Vraća li se Zoran Milanović u političku arenu

Milanović je vrsni govornik kojem u verbalnim duelima gotovo niko nije mogao parirati (EPA)

Otkako se bivši hrvatski premijer i šef SDP-a Zoran Milanović povukao iz visoke politike nakon što je prošle jeseni SDP izgubio na parlamentarnim izborima, govori se o njegovom povratku na političku scenu. Tek što je u izbornoj noći 11. rujna priznao poraz i najavio povlačenje s čela SDP-a krenule su glasine da “odlazi kako bi se vratio na velika vrata“, da je previše „inficiran politikom“ te da „još nije rekao svoju zadnju u politici“. Vremenom su te glasine bivale sve glasnije, naročito otkad ga je na čelu SDP-a naslijedio Davor Bernardić, dotadašnji šef zagrebačkog SDP-a, koji dotad nije slovio za člana stranke iz Milanovićevog kruga.

Očekivalo se, naime, da će netko od Milanoviću bliskih ljudi doći na čelo stranke i nastaviti kontinuitet njegove politike. A tu su politiku mnogi na hrvatskoj ljevici kritizirali kao odmak od izvornog SDP-a. Neki su ga čak nazivali i „grobarom SDP-a i socijaldemokracije“, a jedan od najglasnijih u tome bio je bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović koji se nakon odlaska s Pantovčaka nije vratio u SDP već je osnovao svoju stranku. Nakon pobjede na unutarstranačkim izborima, Bernardić je uz dosta teškoća započeo razmontiranje Milanovićeve strukture u stranci.

‘Vraća se tamo gdje je kod kuće’

I komunikacijski stručnjak Krešimir Macan uvjeren je da je Milanovićev povratak u političku arenu neminovan.

„On si jednostavno traži nastavak političkog života. U realnom gospodarstvu, na žalost po njega, vjerojatno nema što tražiti, pa se vraća tamo gdje je doma“, ističe Macan.

Uvjeren je da bi Milanović prije svega imao šanse kao kandidat za Europski parlament, jer bi mu ta pozicija odgovarala i po profilu i financijski, ali da ne treba isključiti i mogućnost njegove kandidature za predsjednika države.

O razlici između sadašnjeg i bivšeg šefa SDP-a, Macan kaže: „Bernardić se nije nametnuo kao lider i tu je jasna razlika između njih dvojice. Uza sve prigovore Milanoviću, ne možete odreći da je bio lider i uvjerljivi broj 1 dok je bio na čelu SDP-a“.

Novi šef je odlučio u SDP vratiti dio disidenata koje je svojedobno Milanović potjerao. Osim toga, Bernardić se morao suočiti sa zapuštenom infrastrukturom stranke i praznom stranačkom blagajnom koja je ostala nakon Milanovićeve ere. No, morao se suočiti i s nezadovoljnim ‘milanovićevcima’ koji su počeli gubiti utjecaj i pozicije u stranci. Bernardiću je sve to uvelike otežavala i činjenica da je u odnosu na Milanovića mnogo lošiji u javnim nastupima.

Milanović je u deset godina izgradio imidž prgavog i bahatog političara čiji su stil njegovi protivnici znali nazivati i huliganskim. No, Milanović je ujedno vrsni govornik kojemu u verbalnim duelima gotovo nitko nije mogao parirati. Bernardić je od početka imao taj komunikacijski manjak (što je u par navrata i sam priznao) pa mu je to postala najslabija točka zbog čega je izložen prekomjernim kritikama, pa i ruganjima na račun svojih – u odnosu na Milanovića – mlakih i neuvjerljivih istupa.

U međuvremenu se Milanović, bar naizgled, posve odmaknuo od stranke. Zimus je poručio da će iskoristiti stečena poznanstva i veze pa ući u poslovne vode ne bi li, kako je sam kazao, konačno zaradio „neku ozbiljniju lovu“.  Osnovao je konzultantsku firmu, no dugo se nije znalo gdje i koga savjetuje. Proljetos se dočulo da je imao angažman u Južnoj Africi.

‘Vraća se jer je propao kao konsultant’

No, iako se formalno odmaknuo od stranke i politike, Milanović se ipak pojavljivao u javnosti i komentirao najvažnije događaje na političkoj sceni. I dalje u svome stilu. Primjerice, kada se proljetos u Hrvatskom saboru glasalo o povjerenju ministru financija Zdravku Mariću, Milanović se pojavio pred novinarima pa rekao: „Zdravko Marić je primjer balkanskog džeparenja i takvima treba reći – marš van!“ istodobno, Bernardićeve izjave o ‘slučaju Marić’ nitko nije uzimao zaozbiljno. Milanoviću je bilo dovoljno par pojavljivanja i drskih izjava da iznova pridobije pažnju, ali i zazivanje mnogih koji drže da ljevici u Hrvatskoj kronično nedostaje jaki karizmatični lider.

Politički analitičar Davor Gjenero kaže kako je Milanoviću povratak u politiku „egizstencijalno nužan jer je propao kao konzultant“. Gjenero se slaže i s procjenom bivše SDP-ovke Mirele Holy – koja se odavno razišla s Milanovićem – da će on već na jesen „odmrznuti“ svoj saborski mandat.

„On ga je zamrznuo u vrijeme kad je bio uvjeren da više novca može zaraditi u poslovnom sektoru negoli u politici. Nakon toga valja očekivati njegovo kandidiranje za neku unosniju dužnost od zastupničke u Saboru. Holy uvjerljivo tvrdi kako je to pozicija europarlamentarca, a većina Milanovićevih sljedbenika nada se da bi se ovaj mogao kandidirati za predsjednika Republike“, ističe Gjenero.

Jedan od tih sljedbenika je bivši ministar rada u njegovoj vladi Mirando Mrsić, koji je otvoreno zaratio s Bernardićem prozivajući ga za loše vođenje stranke. Mrsić sa žarom zagovara Milanovićevu kandidaturu na predsjedičkim izborima 2019. godine smatrajući da jedino on može parirati Kolindi Grabar-Kitarović i ostalim kandidatima.

„S obzirom na stanje u SDP-u, najbolje bi bilo da se oko te kandidature okupimo i da Milanović bude kandidat stranke. On bi kao predsjednik Republike istupio iz SDP-a, a mi bismo iz svega mogli izaći jači nego ikad“, izjavio je nedavno Mrsić. 

Gjenero, pak, Milanovića smatra političkim oportunistom koji se „nikada nije vrijednosno definirao“, dok je istodobno političkoj javnosti nametnuo obrazac ideološke borbe.

„On ju je nametnuo samo zato da njime isključi sve protivnike. Ili mi, ili oni – rado je govorio Milanović, misleći pritom – ili ja, ili oni“, kaže Gjenero. Po njegovom mišljenju, Milanović ne bi bio dobar izbor.

„On je političar koji antagonizira, izaziva neprijateljstvo i takav je posve neprimjeren za predsjedničkog kandidata. On može imati 25 posto zagriženih sljedbenika, ali ne može pridobiti potporu apsolutne većine“, kaže Gjenero.

Je li sklopljen pakt Milanović-Bernardić?

No, da se nešto ipak kuha oko njegove kandidature govore „dobro obaviješteni izvori iz SDP-a“ koji su medijima plasirali informaciju da su Milanović i Bernardić sklopili pakt. Bernardić je, unatoč svemu, šef stranke i bez njega se ne može donijeti odluka o eventualnom predsjedničkom kandidatu. Činjenica je također da Milanović nikada nije javno kritizirao Bernardića onako kako to čine „milanovićevci“ unutar stranke. “On je od mene dobio veliku šansu 2007. kad je ušao u Sabor kao potpuno nepoznata osoba. Naš odnos je uvijek bio poseban, slatko-gorak”, kazao je Milanović kada ga je Bernardić naslijedio.

Na naše pitanje u čemu vidi specifičnu razliku između njih dvojice, Gjenero kaže da je Bernardić profilirani socijaldemokrat, što se ne može reći za Milanovića.

„Svima je jasno zašto je Bernardić u SDP-u, a ne u HDZ-u ili nekoj drugoj stranci. Za Milanovića je to teško razumjeti. Bernardić možda nije najbolji predsjednik stranke, ali sustavno radi sa stranačkim organizacijama i jača stranku na terenu. Preuzeo je stranku u kojoj je zastupnički klub i znatan dio vodstva i dalje lojalan Milanoviću. Za oporavak će mu trebati dugo vremena, između ostaloga i zato što stranku vodi demokratski, ne eliminirajući one koji su mu neprijateljski postavljeni. Milanović je nastojao biti vođa, a kao takav je iz stranke uklanjao sve koji su njegovali vlastiti identitet“, zaključio je Gjenero.

Informaciju o eventualnom povratku u politiku i predsjedničkoj kandidaturi pokušali smo dobiti i iz prve ruke, od samog Zorana Milanovića, no nakon više poziva njegov je mobilni telefon bio nedostupan.

Izvor: Al Jazeera