Diskriminacija žena od osnovne škole do penzije

Ranka Brudalić iz Zenice nema završeno osnovno obrazovanje. Njeni roditelji bili su teškoj situaciji te su je ispisali iz škole kako bi radila i pomogla u izdržavanju porodice.

Danas ova 50-godišnjakinja želi da nastavi školovanje, jer nikada nije imala pravo zaposlenje. Umjesto toga posvetila se svojoj porodici i brinula o djeci kod kuće.

“Nisam mogla dalje nastaviti od sedmog razreda. Roditelji su se borili da prežive, u kući nismo imali ni struje ni vode. Bilo mi je grozno, imala sam svoje društvo, bila sam dobar i primjeren đak. Mlađa sestra je završila osam razreda, brat je bio gluhonijem i išao u specijalnu školu. Tako je sve spalo na mene. Prodavala sam neku robu, snalazila sam se, kao i danas što radim”, prepričava.

“Jest da su godine, ali kad bih krenula da završim još jedan razred, bila bih uporna. Ja bih stvarno voljela nešto da radim, da imam nešto na sigurno”, dodaje.

Gotovo 300.000 građana BiH nije završilo osnovnu školu, od toga većinom žene. Prema podacima iz popisa stanovništa, skoro 38 posto građana ima završenu osnovnu školu i manje, od toga je 27 posto muškaraca i 48 posto žena.

Srednju školu završilo je 53 posto stanovnika a samo 9,2 posto je visokoobrazovanih – od toga više muškarci nego žene.

Gotovo 90.000 stanovnika BiH je nepismeno, što je 2,8 posto populacije. Od ukupnog broja nepismenih 0,8 posto su muškarci i 4,8 posto žene.

Predrasude porodice i okoline

“Tu se ne radi samo o starijim ženama iz ruralnih područja, ima ih i iz gradskih sredina, gdje roditelji nisu dali da završe školu, ili je bio rat, prestale su ići u školu a poslije su se udale i iz nekog razloga je nisu završile”, objašnjava Sanela Kulović, predsjednica udruženja Heroji svakodnevnice, nastalog iz projekta podrške obrazovanju odraslih koji je provodila njemačka razvojna agencija GIZ od 2011. godine.

Od tada je, dodaje, obrazovanje putem ovog programa nastavilo između 400 i 500 ljudi. Međutim, opet više muškaraca nego žena.

“Većinom te žene dolaze sa sela, i način na koji će doći do škole je predstavljao problem. Radi se i o neimaštini i lošoj ekonomskoj situaciji. Obično ih je i stid, jer su suočene sa predrasudama porodice i okoline ako kažu da žele naučiti pisati i čitati, ili završiti osnovno obrazovanje.”

Međutim, do nedavno se obrazovanje odraslih plaćalo, razred je koštao između 150 i 250 maraka. Kulović očekuje da će se broj zainteresiranih žena povećati, sada kada je besplatno.

‘Žena uređuje kuću a muškarac državu’

Stopa nepismenosti među ženama je poražavajući podatak i govori o rodnim stereotipima koji postoje u Bosni i Hercegovini, smatra Nada Golubović, predsjednica Upravnog Odbora Fondacije Udružene žene iz Banje Luke.

“Uloge žena i muškaraca su definisane tako da žena uređuje kuću a muškarac državu i sve što je izvan kuće. Tradicionalna uloga muškarca je da hrani svoju porodicu prema tome on se treba i školovati a žena mora da nauči da obavlja kućanske poslove od majke. Nažalost taj disbalans najviše pogađa žene iz ruralnih područja i iz marginalizovanih grupa.”

Međutim, i kada se govori o ulasku na tržište rada nakon školovanja, neravnopravan položaj žena u odnosu na muškarce je očigledan. Statistički podaci iz decembra 2017. pokazuju da je u BiH bilo zaposleno približno 753.000 muškaraca te 315.000 žena.

Golubović naglašava da žena sa osnovnom školom ima manju mogućnost rada u odnosu na muškarce koji se zapošljavaju na poslovima koji zahtijevaju obavljanje teških fizičkih poslova, pa su žene dodatno marginalizovane.

Zbog toga žene često rade na sivom tržištu rada gdje im se ne plaćaju doprinosi, nemaju zdravstveno osiguranje i ne ostvaruju nikakva prava na osnovu rada.

‘Neplaćeni rad’

Pojedini poslodavci čak mijenjaju imena firmi da bi izbjegli plaćanje neisplaćenih obaveza prema budućim majkama, objašnjava Dražana Lepir, projekt koordinatorica u udrženju Oštra nula.

“Kada govorimo o njihovom ulasku na tržište rada, gleda se da se žene što više iskoristi dok ne dođu u godine kada treba da ostvare svoja reproduktivna prava, a nakon toga dosta poslodavaca ‘pere ruke’ od žene i ženskih prava, kada su u pitanju doprinosi, pogotovo za porodiljsko odsustvo”, kaže Lepir.  

Osim toga, dodaje, žene su spriječene u tome i da napreduju u karijeri i u mogućnosti da se obrazuju.

“Većina rada spada na žene kako u firmama, tako i u kućama. To je taj neplaćeni rad gdje je žena ta koja mora da brine i o porodici i o starijim članovima porodice. Očekuje se da su žene uvijek te koje doprinose, međutim, nije to samo pozicija BiH, već generalno u svijetu.”

Manje penzije za žene

Golubović ističe da se žene radi majčinstva i uloga koje imaju u neplaćenom radu unutar ekonomije brige porodice – na tržištu rada izgube i muškarci postaju rokovodioci.

“Samim tim imaju veće plate nego žene, čak u zanimanjima koja su ‘tipično ženska’ medicinske sestre, doktorice, učiteljice, nastavnice, profesorice direktori i ostali rukovodioci tih institucija su muškarci.”

I politika u BiH je većinom ‘muško zanimanje’. Prema podacima Agencije za statistiku, u Parlamentu je trenutno 12 žena i 45 muškaraca.

Diskriminacija i nejednakost koja se vidi od osnovnog obrazovanja pa do tržišta rada vidljiva je i na kraju životnog vijeka.

Kad se uporede penzije muškaraca i žena za istu školsku spremu, žene imaju penzije od 10 do 30 posto manje u odnosu na muškarce.

Izvor: Al Jazeera