Sanica, ‘Pepeljuga pod Grmečom’ koja čeka investitora

“Eh, moj prijatelju, mi smo nakon rata ovdje proizvodili vodootporne furnire, nismo ih mogli napraviti kolika je bila potražnja. Avansno su uplaćivali vlasniku kupci iz Njemačke, Saudijske Arabije, Katara, Italije.. .A sad, gledaj, avetinjski prostor, fabrika puna mašina stoji već deceniju, jer vlast ne zna kako da je pokrene”, priča Esad Sulić, jedan od radnika Drvne industrije Sanica “na čekanju”, a od prije 20 dana jedan od sedmerice čuvara fabrike “muzeja“”podno planine Grmeč.

Dolina prelijepe Sanice, nekad prvog turističkog sela u bivšoj Jugoslaviji, koja se, i zbog fabrike, nemilosrdno iseljava, još uvijek gaji makar slabašnu nadu da će Unsko-sanski kanton, zanemarujući svoje političke posesivnosti i sujete, s radnim naslovom “ko je šta u svom mandatu uradio sa Sanicom”, konačno otvoriti radničku kapiju i upaliti brente, cirkulare, frezere, šlajferice, prese…

“Da Bog da, ‘ćeri, da te hadžija uzme…”, kaže općinski načelnik Ključa Nedžad Zukanović, ali Sanica nije bilo kakva “udavača”, nego “cura” s mirazom – očuvan objekat s infrastrukturom, ispravne tehnološke linije, moderna lakirnica, nije neki prazan mamac dokonog ribara.

Svjestan je da “uspavana ljepotica” možda čeka posljednji voz, Zukanović “kopa rukama i nogama” da pokrene procese dogovaranja u Vladi i Ministarstvu privrede USK-a, je Sanicu u stečaju 2013. godine kupila “državna” kompanija Unsko-sanske šume, koja gazduje ogromnim šumskim bogatstvom Bosanske krajine, s ciljem da svoju “kćerku firmu” vrati u život i na tržište finalnih proizvoda.

‘Ispravljanje privatizacijske nepravde’

Do sada je načelnik “izrudario” mnoga razočarenja, uzaludne molbe i frustracije, ali uprkos svemu, deset godina nakon što ju je ostavio Malezijac Saleh iz Švicarske i pet godina od kako je tadašnji kantonalni premijer Hamdija Lipovača “naredio” Unsko-sanskim šumama da je kupe kako bi smirio tenzije u saničkoj dolini, Sanica je ubjedljiv bilans neuspjeha izvršne i zakonodavne vlasti u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

“Ovo je ispravljanje privatizacijske nepravde. Otvaranjem radnih mjesta, vratit ćemo život u Saničku dolinu. Ovi ljudi sačuvali su fabriku od pljačkaša i tajkuna, hale nisu rasprodane u staro željezo, a na 150.000 kvadratnih metara su nove tehnološke linije ‘na dugme'”, govorio je 2013. godine Lipovača.

Vlast se, doduše, bila donekle pogubila u to vrijeme, jer su u državnim “šumama” Državna agencija za istrage i zaštitu, policija i tužioci uvodili red, što je rezultiralo optužnicom protiv šest čelnika kompanije, pa je Sanica, iako “kćerka” firma, bila “zaboravljena Pepeljuga”.

I eks-premijer Lipovača se nakon hapšenja “okitio” optužnicama i počeo misliti samo na sebe. Radnici Sanice godinama su strpljivo tražili da se njihovoj firmi da šansa i beskrajno odano i tvrdoglavo, van bh tranzicijskih “standarda”, čuvali fabričke mašine baš kao vlastitu kuću. I živjeli od have (zraka) sa Grmeča.

Šanse koje se (ne) smiju propustiti

A onda, u martu prošle godine, političar iz Ključa Ahmo Egrlić, zaposlen u Vanjskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine, ujedno i zastupnik u krajiškom zakonodavnom organu, plasirao je zavodljivu priču o, do tada za Krajišnike potpuno anonimnoj, katarskoj grupaciji “Hamdo Group”. Egrlić je tada kazao kako ova kompanija planira uložiti četiri miliona Konvertabilnih maraka (oko dva miliona eura) i zaposliti 200 radnika.

“Smatram da se ovakva šansa ne smije propustiti”, rekao je tada Egrlić.

Zvučalo je bajkovito i Egrlićeve tvrdnje su mobilizirale zastupnike da dignu ruke. Generalni direktor “Hamdo Groupa” iz Sarajeva Hamdo M. Abdulkarim je u pismu namjere upućenom Vladi USK-a i Unsko-sanskim šumama zatražio zakup Sanice na godinu, a nakon toga kupovinu po cijeni od dva miliona KM (oko miliona eura). Bila je to identična cijena po kojoj je Vlada USK-a od sredstava Unsko-sanskih šuma otkupila Sanicau iz stečaja.

Ubrzo su predstavnici “Hamdo Groupa” potpisali s Vladom USK-a i Unsko-sanskim šumama memorandum o suradnji i razumijevanju oko pokretanja proizvodnje u Sanici u Ključu. Nakon sedam mjeseci “praznog hoda”, ispostavilo se da “Hamdo Group nema kapaciteta da uđe u ozbiljnu investiciju s vlastitim kapitalom.

Nakon prolongiranja potpisivanja kupoprodajnog ugovora između Unsko-sanskih šuma i “Hamdo Groupa”, i pored završene pravne procedure, javnosti je plasirana diplomatski sročena informacija kako ova kompanija ima poteškoće u prenosu novčanih sredstava kod međunarodnih transakcija, ma šta to značilo. “Hamdo Group” je trebao izdvojiti 2,65 miliona KM (oko 1,35 miliona eura) za kupovinu i, uz zapošljavanje 200 radnika, investirati još četiri miliona KM (oko dva milkiona eura). No, ova je kompanija uplatila svega 700.000 KM (oko 350.000 eura), plus kauciju od 50.000 KM (oko 25.000 eura).

“Nisu uplatili preostali dio novca u iznosu od blizu dva miliona KM [oko milion eura], kako bi se moglo pristupiti potpisivanju notarskog ugovora o kupoprodaji. Taj rok je bio prolongiran, budući da smo i puno ranije trebali zaključiti ugovor. Pravdali su se da, iz objektivnih razloga, navodno transakcijske prirode, ne mogu prebaciti taj novac iz Katara”, izjavio je prije pola godine Haris Mešić, direktor Unsko-sanskih šuma.

Ima kupaca, ali nigdje novaca

U novembru prošle godine “Hamdo Group” zvanično je odustao od kupovine Sanice, a drugi ponuđač na javnom tenderu, sarajevski Bosnainvest, čija je ponuda bila niža za svega 2.430 KM (oko 1.220 eura), koliko je poznato, nije se do danas izjasnio o preuzimanju Sanice.

“Vjerujem da je jedan od jakih razloga što je ‘Hamdo Group’ odustao, pored tadašnjih problema s povlačenjem svojih sredstava iz Saudijske Arabije, zbog nametnutog embarga, i taj što im Unsko-sanske šume nisu mogle garantirati dovoljno sirovine za njihove drvoprerađivačke ciljeve.”

Ubrzo je katarska grupacija preuzela “državnu” kompaniju Nova Romanija na Sokocu  i počela ono što nije uspjela u USK-u.

Vlade Izudina Saračevića i Huseina Rošića iznevjerile su nade radnika Sanice – nisu ovu kompaniju uspjeli pokrenuti kao vlastitu u sklopu Unsko-sanskih šuma, a nisu je znali ni prodati. Posljednjih mjeseci Bosansku krajinu obilaze kompanije, navodno vodeće u svojim zemljama i šire, zainteresirane za ulaganje i drvoprerađivački sektor – prvo Francuzi, pa Turci, a ko je sljedeći – čut će se. Sastaju se s premijerom Rošićem i pričaju. Za sada sve ostaje na priči. Ministar privrede USK-a Samir Sedić na pitanje o saničkoj kompaniji kratko odgovara da – “nema ništa”.

“Nama u Ključu i Sanici potpuno je nevažno ko je na vlasti, samo nas interesira oživljavanje Sanice i otvaranje radnih mjesta”, kaže načelnik Zukanović.

No, 2018. je izborna godina i pitanje je da li ga je iko čuo.

Premijerovo obećanje je odnio vjetar

Sanicu je ranije privatizirala švicarska kompanija Enderley Global Holding SA iz Ženeve, a svečanom otvaranju 2007. godine, osim menadžmenta i radnika, prisustvovali su adašnji premijer USK-a Šemsudin Dedić, aktuelni federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, tadašnji predsjednik Privredne komore USK-a Ismet Pašalić, tadašnji načelnik Općine Ključ Bajazid Hadžić… Obraćajući se okupljenima, predsjednik uprave Sanice Salah Eldien Omera tada je istakao kako je u pokretanje proizvodnje u šest pogona uloženo više od 12 miliona eura, zadržano svih 188 radnika, a broj uposlenih povećan na 265. No, Švicarac Salah je, nakon manje od dvije godine, odustao.

Prije tri godine naručena je studija za revitalizaciju fabrike, a njena prezentacija je od stručnjaka Društva za proizvodnju i promet Bi Pa inžinjering ukazala na opravdanost pokretanja proizvodnje na bazi furnira, furnirskih ploča i otpresaka te dijelom lijepljenja masivnog drveta. Prema studiji, u prvoj fazi, do kraja 2015. godine, planirano je upošljavanje 100 radnika, a ukupna ulaganja iznosila bi više od 2,5 miliona KM (oko 1,25 miliona eura).

Tadašnji kantonalni premijer Izudin Saračević kazao je nakon obilaska fabrike da će tadašnja vlada USK-a biti “vjetar u jedra” Sanici te da “ne smije biti zastoja u provedbi projekta Sanica, bez obzira što je u toku smjena upravljačkih struktura i što je Skupština USK-a odbila trogodišnji plan Unsko-sanskih šuma. Vrlo brzo pala je Saračevićeva vlada, a njegove riječi odnio je vjetar.

Izvor: Al Jazeera