Da li hapšenje Đurića odlaže objavu Vučićevog predloga za Kosovo?

Najveći otpori politici Aleksandra Vučića dolaze iz proruskih stranaka, tvrdi Dušan Janjić (Tanjug)

Zaoštrena retorika zvaničnika u Beogradu i Prištini, posle hapšenja direktora Kancelarije za KiM Marka Đurića, mogla bi da bude pokazatelj da će poslednji incident u Severnoj Mitrovici biti iskorišćen kao povod da predsednik Srbije Aleksandar Vučić odloži iznošenje svog konačnog predloga rešenja za Kosovo.

Vučić je poslednji put, u februaru ove godine, gostujući na televiziji Happy, najavio da će svoj predlog saopštiti do kraja aprila, napominjući da je do sada pocepao više papira sa rešenjima koja su mu nudili.

Tom prilikom nije rekao ko mu je nudio te papire, niti šta je na njima pisalo, ali je naglasio da taj predlog sigurno neće biti “Dragi Albanci, prepuštamo vam sve”.

Međutim, u situaciji u kojoj vlastima naklonjeni mediji u Srbiji na naslovnim stranama imaju reči “Rat”i “Vojska”, ne čini se verovatnim da par dana nakon takvog podizanja tenzija, prvi čovek Srbije izađe s nekim kompromisnim predlogom iz kojeg će se videti koje je sve ustupke Beograd morao da da Prištini i šta je dobio zauzvrat.

Prvi je takvu mogućnost objavio provladin tabloid Informer u tekstu Željka Cvijanovića, kojeg predstavlja kao “novinara koji nikad ne greši”.

“Čini se da je Aleksandar Vučić rešio da odloži svoj predlog rešenja kosovskog pitanja, najavljen za početak aprila. Sa jedne strane, bilo bi zaista izlišno izlaziti sa bilo kakvim ozbiljnim predlogom u času kad su pregovori zbog incidenta dalje nego ikad”.

Većina građana protiv nezavisnosti Kosova

Da je Vučićevo odlaganje objavljivanja predloga moguće, veruje i analitičar Cvijetin Milivojević, koji podseća da je Brisel već pomerao rok za rešenje kosovskog problema.

“Prvobitni rok Brisela za rešenje problema je bio mart ove godine, pa je pomeren za kraj ove godine, pa onda za sledeću godinu. Nezavisno od toga koji je rok, mislim da je Vučić, i pre poslednjeg incidenta, bio u fazi ispitivanja preko kojih kanala će izreći to svoje rešenje. Sve više istraživanja javnog mnjenja potvrđuje da je spremnost građana, da zarad ubrzanih evrointegracija podrže potpisivanje nekog obavezujućeg sporazuma sa Kosovom, sve manja, da za to nema većinske podrške”, kaže Milivojević.

Poslednje takvo istraživanje, koje je radio je Institut za evropske poslove neposredno pre hapšenja Đurića, pokazalo je da više od 80 odsto građana Srbije ne bi podržalo nezavisnost Kosova ni kada bi to bio uslov za članstvo u Evropskoj uniji.

“Pitanje je i šta je većinsko raspoloženje čak i u Vučićevom najužem krugu saradnika. Ne zaboravite da je Srpska napredna stranka narasla do ovih razmera upravo na jasnoj nacionalnoj politici koju je preotela radikalima. U glasačkom telu te stranke ne postoje oni koji su evrofanatici. Jasno je da ljudi koji su glasali za SNS, u Vučiću vide nekog ko ume da razgovara sa Zapadom malo bolje nego što je to umeo Vojislav Šešelj. Istovremeno, u njemu vide neku vrstu garanta da se Srbija neće odreći Kosova”, dodaje Milivojević.

U krugovima Vučićevih kritičara spekuliše se i da predsedniku Srbije ide u prilog svako odugovlačenje sa iznošenjem i realizacijom predloga za Kosovo. Po ovoj teoriji, onog momenta kad završi posao oko Kosova, Vučiću ističe rok upotrebe na Zapadu.

Slaba tačka ove teorije je što zamena Vučića pretpostavlja postojanje ozbiljne alternative, kakva su, u momentu kada su Boris Tadić i Demokratska stranka bili na vlasti, bili naprednjaci, kao najjača pojedinačna stranka. Sada tako jake opozicione opcije nema, a nema ni naznaka stvaranja ozbiljnog opozicionog saveza, koji bi u dogledno vreme mogao da ugrozi vladavinu SNS.

Odlaganje odgovara i Beogradu i Prištini

Direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov kaže da odlaganje finalnog rešenja odgovara i Beogradu i Prištini.

“I kosovska i srpska strana su na razne načine razvlačile taj pregovarački proces. Imali smo i vanredne izbore i suzavce u parlamentu Kosova i šareni voz, sad ovo hapšenje i mislim da je i EU izgubila strpljenje i oročila da se do kraja ove i početkom sledeće godine potpiše pravno obavezujući sporazum. Tu će se videti ko je dao koje ustupke i tu je problem. Kad Kosovo uđe u proces formiranja Zajednice srpskih opština (ZSO), tamošnji zvaničnici će teško objasniti svojoj javnosti taj ustupak, a s druge strane, Vučić će, ako potpiše pravno obavezujući spoorazum, imati problem i sa Srpskom pravoslavnom crkvom i desno orijentisanim delom biračkog tela. Zbog toga mislim da obema stranama odgovara odlaganje tog finala. I u tom svetlu se mogu posmatrati i dogadjaji sa privođenjem Marka Đurića”, objašnjava Popov.  

Milivojević dodaje da još od prošle jeseni imamo svojevrsno testiranje javnog mnjenja u smislu spremnosti prihvatanja kompromisnog rešenja. Sve velike teme koje se plasiraju u javnost, poput one o “beloj kugi”, što je problem koji nema samo Srbija, iako bi se tako moglo zaključiti,  i mnoge druge koje se plasiraju zapravo su u funkciji provere da li je vreme da se izađe s nekim predlogom rešenja, smatra Milivojević.

“Mislim da još nije to vreme i da će Vučić paziti da se ne zaleće. Ili makar da neće izaći sa svojim konačnim predlogom. Moguće je da će izaći sa nekim predpredlogom, da oslušne šta kaže domaća javnost, šta deo međunarodne zajednice, a šta Priština”, objašnjava on.

Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose, međutim, smatra da neće biti odlaganja objave predloga rešenja kosovskog problema.

EU i SAD neće dozvoliti vakuum u dijalogu

“Meni Vučić ne liči na onog lošeg đaka koji napravi nered u učionici da ne bi odgovarao na pitanja nastavnika. Tek sada je obaveza da se što pre završi unutrašnji dijalog i da Vučić izađe sa svojom platformom. Pitanje je samo da li prva ili druga polovina aprila. Ako bi to odložio, to bi značilo slabost vođstva i odustajanje od upravljanja Srbijom. Tako bi to shvatila i opozicija i javnost, što bi oborilo podršku vlasti. Zato mislim da odlaganje ne dolazi u obzir”, objašnjava Janjić.

On dodaje i da Brisel i Vašington neće dozvoliti vakuum u dijalogu, jer bi to moglo da znači stvaranje prostora za širenje nasilja na severu Kosova, a onda možda i međuetničkog nasilja. Janjić tvrdi da se nastavak dijaloga Beograda i Prištine može očekivati već početkom sledeće nedelje.

Na opasku da se zaoštravanje retorike ne čini logičnim uvodom u iznošenje finalnog kompromisnog rešenja, Janjić odgovara da je tačno da ceo taj javni diskurs deluje pomalo šizofreno, ali i da sam Vučić promoviše govor kompromisa i traženja rešenja koje zadovoljavaju obe strane.

I Milivojević očekuje brz nastavak dijaloga, podsećajući da je i posle ubistva Olivera Ivanovića, prva reakcija srpskih zvaničnika bila da nema nastavka dijaloga dok Priština ne saopšti ko su ubice, a onda je dijalog ipak nastavljen.

S druge strane, Vučićeve telefonske konsultacije s predsednikom Rusije Vladimirom Putinom, posle hapšenja Đurića, deo javnosti vidi i kao pokušaj kupovine vremena, ali i nastojanje da se izvuče neki ustupak u pregovorima o Kosovu, pre objave predloga.

Provladini mediji navode da bi svako dodatno zatezanje odnosa na Kosovu, moglo da dovede do približavanja Beograda Moskvi, čega su, tvrde, svesni u Vašingtonu i Briselu. Informer čak objavljuje da je jedna od ključnih poruka koju je Putin preneo Vučiću u telefonskom razgovoru ta da je Rusija, u slučaju nužde, spremna da svim sredstvima brani Srbe na Kosovu i pošalje značajnu vojnu pomoć.

Igranje na Rusiju je pogrešna karta

Aleksandar Popov smatra da je to igranje na pogrešnu kartu.  “Igrati na tu rusku ulogu i zvanje predsednika Belorusije Lukašenka, samo urušava kredibilitet Srbije kod zapadnih zemalja. Da smo uskladili svoju spoljnu politiku sa Evropskom unijom, što je od nas traženo, mislim da bi se izbegle mnoge druge stvari i da se ROSU ne bi ni pojavila na severu Kosova”.

“U očima Zapada, mi izgledamo kao partner za koga se nikad ne zna kojoj će se strani okrenuti i tako se odnose prema nama. Tako je uslov za viznu liberalizaciju prema Kosovu bila ratifikacija sporazuma o demarkaciji sa Crnom Gorom, a ne ispunjavanje obaveza iz Briselskog sporazuma, pre svega formiranje SZO. Iako Vučić i vlada stalno govore da smo mi čvrsto na evropskom putu, ako pogledate medije, stvara se utisak jakog antizapadnog raspoloženja i da nam je Rusija glavni saveznik”, kaže Popov, dodajući i da Rusiji, koja je već umešana u nekoliko sukoba i kriznih situacija u svetu, ne treba uvlačenje u neku novu krizu na Balkanu.

Opasnost od navijača i onih koji stoje iza njih

Iako bi se na osnovu pisanja medija moglo zaključiti da bi hapšenje Marka Đurića moglo da bude prepreka za izlazak Vučića u javnost sa predlogom kompromisnog rešenja, Dušan Janjić iz Foruma za etničke odnose vidi drugi potencijalni problem, koji je pao u senku posle incidenta u Severnoj Mitrovici.

“Skandal sa navijačima i otkazivanjem utakmice između rukometašica Srbije i Kosova mogao bi nekog da navede na zaključak  da navijači i ulica polako preuzimaju državu. “To je zabrinjavajuća poruka, čak i ako su kontrolisali navijače”.

“Činjenica je da če biti jako teško sprečiti neke nove prodore tih interesnih grupa koje stoje iza navijača. Moguće je da je to najava, kao što je uvek bila u Srbiji kad navijači preuzimaju javnu scenu, ozbiljnog otpora Vučiću i njegovoj politici, koju u tom slučaju organizuje neko ko može biti u njegovoj vlasti, ali ne i on. I to je taj zabrnjavajući element koj govori da je nebezbednost sa severa Kosova prebačena i u Srbiju”, upozorava Janjić.

Milivojević smatra da obraćanje Putinu jeste pokušaj da se od Zapada iznude neki ustupci, ali upozorava da je i strpljenje Moskve pri kraju.

“Rusi već dugo traže davanje službenog statusa, ne čak ni diplomatskog, Rusko-srpskom humanitarnom centru u Nišu, a to se još nije dogodilo, iako su pojedinci iz vlasti svojevremeno poručivali da to neće biti problem. Dakle, i Rusija bi za podršku tražila neki ustupak, iako ne tako bolan kao Vašington”, navodi Milivojević.

Janjić kaže da, kada je reč o odnosu sa Rusijom, Vučić mora da raščisti sam sa sobom. “Analiza unutrašnjeg dijaloga pokazuje da najveći otpori njegovoj politici dolaze iz tih proruskih stranaka. Najviše problema su pravili ljudi bliski Moskvi, poput Ivice Dačića i Aleksandra Vulina”.

Milivojević veruje da to nije nepremostiva prepreka za predsednika Srbije, kada bude odlučio da izađe u javnost sa svojim predlogom rešenja.

“Moguće je raspisivanje referenduma u kojem bi se postavilo pitanje dovoljno široko i sveobuhvatno, da većina građana ne može reći ne evrointegraciojama, ali ni politici prema Kosovu. Vučić bi posle tog izjašnjavanja mogao da kaže da ima legitimitet koji crpi iz prošlogodišnje pobede na predsedničkim izborimima, plus većina na referendumu, i da kaže da je on vlastan da saopšti kako treba da izgleda taj komromis o Kosovu”, zaključuje Milivojević.

Izvor: Al Jazeera


Reklama