Borzan: Žene ne prijavljuju nasilje jer misle da je to uobičajeno

Institucije ne štite dovoljno žrtvu, nema sigurnih kuća, a žrtva nailazi i na osudu okoline, upozorava Borzan (Ustupljeno Al Jazeeri)
Institucije ne štite dovoljno žrtvu, nema sigurnih kuća, a žrtva nailazi i na osudu okoline, upozorava Borzan (Ustupljeno Al Jazeeri)

Među rezolucijama koje Europski parlament namjerava donijeti u ovom mandatu, a prije izbora planiranih za proljeće iduće godine, nalazi se i ona o položaju žena na Zapadnom Balkanu. Prvi nacrt rezolucije ovih je dana završila hrvatska zastupnica u Odboru za ravnopravnost spolova Europskog parlamenta Biljana Borzan i uputila ga u proceduru. Borzan je povjerena još jedna važna uloga – imenovana je izvjestiteljicom Europskog parlamenta za položaj žena u balkanskim državama. Već godinama ona traži da Europski parlament donese službenu poziciju za regiju.

„Već godinama sam u intenzivnoj komunikaciji s nevladinim udrugama iz regije, koje su rado dale svoj doprinos. Ove godine je na moj zahtjev Europski parlament prihvatio da se ide u proceduru, i moram priznati dok sam pisala prvi nacrt osjećala sam posebno zadovoljstvo što radim za žene koje su nerijetko ugrožene, potpredstavljene i žrtve nasilja“,  rekla je Borzan nakon imenovanja.

Za Al Jazeeru govori o problemima balkanskih žena – lošoj poziciji na tržištu rada, nasilju, tradicionalnom poimanju rodnih uloga, te drugim problemima koji ugrožavaju žene.

  • Europski parlament imenovao Vas je izvjestiteljicom za položaj žena u zemljama zapadnog Balkana. Osim toga, i članica ste Odbora za ravnopravnost spolova Europskog parlamenta. Kad je položaj žena u pitanju, koji su to primarni problemi s kojima se suočavaju na balkanskim prostorima?

– Mislim da je ekonomska i politička ravnopravnost preduvjet rodnoj ravnopravnosti. Neke države u regiji maju dobre zakone, ali implementacija kasni. Pokazuje se da su nevladine udruge te koje najviše rade s primjerice ženama žrtvama nasilja. Međutim, oni nemaju osigurana sredstva i taj cijeli sustav je ugrožen. Žene u regiji teže pronalaze radno mjesto, rade u lošijim uvjetima koje trpe zbog straha od gubitka posla, a poduzetnice teže pronalaze financijske zajmove. Uz to, nasilje je gorući problem, nema sigurnih kuća, jako slabo se prijavljuju slučajevi, a neke žene nisu ni svjesne da postoje mehanizmi kojima se mogu zaštititi. Posebna pažnja se naravno treba dati ženama žrtvama rata.

  • Autorica ste rezolucije Europskog parlamenta o položaju žena na Balkanu. Na što ste posebno ukazali u prvom nacrtu rezolucije? I može li jedna rezolucija barem malo promijeniti položaj balkanskih žena?

– Cijeli niz problema, od položaja na tržištu rada, nasilja, položaja u društvu i obitelji. Mislim da su ovakve rezolucije, koje imaju specifične zahtjeve za svaku zemlju vrlo jasna poruka vladama tih država, posebno onima na europskom putu.

  • U svojim izjavama upozoravate kako su žene na Balkanu nerijetko ugrožene, premalo zastupljene i žrtve nasilja. Godina je 2018. i prošlo je najmanje stoljeće otkako su diljem svijeta stvoreni pokreti za prava žena. Kako obuzdati ugroze kojima su izložene, kako da se snažnije čuje njihov glas, kako zaustaviti nasilje?

– Jedan od najvećih problema u regiji je tzv. tradicionalno poimanje rodnih uloga, nažalost i od muškaraca i od žena. Mnogo žena se ne usudi prijaviti nasilje jer misle da je to nešto uobičajeno, nešto što su trpjele i njihove majke i njihove bake. Uz to, institucije nisu dovoljno osjetljive na potrebe žrtava, nerijetko se sa prekršiteljima moraju suočiti u sudnicama, kršenja zabrane prilaska se toleriraju i slično. Cijelo društvo treba osuditi nasilje, a djecu se već u školama treba učiti da je to apsolutno neprihvatljivo.

  • Što sve utiče na nemogućnost suzbijanja nasilja u obitelji, jer je očito da se ta pošasti ne može zaustaviti bez dodatnog pooštravanja sankcija za počinitelje?

– Ponavljam, institucije ne štite dovoljno žrtvu. Nema sigurnih kuća, a žrtva nailazi i na osudu okoline. Žene u ruralnim krajevima i Romkinje često nisu ni svjesne koje mehanizmi postoje kako bi ih se zaštitilo. Istanbulska konvencija se mora implementirati, zakoni koji postoje moraju biti ispoštovani.

  • Kad je pozicija na tržištu rada u pitanju, navodite kako je ona iznimno loša za žene, jer su u školovanju uspješnije od muških kolega, a na tržištu rada zapostavljene. Postoje li modeli da se takva situacija barem promijeni prema jednakosti, ako ne i prema pozitivnoj diskriminaciji?

– Žene se treba usmjeravati na visokoprofitabilna zanimanja koja su tražena na tržištu rada, a ne označavati te sektore kao tipično muške. Također, iznimno je važno razviti mrežu institucija za brigu o djeci i nemoćnima, za koje se prvenstveno žene skrbe. U najvišim upravnim tijelima, političkim strankama i institucijama treba odrediti kvote.

  • Kakva su europska iskustva žena kad je u pitanju istovremeni angažman na nekoliko fronti – na poslu, mogućnosti izobrazbe, u kući, skrbi o djeci i starijim članovima obitelji? Jesu li i drugi članovi obitelji na Zapadu ravnopravno uključeni u ‘podjelu poslova’ u kući? Ili je praksa slična, pa i ovisna od društva do društva?

– Mislim da to ovisi o društvima, ali i o pojedincima, ne treba se izgovarati da je nešto takvo jer je takav običaj, svaki muškarac je i više nego u mogućnosti da vidi koliko mu žena obaveza ima kod kuće, koliko na poslu, i da podijeli teret. Kada sam razgovarala s nevladinim udrugama iz regije, rekle su mi da je muškarcima neugodno ići na rodiljni dopust zbog osude društva. Moj muž se brinuo o našem sinu Mateju i bio jedan od tridesetak muškaraca koji su u toj godini uzeli porodiljni dopust. Mislim da to treba biti odluka u obitelji i da realni faktori trebaju presuditi, a ne “što će netko reći”.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

HDZ kaže da nema potrebe za interpelacijom jer će Vlada uputiti prijedlog Zakona o ratifikaciji čim se završe sve predradnje i konsultacije.

07 Mar 2018
Više iz rubrike TEME
POPULARNO