‘Astronauti’ među ljekarima o kojima ovise životi

Nedavno je hrvatsku javnost potresao javni nastup jedne zastupnice koja je u Saboru rekla kako joj je u bolnici urađen postupak kiretaže bez anestezije, što su u bolnici demantirali.

Iako ovaj slučaj nije povezan s liječnicima koji brinu o anesteziji, odnosno anesteziolozima, ipak podsjeća na važnost koju anestezija i anesteziolozi imaju u liječenju i tretmanu pacijenata, pri čemu javnost uglavnom nije upoznata koliko je značajna uloga anesteziologa, a u dijelu liječničkih krugova u Hrvatskoj ova ekstremno stresna i odgovorna struka često je podcijenjena.

No, to se ipak mijenja, pogotovo s obzirom na to da anesteziologa u Hrvatskoj, kao i Europi i svijetu, kronično nedostaje – početkom godine u nekim hrvatskim bolnicama zbog toga su odgađane operacije.

Otvorena sva vrata

Istovremeno, u inozemstvu su im otvorena sva vrata, nude im se i do tri ili četiri puta veće plaće, edukacije i dobri uvjeti rada pa su tako od 630 liječnika koji su napustili Hrvatsku većina anesteziolozi.

Kako pojašnjava anesteziologinja Tihana Magdić Turković, to je skraćen naziv za specijaliste anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja, a zadaci koje obuhvaća anesteziologija su priprema pacijenta za operaciju, vođenje anestezije tijekom operacije, a po potrebi liječe sva životno ugrožavajuća stanja.

Podcjenjivanje – još prisutan relikt prošlosti

Slučajevi podcjenjivanja anesteziologa, kaže Barić Grgurević, relikt su prošlosti koji je još uvijek prisutan, no s popularizacijom struke sve ga je manje i osobno se s time ne susreće. Posebno je važno što je u medicini sada, navodi, u trendu timski rad gdje anesteziolog s liječnicima drugih struka dogovara i zajedno rade plan liječenja pojedinog pacijenta.

“Bila je velika razlika u prošlosti, kirurgija je bila izuzetno cijenjena i još uvijek, hvala Bogu, je zato što bolesnici dolaze na kirurgiju riješiti svoj problem, dakle ne upuštaju se u to što anesteziolog radi ili ne radi. No, kako kirurgija napreduje i kako se opus operacijskih zahvata povećao i sada se rade operacije koje prije 10, 15, 20 godina nisu uopće bile zamislive, tako je i anesteziologija napredovala. Sada se naš djelokrug rada u sali – od monitoringa bolesnika, svih uređaja i lijekova koje koristimo – jako proširio i povećao, tako da se kirurzi u operacijskim salama oslanjaju na naše znanje, procjene i zajedno s njima za vrijeme operacije komuniciramo, a komunikacija između kirurga i anesteziologa je izuzetno važna”.

Magdić Turković ne slaže se da su anesteziolozi podcijenjeni, bilo od kirurga ili drugih struka, nego je to, kaže, stvar od liječnika do liječnika, a do nesuglasice i sukoba dolazi zbog organizacijskih razloga i nedostatka komunikacije, što opet nije stvar struke.

“Možda su anesteziolozi struka u sjeni, jer nemaju svoje pacijente. S obzirom na manjak anesteziologa mnogi od anesteziologa rade ‘sve’. Što to znači? Ako uspoređujemo anesteziju sa internističkim strukama to znači da bi jedan gastroenterolog na dane kada nema kardiologa zamijenio kardiologa u njegovoj ambulanti/odjelu, a to se baš i ne događa. Anesteziolozi s obzirom da su u manjku redovito mijenjaju odjele, a time i pacijente te ih jednostavno pacijenti ne pamte i ne doživljavaju kao neku važnu osobu”.

“Na dnevnoj bazi jedan anesteziolog napravi četiri do šest anestezija, ovisno o opsežnosti operativnih zahvata. Anesteziolog je odgovoran i za 24-satni postoperativni nadzor i skrb svih operiranih pacijenata. Kao specijalist reanimatologije, anesteziolog je vođa tima prilikom oživljavanja pacijenata, kao i kod primitka i početnog zbrinjavanja hitnih ili politraumatiziranih pacijenata. Anesteziolog je i specijalist intenzivnog liječenja koje obuhvaća liječenje pacijenata koji se podvrgavaju najkompliciranijim operativnim zahvatima i liječenje pacijenta koji uz kirurško liječenje zahtijevaju i liječenje kroz intenzivnu skrb radi svojih dodatnih bolesti”, kaže Magdić Turković.

Zbog tolikih zadataka imaju vrlo široko znanje, od kirurških do internističkih i ostalih neoperativnih struka, primjerice neurologije ili psihijatrije.

Problem specijalizacija

“Kirurške struke su mnogobrojne – kirurgija, neurokirurgija, kardiokirurgija, urologija, ginekologija, otorinolaringologija, ginekologija, oftalmologija, kao i internističke – kardiologija, pulmologija, nefrologija, gastroenterologija, endokrinologija… Anesteziolozi za pripremu pacijenata za anesteziju te za liječenje intenzivnih pacijenata moraju posjedovati uz znanja iz kirurških struka i ona iz neoperativnih struka”.

Osim toga, na operacijama, potrebni su na mnogim mjestima za tzv. kratkotrajne zahvate ili invazivne dijagnostičke procedure, koji se često provode kroz dnevnu bolnicu bez hospitalizacije pacijenta i za koje treba sedirati i analgezirati pacijenta za postupak tako da može za nekoliko sati kući.

“Danas se mnogi zahvati koji su se godinama radili bez anestezije ili u lokalnoj anesteziji, radi komfora pacijenata rade u anesteziji, tipa kolonoskopije ili gastroskopije. Ranije je rijetko koja rodilja imala epiduralnu analgeziju tijekom poroda, danas ima skoro svaka. Napredak medicine doveo je i do razvoja raznih novih procedura liječenja, koje također zahtijevaju prisutnost anesteziologa, poput intervencijske radiologije, kojom se liječe rupturirane moždane krvne žile ili moždani udar. Mnogi kardiološki zahvati također traže prisutnost anesteziologa”.

Sve to, navodi, nije praćeno povećanjem broja specijalizacija, zbog čega su opterećeni brojem prekovremenih sati, pokrivanjem više radnih mjesta, obavljanjem pregleda i anestezija daleko iznad broja propisanog zakonom.

Spas su – specijalizanti

“Uz ovakvu opterećenost poslom anesteziolozi nazaduju i u svojoj edukaciji jer nemaju vremena za to u radno vrijeme, prepušteni su educirati se u svoje slobodno vrijeme, na vlastiti novčani trošak te nauštrb vremena koje su mogli i trebali provoditi sa svojim obiteljima. Zbog svega ovoga anesteziolozi postaju preumorni, demotivirani, nezadovoljni te bježe van”.

Anesteziologiju u Hrvatskoj, ističe, spašavaju specijalizanti na kojih se kao niti u jednoj drugoj specijalizaciji ne prebacuje takva odgovornost da sami gotovo od prvog dana specijalizacije skrbe o pacijentima – doduše, uz nadzor specijalista koji istovremeno radi neki dodatni posao. Situacija je, navodi, zabrinjavajuća.

“Već zbog toga što nema nikakvih metoda kontrole kvalitete/kvantitete rada liječnika i ostalog medicinskog osoblja, ne samo anesteziološke struke, već i općenito, što dovodi do toga da su neki liječnici ili bolnice preopterećeni, a drugi se neopaženo provlače kroz sustav”, zaključuje Magdić Turković.

Višnja Ivančan, predsjednica Hrvatskog društva za anesteziologiju i intenzivno liječenje, kaže da je njihova struka u inozemstvu, za razliku od Hrvatske, već dugo cijenjena jer su bolnice shvatile da im štede novac.

Anesteziolog, ističe, nema vremena za razmišljanje, nego mora djelovati. Druge struke, primjerice interna koja je bila nekad ‘kraljica medicine’, razgranale su se što je, kaže, normalno i dobrodošlo jer se medicina razvija, no onaj kojem je ostalo da mora znati barem osnove svih terapija, djelovanja lijekova i slično, upravo anesteziolog.

‘Kraljica medicine’

“Mora znati toliko puno da se o anesteziji počelo govoriti da je ona ‘kraljica medicine’ kao što je to nekad bila interna”, kaže Ivančan.

U liječničkoj struci, navodi, nema podcjenjivanja anesteziologa, već prije nepoznavanja struke i nezainteresiranosti. Tome je pridonijelo i to da je u glavama ljudi kao jedini liječnik dugo figurirao kirurg. U Hrvatskoj je dugo trebalo da se to promijeni.

Ipak, ističe, ovdje anesteziolozi i dalje vode brigu o pacijentima postoperacijski u jedinicama intenzivnog liječenja, a istovremeno rade i u operacijskoj dvorani.

Radi se, kaže, o ekstremno stresnom poslu koji neka istraživanja izjednačuju s poslom astronauta. U skladu s tim to je najbolje plaćen liječnički posao u inozemstvu jer bolnici donose, a ne oduzimaju novac – vodstva bolnica su, kaže, shvatila da im se više isplati imati zadovoljnog i smirenog anesteziologa koji neće brinuti o svojoj financijskoj situaciji, nego se baviti svojim poslom.

“Ako zakasniš s reakcijom, ako reagiraš krivo jer si smeten, umoran ili opterećen nekim drugim problemima, onda ne možeš reagirati. Onda ćete dobiti bolesnika koji će ostati živ, ali će biti dugotrajno u bolnici, po jedinicama intenzivnog liječenja, koje su najskuplje, i potrošit će puno novaca”.

Liječenje boli i širenje područja rada

Anesteziolozi su i specijalisti koji se najviše od svih struka bave liječenjem boli što je svoj ‘bum’ doživjelo u proteklih pet do sedam godina i vrlo je tražena grana u svijetu,kaže Barić Grgurević. Sve veći broj tako prolazi tečajeve za liječenje boli,poput akupunkture ili akupresure za pacijente koji su iscrpili medikametoznu terapije i pate od kroničnih bolova, bilo da su uzrokovani malignim bolestima ili drugim stanjima.

“Naše društvo za liječenje boli se nalazi u Osijeku, koje radi jako dobre rezulatate na tom polju, a sad se to proširilo na cijelu Hrvatsku. Tako da je anesteziologija vrlo široka grana, pratimo bolesnike od prije operacijskoga pregleda, same anestezije u operacijskoj sali. Naravno, tu je i hitna služba – u svakoj hitnoj službi u bolnici dežura anesteziolog, koji je zadužen za anesteziju u hitnim operacijskim zahvatima, ali i za reanimaciju, održavanje života na razini jedne bolnice”.

Anesteziolozima se, dodaje profesorica Ivančan, područje rada širi, druge medicinske struke ih sve više trebaju i njihovog razvoja bez anesteziologije, kaže, nema.

“Napredak medicine, metode liječenja, metode dijagnostike su postale invanzivne, što je neugodno za pacijenta. Da bi se mogle te pretrage, terapije i dijagnostike raditi, potrebna je prisutnost anesteziologa”.

Slovenija rješava problem

To je, kaže, ono što razumiju u Europi i u SAD-u, ali i u Sloveniji.

“Da bi se zaustavio odlazak anesteziologa van, njima se podignulo 30 posto osnovna plaća, imaju 30 posto veću plaću nego svi ostali liječnici u bolnici. Osim toga, imaju 30 posto bolje plaćeno dežurstvo nego svi ostali liječnici koji su dežurni”.

Njezina je osnovna plaća, navodi, sa 40 godina staža 10.400 kuna (1.400 eura), a bez dežurstva i prekovremenih sati ne bi, navodi, mogla normalno živjeti – istovremeno je osnovna plaća za njezinu poziciju voditeljice Odjela za anesteziologiju i intenzivno liječenje u Njemačkoj najmanje 8.000 eura.

Ada Barić Grgurević, predsjednica Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL) i anesteziolog intenzivist, kaže da se u Hrvatskoj moglo na primjeru zemalja koje su prije ušle u EU zaključiti da će anesteziologa manjkati.

“Prema podacima koji su dostupni, a jedini podaci koje imamo su oni koje je provela Hrvatska liječnička komora, koja je svojim nadzorom prema javnim ovlastima u 11 bolnica u RH ustvrdila da ovog časa za nesmetano funkcioniranje tih bolnica nedostaje 63 anesteziologa”.

No, zbog bolovanja, porodiljnih dopusta i anesteziologa koji odlaze u mirovinu, taj broj je, kaže, veći.

Najtraženija specijalizacija u Evropi

Problem je, navodi, što sustav nema plan kadrova u zdravstvu, odnosno projekcije kojih će specijalizacija nedostajati u idućih pet do 20 godina, pa treba ustanoviti u kojoj će županiji koje specijalnosti najviše nedostajati.

“Na taj način bi se moglo – što je, vjerujem, i planirano nacionalnim programom specijalizacija koje najavljuje Ministarstvo zdravstva – lakše planirati određene specijalizacije, a ne da one idu stihijski po županijama, tako da na u nekim županijama imate, usudila bih se tako reći, viška određene struke, a u nekima je uopće nemate”.

Anesteziologija je, navodi, posljednjih godina vrlo popularna u Hrvatskoj i svijetu, najtraženija je specijalizacija u Europi, a plaće su veće, ovisno o zemlji te radi li se u privatnim ili državnim bolnicama.

No, ističe, primanja mnogima nisu najbitnija, već im je najvažnije da mogu u miru obavljati isključivo svoj posao u osam radnih sati.

“Nisu opterećeni problemima s kojima smo mi opterećeni trenutno u Hrvatskoj, da se bavimo velikom količinom zdravstvene administracije u svakodnevnom radu, da praktički radimo na nekoliko radilišta istovremeno, da smo rastrgani na sto strana. Nema tih problema, nego se uistinu mogu posvetiti tom pacijentu, taj čas ili već na kojem radilištu rade, bez te dodatne količine stresa”.

Izvor: Al Jazeera