Podmlađeni ‘starci’ čuvaju nebo regije

Nakon što je Srbija pojačala svoje zračne snage ostarjelim ruskim avionima MiG-29, ovih dana je ponovno u fokusu plan Zagreba da nadogradi svoju borbenu avijaciju. Izrael pokušava da Hrvatskoj proda F-16 lovce, Grčka se također želi riješiti svojih “šesnaestki”, u igri su također Sjedinjene Američke Države sa novijim modelima aviona F-16, te Švedska koja nudi Gripene.

Osim što se radi o značajnim izdvajanjima, hrvatske poreske platiše brine “rodni list” aviona koji se nude po ne tako maloj cijeni, jer se u slučaju izraelskih i grčkih ponuda radi o letjelicama proizvedenim prije 30 i više godina. Američka i švedska ponuda je, koliko je poznato, dosta novijeg datuma proizvodnje, ali samim tim i vuče znatno višu cijenu. Građanima Hrvatske sigurno ne smanjuje brige izjava premijera Andreja Plenkovića, koji je kazao da bi ovaj shopping trebao biti dugoročno rješenje za hrvatsku borbenu avijaciju za narednih 30 godina. To znači da “novi” avioni mogli u konačnici otići u penziju sa više od 60 godina radnog staža.

Prilagođavanje tehnologiji

Zemlje regije imaju iskustva sa ruskom opremom, što donekle olakšava prilagodbu kadra i opreme. Međutim, prelazak na napredniji sistem istog proizvođača također ima svoju cijenu i vrijeme prilagodbe, a dio obuke pilota se mijenja, kaže Avdagić.

Simulatori na kojima se obično obavlja dio obuke se mijenjaju i posao za zemaljsko-tehničku podršku uvijek ima novitete, što sve to traži obuku.

Naravno, puno je drastičniji prelazak na posve novog proizvođača. Međutim, u slučaju Hrvatske treba gledati i na to da je Hrvatska u odbrambenom savezu u kojem saveznici već uvelike koriste drugu tehnologiju, tako da je prilagodba tu i prirodan tok, dodaje. 

I dok se još ne zna koju će ponudu Hrvatska prihvatiti, stručnjaci navode da situacija zvuči dosta gore od onog što predstavlja realnost.

S obzirom da se zračni prostor Hrvatske nadzire s moderniziranim MiG-ovima 21, izraelski avioni su primjerice u usporedbi s njima, slikovito govoreći, polustoljetni iskorak, kaže Denis Avdagić, sigurnosni analitičar INMS-a, konsultantske kompanije iz Zagreba, jer se radi o sofisticiranoj tehnologiji koja se modernizacijom prilagođava novom vremenu.

“To je kao da imate oldtimer automobil, primjerice staru VW Bubu i njenu šasiju u koju ste stavili sve što imaju moderni automobili, od klime, razglasa, senzora za parkiranje, metalik boju… Iako na prvi pogled i dalje vidite staru VW Bubu, kad joj priđete vidite da to baš i nije tako”, poredi on.

Radni vijek

Ono što je važno razumjeti jeste da se radni vijek visoke tehnologije poput borbenih aviona ne može gledati samo kroz prizmu osnovne starosti proizvodnje, jer se u avijaciji govori o satima korištenja prije redovnog servisa, manjeg ili većeg, a uvijek postoji mogućnost i modernizacije ili remonta aviona.

Tim zahvatima se navedenim avionima omogućuju dodatne stotine ili hiljade sati leta ili garancije unutar desetljeća korištenja bez velikih remontnih aktivnosti koje dugoročno izbacuju tehnologiju iz korištenja.

Sve se svodi na dinamiku korištenja aviona koji se razmatraju, a na njoj se i baziraju ponude. Sama starost proizvodnje aviona je manje važna, iako to ima svoju cijenu održavanja, kaže sigurnosni analitičar INMS-a.

To znači da i avioni koji su nominalno stari 30 godina, ali i modernizirani, mogu garancijom proizvođača dobiti nove hiljade sati leta i novih 30 godina, do kada se može garantirati za letjelicu.

Srbija, koja je od Rusije na poklon dobila šest MiG 29 aviona, za koje je nužno uraditi remont, nije imala mnogo izbora i to je samo privremeno rješenje za narednih 10-15 godina, navodi Živojin Banković, novinar Tango Sixa, portala posvećenog avijaciji.

Dogovor s Rusijom

Paket dogovoren između Beograda i Moskve vrijedan je 185 miliona eura, a osim šest ispravnih i operativnih “Migova 29”, podrazumijeva i isporuku raketa i seta dijelova, rezervnih motora, alata i drugih pratećih sklopova dovoljnih za idućih 15 godina.

Srbija MiG-29 avione koristi već više od 30 godina, zbog čega ima bogata iskustva što što se tiče kadra tako i logistike.

“Donacija šest primeraka iz Rusije je samo obnavljanje dela nekadašnjih sposobnosti. Imali smo ranije 16, sada ćemo imati 10 aviona, što je mnogo bolja situacija nego kada smo imali samo četiri”, dodaje.

Jugoslovenske promjene

Nekadašnja Jugoslavija je također prolazila kroz vremena promjena tehnologije

Tako je Jugoslovenska narodna armija, pogotovo u pogledu zračnih snaga, svojevremeno koristila i visoku tehnologiju Zapada i onu sovjetsku, ali i pravila svoju, često u većoj mjeri baziranu na zapadnom prenosu tehnologije i licencama.

Deset aviona će biti dovoljno samo za mirnodopsku kontrolu zračnog prostora i obuku, jer takva jedna nepotpuna eskadrila u nekom ratnom sukobu ne vrijedi mnogo, ma kakvog intenziteta on bio, kaže stručnjak iz Srbije.

Naravno, u narednom periodu će se vidjeti koji stepen modernizacije će proći “srbijanske 29-ke” i da li će one biti savremene, pošto su, ovakve kakve su trenutno, relativno zastarjele.

Trenutno u okruženju modernije avione posjeduju Mađarska (14 Gripena) i Rumunija (12 modela F-16 lovaca).

Hrvatski planovi

Što se tiče hrvatskih planova, nužno je sačekati da se vidi koje modele će ta zemlja nabaviti. Od ponuda za koje znamo, novi švedski Gripeni ili novi američki F-16 jesu dugoročno rješenje za 30-40  godina, kaže Banković.

Međutim, njihova cijena nije mala, a po dostupnim podacima Gripeni su ponuđeni za cijenu koja se kreće od 800 miliona do milijardu eura, dok je američka ponuda za F-16 Blok 70 1,5 do 1,7 milijardu dolara.

Polovni izraelski i grčki F-16 su, kao i u slučaju Srbije, privremeno rješenje, jer najmlađi izraelski avioni Barak 2 su stari 25 godina, a grčki avioni su proizvedeni 1989-90. godine.

“Ti avioni su prošli kroz modernizaciju i može se reći da su i danas vrlo savremeni. U principu mogli bi da lete još 20-25 godina, imamo primer Rumunije koja je nabavila polovne F-16 proizvedene 1983-84. a kojima se garantuje da mogu da lete još 20 godina”, navodi novinar portala Tango Six.

Što se tiče izraelskih aviona koji se nude, varijante F-16C i D, pitanje je koja verzija će se nabaviti, ako se Hrvatska odluči za tu ponudu, da li Barak koji su stigli između 1986. i 1988. ili mlađi avioni Barak 2 iz perioda 1991-1993.

Politički aspekti

Koje god avione da Hrvatska kupi, biće to značajan napredak u odnosu na sadašnje stanje (12 zastarjelih MiG-ova 21) a na političarima je da dobro procjene ponuđene opcije i sagledaju sve aspekte jednog ovakvog posla, počevši od političkih, ekonomskih i vojnih prilika, kaže Banković.

Sve će to utjecati na to da li će država imati i neke koristi od čitavog posla i da li će upotreba nabavljenih aviona biti racionalna.

Hrvatskoj će kao članici NATO-a 12 ovakvih aviona biti sasvim dovoljno za obavljanje zadataka kontrole neba i obuku, a za ozbiljnije misije potrebno je više aviona, dodaje Banković.

Ograničenje za Zagreb

Hrvatskoj, pri izboru “novih” aviona određena ograničenja predstavlja i činjenica što je članica NATO-a i Evropske unije. S jedne strane, NATO traži primjenu standarda, korištenje interoperabilne opreme, a s obzirom na geopolitičko stanje, jasno je da se ne gleda sklono na nabavku primjerice ruske opreme.

Turska nabavlja ruski protuzračni sistem S-400 i u tome ima dosta nedoumica i upitnika koje postavljaju saveznici, kaže Avdagić. Za Hrvatsku bi tu prepreku hipotetskoj nabavci ruske opreme predstavljale evropske sankcije koje takvu nabavku onemogućuju članicama EU-a.

S druge strane, sama cijena opreme ne može se nikada gledati posve ograđeno od kvalitete opreme, ali i činjenice da mogućnost zajedničkog djelovanja, pa i razmjena dijelova i međusobna podrška nije moguća ako se koristi tehnologija koju su druge članice NATO-a napustile, bez obzira na razlog napuštanja tehnologije s istoka.

I dok su zbog plitkog džepa zemlje regije prisiljene više gledati ka izlogu sa polovnim, umjesto novim avionima, racionalnim sporazumima i dobrim planiranjem izbjeći će da postanu groblje svjetskih viškova, koji će više skupljati prašinu i hrđati, nego biti funkcionalno korišteni.

Izvor: Al Jazeera