Drvar – grad heroj na izdisaju

U Titovu pećinu dolaze turisti iz svih dijelova bivše Jugoslavije (Ustupljeno Al Jazeeri)

Drvar, stegla zima i februar. Zarasle ogoljene staze sjećanja.

Kao i mnogi gradovi u BiH i Drvar, grad heroj, bori se ili bolje reći izdiše. Iz njega, kazuju njegovi stanovnici, vode dva puta – jedan prema drugom bh. entitetu Republika Srpska, prema Banja Luci, a drugi prema Livnu. Tu idu kolima hitne pomoći i tu im ne naplaćuju kartu.

“U najkraćem slika je ovo Drvara”, priča nam Nebojša Jovičić, direktor Centra za kulturu, dok pojašnjava dejtonsko uređenje tog gradića u zapadnom dijelu BiH u blizini granice sa Republikom Hrvatskom.

“Dejton mu je dodijelio specifično administrativno uređenje i specifičnu situaciju. Podijeljen je između dva kantona u entitetu Federacija BiH, Livanjskog ili Kantona 10, kojem je pripao onaj urbani dio grada, te Unsko-sanskog, kojem je pripalo 13 sela. Onaj periferni dio pripao je entitetu Republika Srpska”.

Povratnici su mahom penzioneri

Od 9.000 ljudi, koliko ih danas živi u Drvaru, njih 97 posto je Srba.

Tek desetina stanovnika ima posao, mada je u Dravu zabilježen najveći povratak u BiH. Povratnici su mahom penzioneri.

Posla nema, industrija je uništena, preduzeća prodata u bescijenje.

Ostao je Spomen-kompleks “25.maj” i drenjina.

Za novi početak, kažu Drvarčani, i to je dovoljno.

Jovičić dalje podsjeća da je dio teritorija koji je gotovo 70 posto pod šumom pripalo entitetu Republika Srpska i to je sada Istočni Drvar. Govori i da je od prijeratnih 17.600 stanovnika danas nešto više od devet hiljada.

“Nešto oko hiljadu je zaposleno i to u gradskoj upravi i institucijama, dok su ostali u pilanama, uslužnim djelatnostima i poljoprivredi. Jedan dio se zaposlio u Istočnom Drvaru, a inače u šumi se nađe posla, pogotovo sezonski, a inače, posao je ovdje privilegija”.

Život od ideološkog turizma

Davno, polovinom prošlog stoljeća u Drvaru je sagrađen Spomen-kompleks narodno-oslobodilačkog rata i žrtvama fašizma “25.maj”, u znak sjećanja na desant na Drvar, jednu od najznačnijih bitaka u Drugom svjetskom ratu na ovim prostorima. Drvar je u to vrijeme bio Titov Drvar, a Spomen-kompleks je posjećivalo i do 300.000 posjetilaca sa svih strana svijeta.

“Živjelo se ovdje od turizma i sve se baziralo na tom”, kazuje Jelena Kecman, kustosica u Spomen-kompleksu.

“Podizan je u ime stradalih i svih onih koji su živjeli i djelovali u dubokom antifašističkom uvjerenju. Bio je potom napušten, čak je u jednom vremenu bio i logor, pa prazan i zapušten”.

U proteklim je godinama obnovljen.

“Sagrađen je Spomen-kompleks, obnovljena je Titova pećina, Muzej, vraćene su uspomene i tragovi desanta na Drvar. Pomogli su iz USAID-a BiH i ponovo se turisti vraćaju”, govori Nebojša Jovičić.

“Kompleks ‘25. maj’ bio je centar privređivanja i sigurno najveći resurs u regiji. Obnovom smo uspjeli vratiti dio sadržaja i ponovo oživjeti nekadašnje turističko odredište, za sada u fizičkim okvirima”, dodaje.

Jovičić je uvjerenja da se taj simbol antifašističke borbe i dalje može turistički eksploatirati i da može Drvar promovirati u boljem svjetlu.

“Muzej je već u funkciji, pa Titova pećina, te drugi objekti. Već nam dolaze turisti iz svih dijelova regije. Najviše iz Makedonije, Slovenije, Crne Gore, Hrvatske. Najviše je starijih, ali ima i mlađih”, objašnjava Kecman.

Originalni i dosjetljivi

Drvarčani su uistinu po mnogo čemu originalni i dosjetljivi. Kada je trebalo, bili su Titov Drvar, a onda samo Drvar.

Vremenom je u njemu aktiviran “drekavac”, čudovište koje je privuklo turiste i znatiželjnike. Čim je obavio što je trebao, “drekavac” je naglo zanijemio i nestao.

Potom se oglasio Radio “Crni bombarder”, piratska radio-stanica koja je uzdrmala lokalnu vlast, a podrhtavanje političkog tla se osjetilo sve do Banje Luke i Sarajeva, pa je Regulatorna agencija za komunikacije u BiH (RAK) zabranio rad tom mediju, koji je, kao i “drekavac”, privremeno u ilegali.

U središtu je grada kafić “Po propisu”. Njegov ga je vlasnik Đuro Pećanac, najveći uzgajivač drenjine, nazvao tako jer, kako kaže, “malo je šta u ovom gradu ‘po propisu’ i zakonu, pa nek se onda barem u kafiću pije i gosti ‘po propisu'”.

Drvarčani danas vraćaju te perspektive.

“Ne samo Spomen-kompleks, već i srednjovjekovni Visuć-grad Crna kraljica iz 15. stoljeća, te miljokazi Rimskog puta, zablistaće ponovo i vratiti nam tranzitni turizam, pa onda drenjina samonikla biljka, od koje se spravlja zdrava hrana i čuvena rakija. Zato krećemo iz Titove pećine i od drenjine”, kazuje Zoran Pećanac, predsjednik Udruženja “Drvarska drenjina” od kojeg je i potekla ideja o obnovi.

Dokučiti izgubljene perspektive

Osim onih što gaje slobodarske tradicije, dobrodošli su i ljubitelji zdrave hrane. Tako se za litar čuvene rakije od drenjine traži deset eura, koliko košta i gipsana minijatura Titove biste, koja je isključivo, kazuju, turistički motiv.

Uz otvorene nade u Drvaru pokušavaju dokučiti izgubljene perspektive.

Grad su prvih povratnika, ali i grad prvih pokajnika, što žele ispraviti, kako kažu. Stoga vjeruju da ovaj spomenik antifašizma u društvu kakvo je danas može ponovo imati smisao kakav je i imao i kada je Drvar, u to vrijeme Titov Drvar svoj razvoj zasnivao na tom.

Zato je sve glasnije pitanje – danas kada je ponovo Drvar, ima li se kome ostaviti?!

Izvor: Al Jazeera