.

• U dva ste saziva zastupnica u crnogorskoj Skupštini, znate probleme crnogorskog društva, ali i ovlasti predsjednika, koje su, uglavnom, protokolarne prirode. Ako nakon izbora postanete predsjednica, koji bi to problemi bili prvi na Vašem stolu i za koja biste se rješenja, u okviru mogućnosti predsjednice, borili i zalagali?

– Predsjednik države ima dovoljno Ustavom određenih ingerencija ukoliko želi suštinski da ih iskoristi. Mislim da iskorištavanjem punih kapaciteta tih nadležnosti možemo značajno prominijeti crnogorsko društvo na bolje. Nama u ovom momentu ne treba protokolarni, nego suštinski predsjednik države, koji će ujediniti sve naše različitosti i dati novi zamajac razvoju ekonimije, pravne države i države socijalne pravde.

• Crna Gora možda jeste prostorno i po broju stanovnika mala država, no gledajući od sjevera prema jugu i od istoka prema zapadu, različita su područja, različiti problemi i razvijenost, dijelovi države suočavaju se s depopulacijom i osiromašenjem, drugi su bogatiji. Kako sa pozicije predsjednika/predsjednice utjecati na one koji odlukama mogu promijeniti situaciju da to i učine na dobrobit svih? I može li predsjednik/predsjednica pomoći u privlačenju tako potrebnih investicija?

– Kao predsjednica države, potrudiću se da ispravim posljedice pogrešne ekonomske politike, koju personifikuje lider Demokratske partije socijalista [Milo Đukanović] na ovim izborima. To se odnosi na siromašenje i napuštanje sjevera i devastaciju resursa juga. Neću se pomiriti sa time da naši najbolji mladi ljudi spakuju kofere i odu iz Bijelog Polja, Mojkovca, Rožaja ili Plava u nepoznato, da doprinose razvoju Njemačke, SAD-a, Francuske ili Italije. Njih i mnoge koju su otišli iz naše zemlje proteklih decenija ćemo vratiti nazad, i to će biti najveća investicija koju možemo da dobijemo. Sa druge strane, nećemo dopustiti domaćim tajkunima da državne resurse koriste za enormno bogaćenje, dok je prosječna plata nedovoljna za pristojan život.

Prvi potezi nove vlasti trebaju biti raskidi štetnih ugovora, poput onog kojim je ostrvo Mamula izdato na 99 godina, kako bi se na mjestu nekadašnjeg koncetracionog logora pravila kockarnica. I to za mizernih 4.000 eura mjesečno, što govori o tome da za sadašnju otuđeni partijsku elitu ništa nije sveto i da im je interes kapitala, tajkuna i uskog kruga ljudi na vlasti iznad svega. Ne može se opraštati 5,6 miliona eura poreza milionerima iz Porto Montenegra u Tivtu, a onda narednog dana pokretati humanitarna akcija za obnovu Doma zdravlja u tom gradu. To je ključna razlika između mog konkurenta i mene na ovim izborima, vizija razvoja Crne Gore u narednom periodu.

• Odnosi sa susjedima, kao dio međunarodne politike Crne Gore, svakako su dio opisa poslova kojim se bavi predsjednik/predsjednica. Mogu li političke, pa i sigurnosne nestabilnosti na Balkanu utjecati na crnogorski put u europsko društvo?

– Crna Gora je pokazala da može biti most saradnje za sve zemlje na Balkanu i faktor stabilnosti. Namjeravam da nastavim tu politiku, zbog koje Crnu Goru sve zemlje sa kojima se graniči doživljavaju kao ponajboljeg susjeda. Sigurna sam da koncept multikulturnog i multivjerskog sklada koji se gradio decenijama u Crnoj Gori može biti primjer i za brojne izazove koje na ovom polju imaju i zemlje Evropske unije. Snažno se zalažem da se sve zemlje regije nađu pod jednim, briselskim, krovom u najskorijem periodu.

• Polovica puta prema euroatlantskim integracijama je završena – Crna Gora je članica NATO-a, ali još ne i Europske unije. Vjerujete li da Crna Gora može ispuniti uvjete za europsko društvo i prije godine koja se često spominje u posljednje vrijeme, a to je 2025, i ne čekati na svom europskom putu na Srbiju ili druge susjede?

– Crna Gora je odradila veliki dio obaveza na svom putu ka EU, ali za one suštinske, koje se tiču borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, potrebne su političke promjene. Ukoliko se one dese na ovim predsjedničkim izborima, a čvrsto vjerujem da smo na dobrom putu, te promjene će ubrzati neophodne procese kako bi u zadatom roku postali dio porodice najrazvijenih država svijeta.

• Svjesni ste snage društvenih mreža, ali i činjenice da ljudi još uvijek vole klasični pristup predizbornim kampanjama – gromoglasne poruke s govornice, zastave, zabavu i muziku. Za koji pristup ćete se u preostalim danima kampanje odlučiti?

– Naša kampanja je, čini mi se, novina u dosadašnjim izbornim ciklusima. Snažno smo prisutni na društvenim mrežama, na kojima ekipa mladih i posvećih ljudi radi odličan posao u prezentaciji onoga što je suština naših poruka na moderan i mlađim ljudima primjeren način. Takođe, odlučili smo se da se fizički susretnemo sa što više ljudi, u svim zajednicama Crne Gore, i na taj način iz prve ruke vidimo što su izazovi sa kojima se oni susrijeću. Ne izostaju i veći skupovi, na kojima je potrebno poslati poruke za širu crnogorsku javnost, pa sam mišljenja da je ova kampanja odlična kombinacija tradicionalnog i modernog vođenja kampanje, prilagođenog i generaciji rođenoj 2000. godine, ali i ljudima od 75 ili 82 godine, koji su gradili ovu zemlju i uložili cijeli radni vijek da bi mi danas imali više.

Izvor: Al Jazeera