Bojanić: Crna Gora je ‘zarobljena država’

Na predstojećim izborima za predsjednika Crne Gore 15. travnja očekivalo se da će oporba imati jednog kandidata, ali se to nije dogodilo. No, 90 posto oporbe odlučilo je podržati Mladena Bojanića, kandidata koji ima veliko iskustvo u financijskim organizacijama, ekonomskom sektoru, a kroz prethodni saziv Skupštine Crne Gore, te parlamentarno iskustvo kao neovisni zastupnik. Ne pripada nijednoj stranci, no na izborima ga podržavaju Demokratski front, Demokratska Crna Gora, Socijalistička narodna partije Crne Gore i Građanski pokret URA.

• U kampanji za predsjednika Crne Gore iza Vas je stao najveći dio oporbe. Iako je upućenima u crnogorske političke prilike jasno zašto cijela oporba nije stala iza jednog kandidata, jeste li računali na širu podršku? I kako tumačite konstantnu razjedinjenost oporbe?

– Lično sam očekivao isključivo jednog kandidata opozicije. Međutim, činjenica je da je iza mene stalo 34 od 39 opozicionih poslanika, što čini 90 posto opozicione scene, tako da suštinski opozicija ima jednog kandidata, uz puno uvažavanje gđe Draginje Vuksanović i njene kandidature. Opozicija jeste raznorodna, sa različitim političkim programima, stoga nije lako koordinisati tim različitostima. Iz tog razloga se ne smiju zanemariti napori učinjeni u pravcu povećanja demokratskog kapaciteta unutar opozicione strukture i spremnosti da iza mene, kao kandidata, stane više od 90 posto crnogorskog opozicionog bića.

• Govorite u kampanji da Crna Gora nije slobodna, a da je za težak život i loš standard kriv isključivo jedan čovjek. Kako onda tumačite da je narod svih ovih godina uglavnom glasao za istu političku opciju i birao jednog čovjeka?

– Nikada nisam rekao da je jedan čovjek kriv za sve što nam se dešava, to bi bilo pojednostavljivanje crnogorske stvarnosti. Činjenica je da je taj čovjek dominantna figura u jednom pogubnom sistemu, koji je zarobio crnogorsko društvo i državu. Da su ovo utemeljene ocjene najbolje govori sama Evropska komisija, koja u svojoj Strategiji za proširenje na zapadni Balkan eksplicitno navodi da Crna Gora ima sve elemente “zarobljene države”, da su vlasti na svim nivoima povezane sa organizovanim kriminalom i da postoji snažno preplitanje javnog i privatnog interesa. Dakle, stvoren je levijatan koji Crnu Goru guši i drži je neslobodnom.

• Smatrate da Crnoj Gori prijeti da ‘iz autokratije pređe u diktaturu’. Na čemu temeljite takve tvrdnje?

– Ako se sjećate, g. [Milo] Đukanović je izrekao čuvenu tezu o ‘diktaturi parlamenta’. To je bilo vrijeme kada je parlament počeo autonomno da donosi zakone, a neki od tih zakona se nisu sviđali Đukanoviću. Kako nije navikao da bilo šta bude van njegove volje i stroge kontrole, on, kao predsjednik, imao bi punu kontrolu nad radom Vlade kroz činjenicu da se neće odreći kontrole nad Demokratskom partijom socijalista, a kao posljedica će se javiti i neprimjerena kontrola nad parlamentom. Ukoliko spojimo kontrolu koju bi ostvarivao nad vladom, parlamentom, sa pozicije predsjednika, koristeći poziciju neprikosnovenog vođe DPS-a, ulazimo u prostor u kojem nema mjesta za slobodu, za slobodnog čovjeka i slobodno političko djelovanje.

• Kao i u svim balkanskim društvima, pozicija predsjednika ne donosi mnogo prostora za djelovanje. No, očito je da i to ovisi o osobi koja je na toj dužnosti, pa se i ovlasti mogu različito promatrati. Na koje probleme u crnogorskom društvu predsjednik mora posebno obratiti pozornost?

– Predsjednik ima važna ovlašćenja, predstavlja zemlju unutra i spolja, komanduje vojskom, na osnovu odluka Savjeta za bezbjednost i odbranu, predlaže premijera, guvernera Centralne banke, zaštitnika ljudskih prava i sloboda, dvojicu sudija Ustavnog suda, predlaže raspisivanje referenduma – dakle, ovlašćenja nisu mala. Ipak, suština je da predsjednik svoj politički autoritet crpi iz neposrednog načina izbora, što daje veliku težinu i ogroman manevar za političko djelovanje. Osnovna uloga predsjednika države, kao prvog među jednakima, jeste da djeluje politički u pravcu konsenzusa, političkog dijaloga i da ima svoje jasne političke stavove vezane za suštinska politička pitanja, uključujući i vraćanje na ponovno čitanje i odlučivanje zakonskih projekata za koje misli da udaraju na osnovne vrijednosti Ustava i izvedenih javnih politika.

• Analitičari prognoziraju da bi pobjeda bilo kojeg od kandidata oporbe otvorila prostor za političke promjene. Jeste li za šire ovlasti predsjednika ili za konkretnije akcije u okviru postojećih mogućnosti?

– Ustav Crne Gore spada u tzv. tvrde ustave, što znači da je procedura za promjenu Ustava komplikovana i zahtijeva dvotrećinsku većinu u parlamentu, te u tom pravcu takva inicijativa u ovom trenutku nije realna, ali to ne znači da se o tome ne treba razmišljati i voditi dijalog. U okviru postojećih ovlašćenja postoji značajan prostor za djelovanje i mogućnost da se sa te pozicije stane iza svakog građanina kome su ugrožena prava, afirmišu javne politike ustanovljene u demokratskim procedurama, a ne da se zloupotrebljavaju u privatne svrhe, pa više nisu javne, već privatne politike, na štetu javnog interesa. Ja neću prespavati mandat, već ga koristiti u punom kapacitetu.

• “Djelima, a ne riječima se pravi Crna Gora”, “Posvađani ne idemo nigdje”, “Potrebno je naći rješenje za probleme koji tište Crnu Goru” samo su neke od poruka koje šaljete tijekom kampanje. Promatrači prilika u Crnoj Gori reći će i da je previše podjela u crnogorskom društvu. Kako ih, zapravo, nadići?

– Podjele postoje i dugo traju, pa sam u tom cilju i najavio da će jedan od prvih poteza kada postanem predsjednik biti otvaranje dijaloga između političkih subjekata, ali i sa civilnim sektorom, i svim drugim segmentima društva, kako bismo došli do odgovora na mnoga goruća pitanja u crnogorskom društvu. Poseban zadatak dijaloga biće građenje mostova, jer posvađani se ne možemo razvijati na kvalitetan način. Trošimo mnogo energije na antagonizme, a možemo je usmjeriti na razvoj. Da zaključim: moramo se integrisati iznutra da bismo u šire integracije išli sa sopstvenim identitetom i integritetom, da imamo društvenu sadržinu koja će nas deklarisati kao stabilno društvo.

• Mnoge ste godine proveli u poslovnom sektoru, poznajete ekonomske, ali i političke prilike, jer imate i parlamentarnog iskustva. Jesu li i crnogorskom društvu, ali i drugim društvima na Balkanu potrebniji poduzetnici, a ne poslušnici?

– Jedna od osnovnih karakteristika preduzetništva jeste da su preduzetnici ljudi slobodnog duha, sa jakom ličnom inicijativom, koji realno sagledavaju stvarnost i imaju stvaralački duh. Ako to uzmemo u obzir, možemo reći da nam trebaju političari slobodnog duha, zdrave inicijative, spremni da stvaraju novu društvenu vrijednost. Suprotno ovome postoji podanički, birokratizovani duh, koji je u Crnoj Gori prisutan već duže vrijeme, a koji crnogorsko društvo drži u stanju nerazvijenosti i tapkanja u mjestu. Potrebna nam je zdrava konkurencija, preduzetnički duh koji društvo vuče naprijed.

• Koliko na političku situaciju u Crnoj Gori utječu događanja u njezinu susjedstvu i može li predsjednik svojom vanjskom politikom pridonijeti smirivanju tenzija na Balkanu, jer je država koju namjeravate predstavljati u dobrim odnosima sa svim susjedima?

– Crna Gora je mala zemlja, koja se nalazi u komplikovanom okruženju. Treba li podsjećati šta je ovaj region preživio devedesetih te da je regionalna stabilnost uslov za dalji razvoj svake od država u regionu? Prioritet mog rada će biti da Crna Gora vodi dobrosusjedsku politiku, da daje puni doprinos građenju stabilnosti u regionu.

• Vjerujete li da Crna Gora može u mandatu osmog predsjednika ući u Europsku uniju ili će ipak morati pričekati više puta spomenutu 2025. godinu i ući u europsko društvo zajedno sa Srbijom?

– Godina 2025. jeste okvirna ili, kako se to kaže, indikativna godina za pristup u članstvo. Taj pristup bi se mogao desiti i ranije ukoliko bismo pokrenuli političke promjene, a samim tim i suštinske reforme na oslobađanju institucija, demokratizaciji i ekonomskoj konsolidaciji crnogorskog društva. Ukoliko bi ostalo trenutno stanje sa zarobljenim institucijama, a znam da neće, pristup bi se čekao znatno dalje od 2025. godine.

Izvor: Al Jazeera