Hussein Atallah, crna smrt u izraelskim zatvorima

Piše: Atef Daglas, Nablus

Cijela porodica Atallah okupila se kako bi prvi put vidjela zatvorenika Husseina u gradu Nablusu na Zapadnoj obali nakon 22 godine zatočeništva u izraelskim zatvorima. Bio je to prvi i posljednji susret jer je Hussein preminuo kao mučenik služeći zatvorsku kaznu.

U Velikoj džamiji u istočnom dijelu Nablusa porodica se sastala sa zatvorenikom u prisustvu stotina drugih građana. Došli su kako bi posljednji put vidjeli svog sugrađanina koji je prisilno odveden prije 22 godine, kad ga je Izrael uhapsio i bacio iza zatvorskih rešetaka. Osuđen je na 35 godina zatvora zbog optužbe da je ubio Izraelca.

Priča o patnjama ovog zatvorenika ponovo se pokrenula prije osam mjeseci, kad je izbila prepirka između njega i zatvorskih čuvara u izraelskom zatvoru Eshel na okupiranoj palestinskoj teritoriji, u kojem zatvorenici nemaju nikakvih prava. Zatvorska uprava tada je odlučila izolovati Husseina u ćeliji, međutim, ova kazna zapravo je bila “šifra” koja je otkrila da on boluje od karcinoma.

Husseinova bolest sve je više napredovala, proširivši se na pluća, kičmu, jetru, gušteraču i glavu, dok je okupator provodio sve strožije mjere u kažnjavanju ovog zatvorenika, kome su bile zabranjene posjete porodice.

Prije i nakon smrti

Zatvorska uprava pooštrila je kaznu ovom bolesniku, koji se i dalje nalazio u zatvoru, kao i mjere koje su se odnosile na njegovu porodicu. Mučili su ga i iscrpljivali prebacivanjem od zatvora do zatvora uprkos tome što je bio teško bolestan. Što se tiče liječničkog tretmana, dobijao je jedino lijekove protiv bolova. Njegovoj porodici bilo je zabranjeno posjetiti zatvorenika punih šest mjeseci iz “sigurnosnih razloga”, sve dok nije počeo gubiti svijest. Tada su “dozvolili posjetu samo pojedinim članovima porodice”, kako kaže njegov najstariji sin Shadi.

Čak i za vrijeme posjete njegovih najmilijih, “supruge i djece”, ovom zatvoreniku nije davana ni trunka slobode, prema riječima njegovog sina. Kazao je da je njegov otac ležao u besvjesnom stanju na bolesničkoj postelji u izraelskoj bolnici Assaf Harofeh “vezanih ruku i nogu, te da nije dobijao potrebni liječnički tretman”. Kad je preminuo, Izraelci su cijelu noć skrivali tu informaciju od njegove porodice.

Nakon što se zdravstveno stanje ovog zatvorenika pogoršalo, porodica je podnosila pet zahtjeva posredstvom Komiteta za pitanja zatvorenika, Međunarodnog komiteta Crvenog krsta (ICRC) i nekoliko organizacija za ljudska prava u kojima su tražili da mu se dozvoli “prijevremeno puštanje na slobodu”, ali su ti zahtjevi odbijeni.

Međutim, “zločini” okupatora nisu se zaustavili na tome. Štaviše, nisu ga željeli pustiti na slobodu ni nakon smrti, jer njegov slučaj još nije bio riješen na okupatorskom sudu, zbog čega su tri dana odgađali da predaju tijelo porodici”, kazao je njegov sin Shadi.

U 20 sati u ponedjeljak porodica je preuzela Husseinovo tijelo nedaleko od izraelskog kontrolnog punkta u Qalqilyi, na sjeveru Zapadne obale. U utorak su Husseinovi sinovi ponijeli tijelo svog oca na ramenima, a zatim je povorka krenula u ispraćaj ovog mučenika na njegovo posljednje počivalište na groblju Al Sharqiya nakon molitve u Velikoj džamiji.

Namjerno ubistvo

Uprkos obilnoj kiši, velikoj hladnoći i masovnom štrajku u Palestini u znak protivljenja američkoj odluci o Jerusalemu kao glavnom gradu Izraela, kolona građana koja je ispraćala mučenika pronijela je njegovo tijelo ulicama grada uz parole kojima se veličao ovaj mučenik, njegova borba protiv okupatora te se pozivalo na osvetu.

Nakon sahrane predstavnici frakcija nacionalnog djelovanja i zvaničnih struktura poručili su okupatorima da puste zatvorenike na slobodu i zaustave svoje “zločine” prema palestinskom narodu, a naročito prema zatvorenicima. Zatvorenici se “trebaju vratiti kao slobodni ljudi, a ne kao mučenici umotani u crne pokrivače”, izjavio je Issa Qaraqi, ministar za pitanja palestinskih zatvorenika.

U razgovoru za Al Jazeeru Qaraqia je slučaj zatvorenika Atallaha opisao kao “namjerno ubistvo”, a ne kao “zanemarivanje”, s obzirom na to da mu je namjerno uskraćeno neophodno liječenje i nije mu dozvoljeno izaći na slobodu kako bi barem “umro u krugu svoje porodice”. Tražio je da se zatvorenici puste na slobodu, a naročito bolesnici, čiji se broj procjenjuje na 1.800. Njih 30-ak  čeka “crna smrt”, koja je od 1967. odnijela živote 213 zatvorenika.

Qaraqia je iznio već poznate informacije kad je optužio okupatore da su napravili zatvore kako bi “sijali smrt” među zatvorenicima, s obzirom na to da raste broj zatvorenika oboljelih od karcinoma koji ne dobijaju neophodan liječnički tretman niti im se dozvoljava izlazak na slobodu kako bi se liječili izvan zatvora.

Sve se to dešava pred očima međunarodne zajednice, koja nema “sposobnosti ni volje” da se nametne Izraelu i obaveže ga na poštivanje ljudskih prava i humanitarnih i međunarodnih zakona, kazao je ovaj palestinski zvaničnik. Naglasio je da zatvorenici plaćaju “visoku cijenu” zbog odsustva međunarodne zaštite, ali da to neće spriječiti porodicu mučenika da nastavi pratiti ovaj slučaj pred međunarodnim sudovima.

Izvor: Al Jazeera