‘Kad je Sarajevo u Zagrebu, Zagreb je ljepši’

Šestu godinu zaredom Sarajevo je ‘preselilo’ u Zagreb – naime, počelo je novih ‘Pet dana Sarajeva u Zagrebu’, festival čiji je cilj kroz druženje,  kulturu i umjetnost dodatno približiti dva ionako bliska i povezana grada, ali i dvije zemlje.

Festival organizira udruga za promicanje kulture i umjetnosti Ja BiH iz Zagreba u suradnji s Hrvatskim kulturnim društvom Napredak, Ministarstvom kulture Kantona Sarajevo i Gradom Zagrebom kao pokroviteljem.

Događanje je otvoreno u utorak navečer u Galeriji Velvet u središtu Zagreba koncertom sopranistice Ane Babić uz pratnju pijanista Emira Mejremića.

Prijateljski sazdana priča

Ovu kulturno-umjetničku priču pokrenuli su prije 10-ak godina predsjednik udruge Ja BiH Ismet Efendić, poznati likovni umjetnik te glazbenik bh. korijena Ivica Propadalo te televizijski urednik Đelo Hadžiselimović.

Počeci su se bazirali na filmu, no program se kasnije proširio i na koncerte, likovnu umjetnost…

Manifestacija ima dulju tradiciju u Sarajevu, gdje je Zagreb prošlog svibnja gostovao osmi puta, a u srži svega su, ističe Efendić, ljudi koji su studentskim danima, porijeklom ili rođenjem vezani za Sarajevo i BiH te nakon ratnih godina ili još otprije žive u Zagrebu.

“Mislili smo da i pored tih institucionalnih, stalnih kontakata dvije zemlje, da mi možemo našim dijelom, jer obojica poznajemo puno ljudi iz kulture i tamo i ovdje, možda sastaviti jednu malu priču koja je prijateljski sazdana i koja dovoljno dolikuje BiH kao jedinstvenoj, znači sva regija – i Mostar i Tuzla i Banja Luka i Sarajevo kao jedan centar i inače predstavnik svih kulturnih dešavanja. A ovdje Zagreb nije jedini – mi vodimo ljude i iz Splita, Varaždina itd.”, kaže Efendić.

Filmovi i bosansko umijeće tkanja

Petodnevni festival završava u subotu 30. rujna nizom događanja u raznim prostorima u Zagrebu. Jedno od njih je i izložba modnog brenda Wool Fabrique, nastalog prije šest godina iz ideje da se umijeće tradicionalno kod bosanskih žena prilagodi modernom načinu života. Posebna vrijednost je korištenje fine vune i rad žena iz BiH dizajnu Maye Bekto, dizajnerice BiH porijekla i francuskog obrazovanja, čiji se proizvodi mogu kupiti na elitnim mjestima u nizu zemalja. No, najjači je naglasak ipak na filmu.

“Ove godine nismo baš imali velike mogućnosti da poslije Sarajevo Film Festivala uzmemo neke velike hitove, ali onda nam je pomogla Al Jazeera – Al Jazeera ima jedan jako dobar koncept dokumentarnog programa koji na regionalnom terenu daje informaciju gdje se i kako živi. Tako da imamo tri dokumentarna filma, od kojih bih naročito istakao pozitivni serijal Hoću kući Ademira Kenovića, koji je napravio jednu pozitovnu priču gdje vidimo da ljudi negdje odu, nešto dožive, nauče i vrate se u svoj kraj i počnu posao, i to pozitivno. Onda imamo odlični film Dvije škole Srđana Šarenca, koji govori o jednoj problematici koja nas u Bosni tišti i nikako da krene nabolje, ali mi opet vjerujemo da ne može biti da se to ne može malo bolje postaviti. I imamo jedan malo artistički, umjetnički film Srce od drveta. Tome dodajemo i premijeru igranog filma Jasmina Durakovića Posljednja barijera, koji je međunarodna produkcija”, kaže Efendić.

Zbog malog proračuna svoje urbane programe organiziraju u kvadraturom skromnijim prostorima, omogućavajući manje poznatim kreativnim grupama i pojedincima da se predstave u Zagrebu – jer je Zagreb, ističe Efendić, uvijek bio centar za one dobrog kulturnog nastupa, a Zagrepčani željni nečeg novog.

Malo je puno

“Jako puno mladih ljudi nam se javlja jer vide da je to mogućnost da ih mi prvi puta predstavimo. I ovaj put ih dovodimo – npr. jazz-punk sastav Sunday Story, oni već tri godine u Sarajevu djeluju i u cijeloj regiji su poznati, ali u Zagrebu nisu bili, a žele”.

Na druženjima ili kroz njihove programe iz godine u godinu prolaze brojna poznata imena umjetničke i kulturne Hrvatske i bh. scene, ali i šire.

A organizatori uz pomoć poznanstava i prijateljskih veza te pomoći vlasti u Zagrebu i Sarajevu, stvaraju pozitivnu atmosferu koje se mnogi, kaže, godinama sjećaju.

Umjetnički direktor Ivica Propadalo podsjeća kako mnogo Sarajlija živi u Zagrebu – radi se, kaže, o dva različita, a bliska grada još od vremena bivše države.

No, kako slikovito ističe, svejedno je karta za zrakoplov između njih najskuplja, a i roaming je najskuplji u BiH. Njihovo nastojanje je skromnim doprinosom produbiti veze.

“Mi nastojimo ono na čemu bi politika i malo veće kulturne institucije trebale malo više poraditi. Židovi imaju jednu staru izreku ‘Malo je puno’ – znači ovaj naš mali koračić čini nam se iz godine u godinu, obzirom da smo već osam godina u Sarajevu, a šest u Zagrebu, da je jako puno s malo novca. Ne opterećujemo budžete i nikoga”, kaže Propadalo.

Duboku povezanost dva grada i dvije kulturno-umjetničke scene Propadalo objašnjava na primjeru glazbe – njegova Teška industrija, pa Bijelo dugme, Zdravko Čolić, Kemal Monteno i drugi, snimali su za Jugoton, a tko se za vrijeme bivše države potvrdio u Zagrebu, navodi, potvrdio se praktički u cijeloj Jugoslaviji.

Otvaranje puta do Zagreba

“Netko tko se nije potvrdio u Zagrebu taj se nije smatrao ozbiljnim. Čast svaka i Beogradu – naravno i Beograd je tu – Zagreb je i beogradskoj glazbenoj sceni i dan-danas je jako zanimljiv. Međutim, u to vrijeme tko nije snimio za Jugoton, nije se smatrao jednim ozbiljnim izvođačem. Vjerovali ili ne, o kome nije Darko Glavan pisao, Dražen Vrdoljak i sad Zlatko Gall, Hrvoje Horvat, nisu se smatrali nekim ozbiljnim izvođačem. Evo, to je nešto što je zaista svima nama koji smo studirali u Sarajevu i bavili se glazbom bilo jako bitno i jako važno”.

A to je važno i za neke današnje kvalitetne, ali manje poznate kreativce koji nisu imali priliku predstaviti se u Zagrebu.

“Recimo, mi smo Božu Vreću koji sada ima velike koncerte – mi smo ga prvi put doveli tu. Teško bi neki došli u Zagreb”.

Sopranistica Ana Babić nije jedna od onih kojima je potrebna takva vrst pomoći od organizatora ovog festivala, ali je rado pristala sudjelovati i otvoriti ovogodišnje događanje.

Kao umjetnica, kaže, trudila se među prvima nakon rata u svojim posjetama Goraždu, Mostaru, Banja Luci, Vukovari itd. obnavljati veze.

To ju je odvelo u aktivizam, a potom i u politiku – danas obnaša funkciju predsjedateljice Skupštine Kantona Sarajevo i delegatkinje u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH.

No, politiku, kaže, nikad nije voljela, ali je shvatila da se ‘politika bavi vama’ – prije svega, kaže, jest i želi ostati umjetnik te je kao takva i stigla u Zagreb.

‘Vratiti se ljudima’

“Ti mostovi su meni tako prirodni mostovi, nešto što je priroda ne spajanja, nego to su ruke koje čine dobro, to su ruke koje pokazuju da želimo mir, to su ruke koje kažu ‘hajmo napraviti dobru stvar’. Hajmo ići u tu, evo puno pričamo, o ulasku u Europu. Tako da, u stvari, baviti se umjetnošću i jeste pružanje ruke i pružanje dobre riječi. To je nekako moja misija i nadam se da ću istrajati”.

Kako je večer uz koncert odmicala, Galerija Velvet se punila poznatim licima drugim posjetiteljima, koji su željeli da ih dotakne duh Sarajeva u Zagrebu.

Među njima i Enes Kišević, veliki hrvatski književnik i dramski umjetnik porijeklom iz BiH. Ono što se na ovom festivalu osjeća je, ističe, prijateljstvo.

“Poruka se šalje ‘kad je Sarajevo u Zagrebu, Zagreb je ljepši’. A isto tako kad mi dolazimo u Sarajevo, mislim da donosimo jednu ljepotu Zagreba Sarajevu. To su mostovi – mostovi, riječ, zbližavaju ljude, ovakvi susreti, pogotovo kultura. Kultura je iznad nacija, iznad svega, ona nosi jednu zastavu do središta ljepote. Lijepo je vidjeti ovdje ljude iz Sarajeva koji se bave umjetnošću, to je ono što nas čini ljudima. Slati ljudsku energiju u današnje doba je itekako potrebno. Moramo se vratiti ljudima”, poručio je Kišević.

Izvor: Al Jazeera