Novi Egipat: Republika prisilnih nestanaka

Piše: Abdel Rahman Mohamed – Kairo

Iako stotine egipatskih porodica žive bez nekog od članova svojih porodica koji su nestali ili uhapšeni u racijama sigurnosnih službi, čini se da je situacija mladića Abdallaha najbolnija jer je ostao bez oca, hranitelja porodice, i dvojice braće.

Abdallah je ispričao na koji su se način odvijala hapšenja njegovih najmilijih, pa kaže da mu je prvo odveden otac. Uhapšen je na putu do posla u jednoj od zasjeda koju su postavile sigurnosne snage prije mjesec i po.

Dan kasnije, prije nego što se porodica uspjela oporaviti od šoka, nestao je i Abdallahov brat dok je išao na praktičnu obuku u okviru svog studija.

Zatim se na meti našao i njegov drugi brat, Asim, koji je nestao početkom ovog mjeseca nakon što je završio s polaganjem ispita.  

Abdallahova porodica preselila se iz jednog sela u guvernoratu Beni Suef u potrazi za stabilnošću, no to ih nije poštedjelo daljnjih gonjenja sigurnosnih službi.

Dok njegovi prijatelji planiraju kako će provesti odmor nakon prve polovine školske godine, Abdallah se nada da će saznati bilo kakve informacije o sudbini svog oca i dvojice braće, strahujući od onoga što bi im se moglo dogoditi. U isto vrijeme, mladić je morao preuzeti na sebe brigu za ostale članove svoje porodice.

Nova metodologija 

Prema izvorima organizacija za ljudska prava, prisilno odvođenje više od jednog člana porodice postala je nova metoda koju egipatski režim provodi protiv svojih protivnika.

Povećan je broj prisilnih nestanaka više članova jedne porodice kako se bliže predsjednički izbori, a izvori su zabilježili više od deset slučajeva u kojima su nestali otac i sin ili više sinova, braća ili rođaci.

Ezzat Ghoneim, direktor Egipatske koordinacije za ljudska prava i slobode (ECRF), ističe da se ovo poklapa s neviđenim porastom broja prisilno nestalih osoba. U posljednjih nekoliko dana dnevno nestaju po četiri osobe, što je dvostruko više u odnosu na situaciju u 2017, kad su zabilježena 762 slučaja prisilnih nestanaka. 

Sve veći broj tih slučajeva stavlja egipatski režim među države koje prednjače u činjenju zločina prisilnog nestanka na svjetskom nivou, a, prema riječima Ale Abdelmonsefa, direktora Švicarske organizacije za zaštitu ljudska prava (SPH), takve mjere dolaze u kontekstu odlučnosti režima da ostvari svoje ciljeve različitim sredstvima kakva god ona bila.     

Abdelmonsef opisuje prisilni nestanak kao “zlo broj jedan” u Egiptu, kojem je izložen svako ko bude te nesreće da padne u šake sigurnosnim službama, i u tome učestvuju svi kojima se kasnije na teret stavljaju različite optužbe i bivaju fizički likvidirani.

Terorisanje građana

Salma Ashraf, šefica odjela Human Rights Watcha za Egipat, smatra da sa svakim novim događajem egipatski režim pronalazi novi način da teroriše svoje građane i obuzda protivnike. Tako je “nedavno usvojio metodologiju kolektivnog prikrivanja većeg broja članova jedne porodice”.

Salma dodaje za Al Jazeeru da su hapšenja po nalogu i uz saglasnost Ureda javnog tužioca te informacije o mjestima na koja se odvode uhapšene osobe sada postale “uspomene na ljepše doba, a trenutno stanje pokazuje da će se ono teško vratiti u okviru postojećeg sistema”.

Kaže da je prisilni nestanak postao normalan mehanizam u suočavanju vladajućeg sistema u Egiptu s bilo kojim političkim zatvorenikom.

Svakog jutra mladić Abdallah budi se s nadom da će saznati gdje se nalaze njegov otac i dva mu brata dok kruže vijesti o likvidaciji jednog broja ranije prisilno odvedenih osoba. 

Sva njegova nada sada je usmjerena na to da se uvjeri da su njegovi najmiliji živi i da kraj ove noćne more bude njihova predaja u nadležnost suda, “pa čak i ako je on izgubio svoju pravičnost i integritet, jer se time produžava njihov život i obnavlja nada da će biti oslobođeni”.

Izvor: Al Jazeera