Talić-Gabriel: Maćehinski odnos BiH prema dijaspori

Od završetka rata u Bosni i Hercegovini sve do danas bosanskohercegovačka dijaspora učestvuje u ulaganjima u Bosnu i Hercegovinu. Veliki je broj onih Bosanaca i Hercegovaca koji su svoje znanje iskoristili za razvijanje vlastitog biznisa, koji im omogućuje ulaganje u zemlju iz koje dolaze. Među njima je i Đemila Talić-Gabriel, koja je prošla put od izbjeglice do uspješne poslovne žene.

Đemila je rođena u Bosanskoj Dubici, a uslijed rata bila je prinuđena napustiti rodni grad. U početku je živjela u Njemačkoj da bi se nakon nekoliko godina, zbog zakona koji su vladali u pokrajini u kojoj je tada boravila, morala odseliti u Australiju. U toj zemlji vodi uspješan privatni biznis. Također, imenovana je počasnom konzulicom Bosne i Hercegovine u Australiji zbog niza uspješnih projekata koje je realizovala.

Trenutno boravi u Sarajevu, a s njom smo razgovarali o položaju žena u svijetu biznisa, bosanskohercegovačkoj dijaspori i sličnim temama.

• Koliko je bio težak put od izbjeglice do uspješne poslovne žene?

– Upravo tako; bila sam izbjeglica i neko vrijeme sam provela u Njemačkoj. Zbog situacije koja je vladala u regionu u kojem sam tada živjela morala sam da potražim novo utočište. Pojedini regioni su izdali proglase o tome da se nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu možemo odlučiti za povratak u zemlju iz koje dolazimo ili da sreću potražimo u Kanadi, SAD-u ili Australiji. Sticajem okolnosti novi dom sam pronašla u veoma gostoljubivoj zemlji kao što je Australija. U početku je bilo veoma teško jer nisam poznavala ni riječ engleskog jezika, koji mi je bio neophodan kako bih se što brže integrisala u novo društvo. Ipak, početne poteškoće su se brzo prevazišle, na čemu mogu biti zahvalna i tadašnjem imamu iz Sydneyja, Salih-ef. Mujali, koji je bio moj učitelj i pokretač svih uspjeha. Danas s ove distance mogu reći da je bilo potrebno dosta truda i rada da bih došla do mjesta žene lidera.

• Činjenica je da žene preduzetnice u Bosni i Hercegovini teže dolaze do izražaja u odnosu na muške kolege. Također u javnosti često možemo pronaći informacije da su žene u odnosu na muškarce manje plaćene za iste poslove koje obavljaju. Je li u Australiji bolji položaj žena koje zauzimaju liderske pozicije u svijetu biznisa?

– Definitivno. I u Australiji, ali i u ostatku razvijenog svijeta pozicija “poslovne žene” na dosta je većem nivou nego što je to slučaj s Bosnom i Hercegovinom. Spol nije presudan u biznisu, već ideja i sposobnost. Žene su veoma sposobne, a primjera je dosta. Nažalost, moje poslovno iskustvo govori da u Bosni i Hercegovini nije takav slučaj. Nameće se misao da je ovdje teren rezervisan samo za muškarce, a ženi kao lideru ne daje se dovoljno prilike. Imala sam se priliku uvjeriti na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, gdje žena lider radi veoma dobre stvari, ali iz razloga što je žena mnoge joj se stvari osporavaju. Ovdje žena, nažalost, mora raditi dosta više od muškarca kako bi bila prihvaćena u svijetu biznisa, što u drugim zemljama nije slučaj.

• Od završetka rata sve do danas bosanskohercegovačka dijaspora pokazala se kao najveći investitor u Bosnu i Hercegovinu. Je li interes za ulaganjima i dalje prisutan među potencijalnim bosanskohercegovačkim investitorima?

– Iako ima dosta projekata i ulaganja koja direktno podržava bosanskohercegovačka dijaspora, moram istaći da je primjetan smanjen interes za nova ulaganja. Razlog za ovakvu situaciju je maćehinski odnos matice prema dijaspori. Također, tu je i problematična administracija u Bosni i Hercegovini, koja odbija dosta investitora. Ovo govorim iz svog iskustva jer sam osjetila i na sopstvenom primjeru pri pokretanju biznisa u Bosni i Hercegovini koliko su trajale određene procedure. Moraju se uraditi napori za olakšavanje ulaganja stranim investitorima, ali se i na dijasporu ne smije gledati kao na one koji donose novac, pa će situacija u budućnosti biti dosta bolja.

• Razmišljate li o povratku u Bosnu i Hercegovinu u skorijoj budućnosti?

– To je tema koja je uvijek aktuelna kod većine Bosanaca i Hercegovaca u dijaspori. Naravno da suprug i ja razmišljamo o povratku u Bosnu i Hercegovinu jer podjednako volimo ovu zemlju i želimo da joj pomognemo što je više moguće. Za definitivni povratak moraju se stvoriti optimalni uslovi jer liderski posao koji obavljamo u Australiji ne dozvoljava radikalne poteze. Bosna i Hercegovina je uvijek u našim mislima i veoma često boravimo u njoj, a nadamo se da će se u narednih nekoliko godina stvoriti uslovi za povratak.

Izvor: Al Jazeera