Goran Dragić – prvi Slovenac na NBA All Staru
Nastavlja se sezona snova za slovensku košarku – a još nije gotova. Poslagao bih sve što se u slovenskoj košarci, i sa slovenskom košarkom, dogodilo ovako: osvojili su zlatnu medalju na Eurobasketu sredinom rujna prošle godine, a Goran Dragić izabran je za MVP-a turnira, početkom klupske sezone tinejdžer Luka Dončić počeo se profilirati kao najbolji igrač Eurolige i još je po učinku najbolji igrač natjecanja, pa je Goran Dragić, kao prvi Slovenac ikad, biran na NBA All Star utakmicu, a 21. lipnja ta će se bajka nastaviti – Dončić će biti izabran vrlo visoko na NBA draftu, među prva tri, i bit će najviše birani Slovenac ikad. Može li bolje? Teško.
Za razvoj presudan kućni odgoj
Središnja tema ovog teksta – s obzirom na tajming – trebao bi biti NBA All Star i ulazak Gorana Dragića među igračku elitu. Formalni ulazak, makar je taj All Star vikend revijalnog karaktera. No, tko zna kamo će me još tok misli odvesti… Rekoh – Dragić će biti prvi slovenski košarkaš na All Staru. A imali su ih Slovenci još u NBA, i to igrače koji nisu bili prolaznici.
Prvi je tamo otišao Marko Milič, još 1997. Slijedio ga je Rašo Nesterović. I on je u NBA ostao impresivnih 12 sezona. Sa Spursima je 2005. osvojio i prsten, i to kao starter s 25 minuta u prosjeku. Beno Udrih zadržao se u NBA sezonu duže od Nesterovića, a ima dva prstena – oba sa Spursima. “Preko bare” bili su još Brezec, Nachbar, Slokar i Vujačić, koji je s Lakersima osvojio dva prstena. A i Goranov brat Zoran jednu je sezonu proveo u Sunsima i Heatu. Kako god okrenuli – uopće nije loše.
Nisam siguran treba li u ovom kontekstu spominjati Anthonyja Randolpha, ali, kad sam već krenuo, naturalizirani Slovenac i reprezentativac s Eurobasketa proveo je u NBA šest sezona, dvije s vrlo korektnim učinkom.
Goran Dragić nije imao košarkaški put posut cvijećem; bilo je tu i pogrešnih procjena i razmjena i povrataka u Europu. Najbitnije u priči vjerojatno je ovo: Dragić je na samim počecima izbjegao sudbinu glavnog lika romana Gorana Vojnovića Čefuri raus, koji tematizira odnos Slovenaca i došljaka u Sloveniju. Za one koji roman nisu pročitali – glavni junak (ili antijunak), baš kao i Dragić(i) iz miješanog je braka, igra košarku u nižerazrednom klubu i na kraju balade otac ga zbog neprilagođenosti šalje u svoj rodni kraj jer nitko s njim ne može izaći na kraj i ukrotiti ga.
Dragić je počeo u Iliriji, nastavio u Slovanu, ali oni koji ga dobro poznaju kažu da je i danas, kad je multimilijunaš, ostao normalan i skroman mladić, koji se i dalje diže sa stolice kad stariji ulaze u prostoriju, jer dobro pamti vremena kad su on i Zoran spavali u istoj sobici u krevetu na kat – jedan iznad drugog. Kućni odgoj prati ga i dalje i vjerojatno je upravo to bilo presudno u njegovu košarkaškom razvoju. Od sobice u ljubljanskom predgrađu do NBA All Stara.
Dragon – Nomen est omen
Dragić upravo igra svoju desetu NBA sezonu i teško je reći što je u tih deset sezona ključno u njegovu igračkom razvoju. Ključnim možemo nazvati i to što je odmah po dolasku u Sunse naletio na pomoćnog trenera Kokoškova, s kojim je puno kasnije na klupi Slovenije uzeo europsko zlato, pa i to što je bio u prilici razvijati liderske karakteristike uz Stevea Nasha. Ključno je možda to što je zbog nezainteresiranosti ili nesposobnosti ureda Phoenixa otišao u Miami, gdje je 2015. potpisao petogodišnji ugovor vrijedan 90 milijuna. To je bio, i još je, najunosniji NBA ugovor nekog igrača s područja bivše Jugoslavije. A višegodišnje ugovore potpisivali su i Divac i Kukoč i Rađa i Stojaković… Možda nije ni bitno što je tu bilo ključno, bitno je da u Miamiju Dragić igra odlično i da ih vodi prema doigravanju (trenutno su sedmi na Istoku) kao vodeći u poenima (17,1), asistencijama (4,8) i drugi po minutaži.
Još ću jednom reći – nisam ljubitelj revijalnih utakmica, pa ni one u NBA. No, izbor igrača za tu utakmicu vrlo je relevantan kriterij igračkog NBA statusa. A – pazite sad – dosad je na All Star utakmici igrao samo jedan bek iz Europe, i to Tony Parker. Ukupno je 18 internacionalaca u povijesti igralo tu utakmicu. Dragić je treći iz regije, prije njega tamo su bili samo Divac i Stojaković.
Velika je to čast! Naravno, možemo sad nadugo i naširoko diskutuirati o tomu koliko su se vremena promijenila otkad je pokojni Dražen tamo trebao biti, a nije bio i odnosu Amerikanaca prema ostatku svijeta. Kao i o tomu da je Goran do All Stara došao kao zamjena za ozlijeđenog Kevina Lovea. No, činjenice su činjenice.
Prvi u NBA sa Ć na dresu
Činjenica je i to da je Dragić prvi igrač u NBA koji je na dresu imao dijakritički znak – u doigravanju 2010. na dresu Sunsa pisalo je “Dragić”, a ne “Dragic”. Vjerojatno je zbog izgovora i lomljenja jezika i postao Dragon (zmaj), a s vremenom je nomen doista i postalo omen. Činjenica je i da Goranu Dragiću u slovenskoj putovnici piše “Dragić”, kao i na nacionalnom dresu, iako slova Ć u slovenskoj abecedi – nema.
Nemam puno osobnih iskustava s Goranom, nešto sitno. Recimo – nikad neću zaboraviti njegov očajan pogled iz autobusa kojim je reprezentacija Slovenije išla na četvrtfinalnu utakmicu Eurobasketa 2009. Bio je ozlijeđen, ali je sve pratila priča o tomu kako mu je menadžer zabranio igrati, a on je i želio i mogao. Tada je još bio mlad i tek se borio za status u NBA. No, i bez njega je Slovenija dobila Hrvatsku u tom četvrtfinalu…
A tijekom Eurobasketa u Sloveniji 2013. startni bekovski par domaćina bio je Goran i Zoran Dragić. U jednom me trenutku, dok sam gledao utakmicu Slovenije, nazvao prijatelj, trener, i, smijući se, rekao: “Da otvore vrata na dvorani, ova bi dvojica istrčala van i trčala oko dvorane – toliko energije imaju”. Eto, i danas to isto vrijedi, samo bez smijanja.
Izvor: Al Jazeera