Predsjednički izbori raspisani, kandidata ni na vidiku

Za pravovaljanu kandidaturu potrebno je prikupiti potpise 1,5 posto od ukupnog broja crnogorskih birača (EPA)

Nakon što su za 15. travnja raspisani izbori za predsjednika Crne Gore, sve stranke – i vladajuća Demokratska partija socijalista, i opozicijske, i izvanparlamentarne – čekaju da politički protivnici prvi povuku potez.

Imena potencijalnih kandidata još uvijek su u domenu nagađanja, iako se kao kandidati vladajućih spominju Milo Đukanović i Milica Pejanović Đurišić. Iz redova opozicije čuju se mnoga imena, no ne i da će to biti zajednički kandidat.

Doduše, stigla je potvrda prve kandidature, koju je obznanio Đorđije Blažić, dekan Fakulteta za državne i evropske studije iz Podgorice, te najava sudjelovanja na izborima Dragana Hajdukovića, koji se više puta okušao na predsjedničkim izborima i gospodarstvenika Vasilija Miličkovića. I njima dvojici, i kandidatu vladajućih, ali i svima drugima predstoji prikupljanje neophodnih 7.932 potpisa, što je 1,5 posto od ukupno 511.405 građana s pravom glasa.

Kad već ne postoji suglasnost o zajedničkom kandidatu opozicije, a prema crnogorskim medijima spominju se brojna imena – Aleksa Bečić (čelnik Demokratske Crne Gore, kojem ankete daju velike šanse), Marko Milačić (Prava Crna Gora), Andrija Jovićević (Demokratski front), ali i Ranko Đurišić, kandidat grupe građana koja se prozvala Stranka biroa nerada – postavlja se pitanje tko od navedenih ili netko nespomenut doista može “na crtu” kandidatu/kandidatkinji vladajućih.

Podsjećanja radi, na svim dosadašnjim izborima za predsjednika Crne Gore pobijedio je kandidat vladajuće stranke (u dva mandata bio je to Momir Bulatović, potom Milo Đukanović te tri puta Filip Vujanović), pa je dodatno pitanje – je li opoziciji potpuno svejedno za kojeg kandidata (ili kandidate) se odluče, jer su osuđeni na poraz protiv bilo kojeg DPS-ovog kandidata?

Nije svejedno ko je kandidat opozicije

Politički analitičar Sergej Sekulović smatra da “nije svejedno ko će biti opozicioni kandidat/i”. Po njemu je “činjenica da kandidat DPS-a ili vladajuće strukture, ko god on/a bio/bila, ima određenu startnu prednost, primarno zbog nejedinstva, ili, bolje rečeno, nekoordinacije unutar opozicije, koja nerijetko rezultira i otvorenim sukobima”. No, kaže i da postoji jedno “ali”.

“Izborni rezultat nije tako lako predvidiv. Opozicija bi trebala da ponudi kandidata koji integriše crnogorsko društvo i koji bi bio garant ili podstrek ubrzanja evro-integrativnog procesa. Gotovo je nemoguće da se do jedinstvenog kandidata dođe, ali bi se to moglo kompenzovati iskrenom podrškom kandidatu koji eventualno uđe u drugi izborni krug”, predlaže Sekulović.

U situaciji koju Sekulović definira kao “opipavanje pulsa druge strane”, posve je jasno da stranke kalkuliraju koga predložiti kao protukandidata vladajućima ako se odluče za Đukanovića, odnosno Pejanović Đurišić. Ako kandidat bude Đukanović, iako je još uvijek riječ o glasinama, njegove šanse su velike. No, po mišljenju Ane Novaković, izvršne direktorice Centra za razvoj nevladinih organizacija, to bi ipak moglo homogenizirati opoziciju i donijeti jedinstvenog kandidata.

“S obzirom na jasnu polarizaciju crnogorskog društva, kandidatura Mila Đukanovića bi mogla dodatno motivisati opoziciono biračko tijelo da izađe na izbore i pruži podršku kandidatu opozicije. Taj kandidat bi trebalo da personifikuje opoziciono jedinstvo, bez obzira na sve različitosti na opozicionom nebu, te da je u stanju da biračima ostavi opipljiv utisak, da jeste ozbiljna alternativa u odnosu na Đukanovića, koja može donijeti pobjedu. Narod želi izvjesnost”, smatra Novaković.

Crnogorska ‘čelična lady’

Priča o mogućoj kandidaturi Milice Pejanović Đurišić doista je zanimljiva, jer se ne radi o političarki koja je bez iskustva. Posljednja tri desetljeća ona je na političkoj sceni – prvo kao predsjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Crne Gore, pa članica republičkog Predsjedništva, potom i parlamentarka. Kad su se razišli Bulatović i Đukanović, postaje prva predsjednica DPS-a te kasnije postaje veleposlanica – prvo zajedničke države Srbije i Crne Gore u Belgiji i Luksemburgu, a potom i neovisne Crne Gore u Francuskoj i UNESCO-u. Prije šest godina postala je prva cronogorska ministrica obrane i na toj dužnosti ostala do posljednjih parlamentarnih izbora, održanih 2016. godine.

No, ako je već imalo ministricu obrane, je li crnogorskog društvo spremno – poput Kosova, koje je imalo Atifetu Jahjaga za predsjednicu, ili Hrvatske, koja ima Kolindu Grabar Kitarović kao predsjednicu – imati ženu na toj visokoj dužnosti. Rijetke su i premijerke, čak i nositeljice stranačkih lista.

“Mislim da se region u ovom kontekstu nije mnogo promijenio i da žene na političkoj sceni još uvijek, nažalost, dobijaju onoliki prostor koliki im omoguće muškarci lideri. Imenovanje Ane Brnabić za premijerku Srbije je takav primjer, jer je iza tog prijedloga stao lider te zemlje [Aleksandar Vučić]. Po toj analogiji, šanse Milice Pejanović Đurišić su po automatizmu velike kada taj predlog zdušno podrži neformalni, a suštinski lider Crne Gore Milo Đukanović”, smatra Ana Novaković.

To je glasačima DPS-a, nastavlja, jedino i važno, jer “koliki god da su njeni potencijali, integritet i druge osobine, decenije su pokazale, da će bilo koji kandidat DPS-a, bilo da je to žena ili muškarac, biti u sjenci predsjednika partije Mila Đukanovića”.

Sergej Sekulović smatra da je potencijalna kandidatura Milice Pejanović Đurišić “izazov za patrijarhalno društvo, kao što je crnogorsko”.

Isto tako misli i da je ono “spremno za taj test”.

“Ako hoćete, ono bi moglo da ide i korak dalje, pa da za glavne pretendente za predsjedničku funkciju, dakle i sa strane pozicije i opozicije, ima žene. Mada, moramo biti još malo strpljivi i oprezni, jer se naslijeđeni obrasci u ovakvim društvima teško mijenjaju”, konstatira.

Ima li nestranački kandidat šanse?

Ako je u balkanskim društvima teško vidjeti ženu na vodećim političkim, a još teže na upravljačkim pozicijama u gospodarstvu, isto tako teško je dobiti i nestranačkog kandidata u utrci za visoke dužnosti u vladanju državom. Hrvatska je, primjerice, imala takvih iskustava, no opet je pobijedio kandidat iza kojeg je stajala stranka. U crnogorskom slučaju, Novaković vjeruje da ‘u građanskoj Crnoj Gori postoji potencijal, čak i više od jednog kandidata ili kandidatkinje izvan trenutne političke ponude koji mogu kredibilno i pošteno voditi ovu državu’.

Ipak, ne bi u tom smjeru ohrabrivala bilo koga.

Uvjerena je, kako kaže, da će se ‘i ova izborna utakmica voditi u uslovima koji nisu fer i sa institucijama koje nijesu oslobođene političkog uticaja’.

‘Ovakvi uslovi trenutno mogu odgovarati samo postojećim strukturama, kako na vlasti, tako i u opoziciji’, zaključuje Novaković.

I vladajući, i opozicija, i nestranački kandidati imaju još dva mjeseca za prikupljanje potpisa i podnošenje kandidatura. Nakon 15. travnja, ili drugog izbornog kruga, ako za njega bude bilo potrebe, znat će se tko će naslijediti Filipa Vujanovića na čelu crnogorske države u narednih pet godina.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO