Opasne ideje avioprevoznika nauštrb putnika

U slučaju jače turbulencije bi se putnik koji bi stajao razbio od strop aviona ili bi se opasno izudarao, kaže Milošević (EPA)
U slučaju jače turbulencije bi se putnik koji bi stajao razbio od strop aviona ili bi se opasno izudarao, kaže Milošević (EPA)

Neke niskobudžetne aviokompanije razmatraju uvođenje stajaćih mjesta, što bi, tvrde, značajno pojeftinile cijene karata, gdje bi se, primjerice, letjelo između evropskih gradova za “tričavih” desetak eura ili manje. I to u redovnoj prodaji, a ne u slučaju takozvanih last minute karata, koje se prodaju po niskim cijenama u slučaju da je uoči leta ostalo nešto slobodnih mjesta.

Međutim, stručnjaci iz oblasti sigurnosti avionskog saobraćaja za Al Jazeeru kažu da je ovakva ideja izuzetno opasna.

Josip Milošević, magistar aeronautike i sudski vještak za avionske nesreće te direktor sektora kvalitete u organizaciji za održavanje aviona iz Hrvatske, uvođenje stajaćih mjesta u avionima smatra velikom glupošću i nemogućom misijom u bilo kojem pogledu.

On dodaje da su sigurnosni propisi u pogledu aktuelnog načina transporta putnika, korištenjem sjedećih mjesta, s razlogom vrlo strogi, a sigurnost putnika je jasno utvrđena u svim fazama leta.

Sigurno mjesto

“Jedino sigurno mjesto za putnika u avionu jest njegovo sjedalo, koje ima sigurnosni pojas, a ispod sjedala je prsluk za spašavanje, pa se i o tom aspektu treba misliti. Dakle, ova dva osnovna uvjeta sigurnosti putnika nije moguće zaobići, zrakoplovi se upravo stoga i konstruiraju na način da taj ‘sigurnosni paket’ za putnika, uključivo sa sjedalom koje također ima svoje proračunate i testirane vrijednosti tako da svi faktori sigurnosti budu zadovoljeni”, kaže magistar aeronautike.

Sigurna nosivost

Veći broj putnika dovodi do veće težine aviona u letu, zbog čega su neki postavili pitanje sigurnosti takve ideje. Dobrica Vinčić navodi da bi predložena, “stajaća sjedišta”, navodno bila znatno lakša od aktuelnih sjedišta, što bi dopustilo veći broj putnika.

“Avion ima svoje ograničenje koliko može težak da bi letio. Kompanije danas mogu uštediti na nekoliko načina, ili smanjenjem broja putnika ili smanjenjem dozvoljenog prtljaga ili sipanjem manje goriva. Ali maksimalnu dozvoljenu težinu ne smeju prekoračiti”.

On dodaje o da bi se u slučaju jače turbulencije putnik koji bi stajao razbio od strop aviona ili bi se opasno izudarao.

Osim navedenoga, putnici koji bi stajali priječili bi prolaz između sjedišta u slučaju opasnosti, odnosno put kuda bi putnici bježali u slučaju opasnosti u kabini. Prolaz između sjedišta jedva je dovoljan za širinu jednog čovjeka i u slučaju bilo kakve opasnosti, bilo kakva asistencija putnicima tokom leta je vrlo otežana (primjera radi kod napada klaustrofobije, epilepsije ili slično).

“Pa i u gradskom autobusu je putnik koji stoji između redova u velikoj opasnosti u slučaju kočenja! U zrakoplovstvu nisu dozvoljene nikakve improvizacije i odstupanje od utvrđenih načela sigurnosti”, kaže sudski vještak za avionske nesreće.

Dobrica Vinčić, inženjer vazduhoplovstva iz Srbije, pojašnjava da svaki dio aviona, od sjedišta do prozora, mora zadovoljiti odgovarajuće standarde da neće ugroziti putnike, što znači da bi i ova potencijalna stojeća mjesta morali proći istu proceduru.

Standardi za sjedišta

Tako, primjera radi, putnička sjedišta u komercijalnim avionima moraju izdržati silu od 16G, a da pri tome ne povrijede putnika, što znači da bi iste standarde trebali zadovoljiti i nova, stajaća “sjedišta”.

Tako da, kaže, u slučaju da proizvođači sjedišta doista zadovolje sve zahtjeve i standarde, teoretski je moguće da jednog dana stojeća mjesta uđu u praksu.

“Međutim, praktično, to je vrlo teško izvodivo i ne znam koji bi to standardi u ovom trenutku bili ispunjeni da bi se ovakva sedišta uvela u praksu”, kaže stručnjak za avijaciju.

Pri tome napominje da ne postoji generalna certifikacija, već da svako sjedište koje se ugrađuje u komercijalne avione mora imati dozvolu i certifikat za svaki konkretni avion u koji će se ugraditi.

Ono što je dobra vijest za putnike jeste da aviokompanije ne smiju samostalno vršiti korekcije i mijenjati unutrašnjost aviona, odnosno ugrađivati “stajaća sjedišta” bez odobrenja nadležnih organizacija.

Milošević kaže da postojeći avijacijski propisi niti jedne države članice Međunarodne organizacije za civilnu avijaciju (ICAO), koja broji gotovo 190 članica, ne dopuštaju bilo kakve izmjene bez dozvole.

Nacionalni propisi

ICAO donosi standarde i preporučenu praksu u radu, koja se u zemljama članicama pretače u nacionalne propise.

Visoki sigurnosni standardi koje nameću ICAO, kao i krovna organizacija za sigurnost civilne avijacije Evropske unije (EASA), ključni su razlog što je faktor incidenata i nesreća izuzetno nizak u EU i Sjedinjenim Američkim Državama, kaže Milošević, dok je situacija znatno drukčija u Aziji i Africi, gdje je još moguća improvizacija na avionima.

No, svaka država koja se ne pridržava temeljnih avijacijskih standarda biva stavljena na takozvanu Crnu listu avioprevoznika i niti jedna država koja poštuje i primjenjuje utvrđene standarde neće dopustiti da takvi avioni ulaze u njihov zračni prostor, dodaje.

“Jer onaj tko ne poštuje osnovna pravila sigurnosti, na tankoj je liniji razdvajanja od terorističke organizacije”, poručuje Milošević. 

Iz ovog razloga su Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija i Makedonija, koje nisu članice EU-a, prihvatile ove vrlo visoke standarde EASA-e kao svoje vlastite, što znači da se ova stojeća sjedišta ne bi trebala pojaviti u regiji, odnosno ne bi se mogli testirati na putnicima sa područja zapadnog Balkana.

Međutim, nekim putnicima ne bi smetalo da se uvedu stajaća mjesta u avionima, ako će to osigurati znatno niže cijene karata.

Tako ekonomista Adnan Hadžić kaže da je tokom studentskih dana putovao širom Bosne i Hercegovine autobusima raznih prevoznika, što je iskustvo koje neće nikada zaboraviti.

“Nekada se osjećate kao da ste u filmu Ko to tamo peva, i da se vozite u busu firme Krstić. Nemate mjesta za noge, često sam morao stajati, zagušljivo je, kvare se autobusi, niste sigurni hoćete li ili kada ćete doći tamo gdje ste krenuli… Stajati sat-dva u avionu je ništa u poređenju s vožnjama po BiH”, kaže. Ako bi kartu do Barcelone, Berlina ili nekog drugog evropskog grada platio desetak eura, podnio bi “žrtvu” stajanja.

“Tako bi čovjek mogao sebi da priušti i da ode negdje samo na vikend, po tim cijenama. A ako avion padne sa 10 kilometara visine, svejedno mi je jesam li stajao ili sjedio”, dodao je Hadžić.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO