Bez evropskog novca Hrvatska teško puni budžet

Euro, Europska unija, Eurozona
Nezaposlenost u Evropskoj uniji u augustu je porasla na 7,4 posto (EPA)

Hrvatska je u godini na izmaku iz europskih fondova povukla 2,7 milijardi kuna (365 milijuna eura) manje od planiranog iznosa, pokazao je predloženi rebalans proračuna koji je upućen u parlamentarnu proceduru. Vlada je to obrazložila „izmijenjenom dinamikom povlačenja sredstava iz fondova Europske unije“, prenijeli su hrvatski mediji. Brane se i da je do sada ugovoreno više od polovice sredstava koje im je EU namijenila u razdoblju od 2014. do 2020. godine, te da će uspjeti povući svih 10,7 milijardi eura. No, opozicija ih podsjeća da nije isto ugovoriti iznos i povući ga iz europskog u hrvatski proračun.

Iskustvo uči da je ugovaranje projekta, dakle provedba natječaja na bazi određenog programa do ugovaranja sredstava samo inicijalna faza, ukazuje Branko Grčić, zastupnik opozicijske Socijaldemokratske partije Hrvatske i bivši potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo. Tek nakon toga, nastavlja, slijedi najteži dio posla – sama realizacija projekta – što je „proces koji traži i vrijeme, i značajan trud, i ono što je vrlo važno da to teče po određenim pravilima koja su unaprijed definirana od strane Europske komisije, ali i unutarnjih definiranih procedura“.

„Imali smo iskustva gdje za relativno jednostavan projekt do zaključenja kompletne dokumentacije, odnosno ‘stavljanja točke na i’, prođe i godinu i pol ili dvije godine, pa cijela priča izgleda dosta kompleksno i zaista treba biti posve posvećen, dobro educiran i osposobljen“, objašnjava Grčić ključne stvari za potpunu realizaciju određenog projekta.

Vrlo važnim smatra i činjenicu da se tijekom same provedbe projekta mogu dogoditi određena odstupanja, čak i prekid ugovora, posebno kad je riječ o većim projektima. „I sve to produžava proces realizacije te prijeti da, nakon isteka roka za korištenje sredstava, taj dio novca koji nije u roku utrošen u konačnici bude opozvan u EU proračun, a da se nedovršeni dio mora isfinancirati iz vlastitih sredstava države ili druge institucije koja ga realizira“, dodaje Grčić.

Reforme, reforme, reforme

Iako će aktualne vlasti za propuste koji se događaju, pa i u povlačenju europskog novca i realizaciji projekata koje financira Bruxelles, okriviti prethodnike i napomenuti kako se nije spremno ušlo u EU, današnja opozicija (prethodna vlast) takve će tvrdnje odbaciti. Bivši vicepremijer Grčić će reći kako je, zapravo, problem „sporost u samoj pripremi novih projekata, slab kapacitet institucija koje u tome sudjeluju, odnosno još uvijek slab kapacitet na razini jedinica lokalne i regionalne samouprave“. Priznaje kako su „neke sredine jako efikasne, a s druge strane su oni koji nisu ni kune uspjeli prijaviti i povući iz EU fondova“.

„Vlada će pokušati to prikazati na drugačiji način, pa će reći ‘da, ali mi smo ugovorili 55 posto ukupne alokacije’. Međutim, iskustvo i praksa drugih članica i cijelog tog procesa vrlo jasno pokazuje da su jedini pravi, istinski pokazatelj apsorpcije utrošena sredstva koja su refundirana, dakle isplaćena iz EU proračuna institucijama u Hrvatsku i tu smo na 13-14 posto isplaćenih sredstava od onih ukupno 10,7 milijardi eura koliko nam stoji na raspolaganju“, navodi Grčić.

Iako će se ograditi da mjere kojima će se popraviti situacija kad je povlačenje europskog novca u pitanju može zvučati kao kliše, izvanredni profesor na Katedri za ekonomske znanosti Pravnog fakulteta u Zagrebu Ozren Pilipović je ukazati da je, dugoročno gledano, potrebno provesti strukturne reforme“. Po njemu su to, na prvom mjestu, reforma obrazovanja, kojoj bi temelj bilo promicanje kritičkog mišljenja a ne nekritičkog reproduciranja podataka, te reforma javne uprave koja bi bila u stanju provoditi kvalitetne javne politike, pa tako i pružanje adekvatne pomoći i potpore u iskorištavanju novca iz EU fondova.

„Kratkoročno gledano trebalo bi putem raznih edukacija osposobiti administraciju (zaposlenike raznih lokalnih i regionalnih razvojnih agencija) koja pomaže poduzetnicima u prijavama na projekte financirane iz EU fondova, odnosno pogledati kako se to radi u drugim državama koje su u ovome uspješnije od nas i učiti od njih“, upućuje Pilipović.

Također treba promicati partnerski odnos između javne uprave i privatnog sektora, nastavlja, „a ne da se na privatni sektor gleda samo kao na izvor prihoda kroz poreze i razne druge namete“.

„Tek nakon provođenja potrebnih strukturnih reformi u nekoj srednje dalekoj budućnosti možemo se nadati da bi se smanjio udio građana koji se poduzetništvom bave iz nužde te bi se mogao povećati broj onih koji kroz poduzetništvo žele ostvariti svoje poduzetničke, a i životne zamisli“, zaključuje Pilipović.

Vladini optimistični planovi

Vraćajući priču na početak, odnosno na proračun ako najvažniju stavku u funkcioniranju jedne države, Grčić ukazuje kako je Vlada dosta optimistično pristupila planu za iduću godinu, jer glavni dio sredstava dolazi iz EU fondova.

„Projekciju je Vlada, u odnosu na rebalansom utvrđeni iznos od 10,9 milijardi kuna, digla za šest milijardi kuna, gotovo milijardu eura, te za iduću godinu planira utrošiti 17 milijardi kuna iz EU fondova. U prethodnoj 2017. godini iskorišteno je tek negdje oko sedam milijardi kuna. Stoga sam vrlo skeptičan u odnosu na te planove što potvrđuju rebalansi koji se ne mijenjaju za 100-200 milijuna kuna, nego svaki put za nekoliko milijardi kuna zbog neiskorištenih sredstava iz EU fondova“, upozorava Grčić.

Hrvatskoj će očito biti potrebno da u naredne dvije godine, koliko traje proračunsko razdoblje u kojem se trebaju utrošiti silne milijarde odobrenih eura, da se malo trgne i ugleda se na neke nove članice – s nekim starim se teško i uspoređivati, reći će analitičari. Tek nakon toga, kad i punjenje proračuna iz europskih izvora bude stabilnije, može se očekivati i snažniji gospodarski rast. I svim građanima, shodno tome, makar malo bolji životni standard.

Izvor: Al Jazeera