Dospijevaju li otrovi u naše tanjire

Prevencija kontaminacije hrane hemijskim supstancama se sastoji u dosljednom praćenju zakonski propisanih kontrolnih programa (EPA)

Bogate zemlje Zapada svakih nekoliko mjeseci potresa neki skandal vezan za sigurnost i kvalitetu hrane. Ili je u pitanju sadržaj hrane, kao što je bio slučaj miješanja konjskog sa goveđim mesom, ili upitna kvaliteta i starost, kao u slučaju “trulog” mesa iz Brazila, do aktuelnog slučaja otkrivanja prisustva pesticida fipronila u jajima i piletini, koji potječu iz samog srca Evropske unije.

A ako se takvi slučajevi dešavaju najbogatijim i najorganiziranijim zemljama Starog kontinenta, postavlja se pitanje kakva hrana završi u tanjirima građana regije.

Muniba Haverić, penzionerka iz Sarajeva, nema sumnji da se njenim sugrađanima, ali i onim u okolici, prodaje hrana u kojoj se mogu naći toksične supstance.

“Sada se svi trude da svakom nešto podvale. Nikog nije briga šta prodaje i je li to opasno, dok god može zaraditi”, kaže ona dok pažljivo prebira hranu u jednom od poznatijih trgovačkih lanaca.

Sporni sistem

“Čak i ono što je uzgojeno kod nas, što je izvađeno iz zemlje u Vogošći (predgrađu Sarajeva) ima ko zna šta u sebi. Možete onda misliti šta se tek uveze”, dodaje. “Čak i gotova hrana koju kupite, čim se ohladi, bude k'o plastika. To nije normalno”.

Ona za takvo stanje krivi promjenu sistema i političare koji su na vlast došli raspadom bivše Jugoslavije.

“U Titovo vrijeme je zadnji put sve bilo sigurno. Ako prodaješ nešto što ne valja, znalo se, odmah u zatvor, pod ključ. A ne kao sad, sa ovima što se obogatiše, nije im u interesu da se pazi truju li građane”, smatra penzionerka Haverić.

Profesor Muhamed Smajlović, šef Centra za kontrolu živežnih namirnica, stočne hrane i zaštitu životne sredine Veterinarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, navodi da su sve laboratorije u BiH akreditirane prema svjetskim standardima dokazale svoje kompetencije i opremljenost za nužne analize hrane, što je dobra vijest za građane zemlje.

Kompleksni problemi

Međutim, BiH se suočava sa problemima kojeg nemaju zemlje susjedstva, a najveći proizilaze iz veoma kompleksne strukture sistema sigurnosti hrane u zemlji, zbog velikog broja različitih institucija na državnom (Ured za veterinarstvo BiH, Agencija za sigurnost hrane BiH i Uprava BiH za zaštitu zdravlja bilja), entitetskom (Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva RS, Uprava za inspekcijske poslove FBiH i Inspektorat RS), kantonalnom (Ministarstva privrede i Uprave za inspekcijske poslove) pa i općinskom nivou, koje imaju određene nadležnosti koje se veoma često preklapaju, navodi profesor Smajlović.

Opasni dioksini

U hrani se osim pesticida, što pokazuje aktuelni slučaj sa jajima, mogu naći i druge otrovne supstance, poput dioksina.

Dioksini se ne proizvode i nemaju poznatu primjenu, navodi profesor Smajlović. Oni su nusproizvodi različitih industrijskih procesa (proizvodnje hemikalija i pesticida, proizvodnje metala, izbjeljivanje papirne pulpe), a nastaju i pri prirodnim biološkim i fotohemijskim procesima, uključujući vulkanske erupcije i šumske požare. Dioksini se mogu naći u zraku (potječu od gasova koji nastaju prilikom spaljivanja medicinskog, gradskog i opasnog otpada, te otpada iz domaćinstva), zemljištu, vodi, sedimentima i hrani, kao što su meso i mlijeko, te proizvodi od mesa i mlijeka, ribe i školjkaši.

Hrana životinjskog porijekla također je značajan izvor trovanja ljudi i životinja. Onečišćenom hranom životinjskog porijekla unosi se gotovo 80 posto dioksina, koji se kumuliraju u masnom tkivu, kaže profesor Smajlović.

Kontaminacija ovisi o porijeklu hrane. Meso, jaja, mlijeko, uzgojena riba i druga hrana mogu biti onečišćeni dioksinima iz stočne hrane kojom se hrane životinje. Provedena su i obimna istraživanja, da bi se utvrdilo koliko su dioksini štetni po zdravlje ljudi. Ljudi spadaju u srednji nivo osjetljivosti na dioksine. Pošto su to stabilna jedinjenja koja se ne razlažu lako, čak i male dnevne doze mogu se kumulirati do nivoa kada postaju opasni. Smatra se da su dioksini toksični, jer utječu na hormone, koji prenose informacija u organizmu, te na taj način kontroliraju rast, razvoj, reprodukciju i funkciju različitih organa. Dioksini mogu uzrokovati poremećaj funkcije jetre, jake glavobolje, gubitak tjelesne mase, nastanak hlornih akni, oštećenje nervnog i imunog sistema, poremećaje reprodukcije i oštećenje gena.

Da bi se smanjili toksični efekti dioksina, treba izbjegavati masno meso, mlijeko i mliječne proizvode, a pri konzumaciji riba i peradi treba uklanjati kožu. Pranjem voća i povrća dioksini se ne mogu ukloniti, kaže profesor Smajlović.

Iz tog razloga prenos naredbi sa vrha do inspektora na terenu je usporen, dodaje.

“Ovakav kompleksan sistem je, kao i ostali segmenti našeg društva, posljedica komplikovanog političkog ustroja BiH. Ovdje također moram napomenuti i problem finansiranja referentnih laboratorija koje čine jednu od najvažnijih karika pomenutog sistema. Susjedne zemlje, za razliku od nas, imaju na državnom nivou Ministarstvo poljoprivrede kao krovnu instituciju pod kojom se nalaze sve relevantne inspekcijske službe, te Institute u kojima se nalaze referentne laboratorije na državnom nivou”, kaže šef Centra za kontrolu živežnih namirnica, stočne hrane i zaštitu životne sredine Veterinarskog fakulteta.

Nedovoljno kontrola

Ni građani Srbije nisu potpuno zadovoljni, kada je kontrola hrane u pitanju. Petar Bogosavljević, predsjednik Pokreta za zaštitu potrošača Srbije, kaže da u toj zemlji nije uspostavljen odgovarajući sistem kontrole kvalitete hrane, koji bi osigurao održivu sigurnost hrane, što dovodi do smanjenog broja kontrola. Razlog tome je, kaže, preuzimanje regulativa Evropske unije, kojoj Srbija teži, ali bez razvijanja sistema kontrola koje se koriste u zemljama EU-a, te sada ima manje provjera u odnosu na period od prije nekoliko godina.

A kontrole su itekako potrebne, tvrdi Bogosavljević. Kaže da je poznato da se u svijetu prekomjerno koriste brojni pesticidi, te da se u prometu mogu naći i oni koji su zvanično zabranjeni, zbog izazivanja karcinoma i drugih bolesti:

“Problem pesticida u hrani je veliki problem i u Srbiji i ostatku regiona, ali i ostatku sveta. Čak i oni koji su zabranjeni se nađu u proizvodnji hrane i koja se nađe i na našim tržištima. I tu se uklapa naše nezadovoljstvo nedovoljnim brojem kontrola.”

Prevencija kontaminacije

Zbog toga je nužno učiniti sve što je moguće da se takve supstance ne nađu u hrani.

Prevencija kontaminacije hrane hemijskim supstancama se sastoji u dosljednom praćenju zakonski propisanih kontrolnih programa (kao što je HACCP) u toku proizvodnje, prometa i skladištenja iste, te redovnim laboratorijskim kontrolama u okviru nacionalnog plana monitoringa rezidua (štetnih tvari) u hrani, ističe profesor Smajlović.

Osim hrane koju jedu ljudi, provodi se i monitoring hrane za životinje, navode iz Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske.

Kako bi se stvorila jasnija slika o omjeru kontrola i pronađene hrane sa nedozvoljenim supstancama, iz ovog ministarstva navode da je granična veterinarska inspekcija RH tokom 2016. godine službeno uzorkovala 122 pošiljke hrane životinjskog porijekla i pretražila ih na ukupno 481 parametar (nedozvoljene mikroorganizme, antibiotike, pesticide…) pri čemu je utvrđena nepravilnost u četiri slučaja (u nijednom slučaju se nije radilo o prisustvuj pesticida) i takve pošiljke su vraćene u zemlju porijekla.

Potraga za toksinima

Ove godine je ista inspekcija uzorkovala 110 pošiljaka hrane životinjskog porijekla i pretražila ih na ukupno 365 parametara pri čemu je utvrđena nepravilnost u jednom slučaju te je i ta pošiljka vraćena u državu iz koje je dopremljena.

Prema navodima Evropske agencije za sigurnost hrane (EFSA), gotovo polovina hrane koju Evropljani jedu sadrži tragove pesticida, iako su u većini slučajeva oni prisutni u tako malim količinama da nisu štetni za čovjeka.

U Hrvatskoj je situacija, prema rezultatima pretraga, znatno bolja. Rezultati Nacionalnog programa monitoringa ostataka pesticida pokazuju da se ostaci pesticida koji su ispod zakonski dopuštenih maksimalnih nivoa (MDK) dolaze u 18-28 posto analiziranih uzoraka (period monitoringa 2007-2016), ostaci pesticida iznad MDK u 0,2 do četiri posto uzoraka, a sve ostalo su uzorci u kojima nisu nađeni ostaci pesticida.

Dakle, praktički više od 70 posto uzoraka hrane (sa tržišta i iz primarne proizvodnje) na kojoj je provedena analiza na ostatke pesticida uopće ne sadrži ostatke pesticida, dok 18-28 posto analiziranih uzoraka sadrži pesticide u dopuštenim granicama, a oko 1,5 do 2 posto uzoraka sadrži pesticide u nedopuštenim granicama (u 2016. godini 1,5 posto), navodi Ministarstvo poljoprivrede Hrvatske.

Ostaci pesticida

A više je razloga za pojavu pesticida u hrani.

Ostaci pesticida iznad MDK-a se mogu naći u hrani zbog nepravilne primjene (korisnici ne poštuju upute na etiketi tj. koncentraciju primjene, period koji mora proći od prskanja do berbe ili žetve, broj primjena u vegetaciji), korištenja nedopuštenih sredstva za zaštitu bilja (pesticidi koji nemaju odobrenu primjenu u Hrvatskoj, ili imaju odobrenu primjenu, ali ne na poljoprivrednoj kulturi na kojoj su korišteni), nepravilne primjene plodoreda, pa su mogući ostaci sredstva za zaštitu bilja od prethodne kulture, primjene sredstva za zaštitu bilja po vjetru ili neispravnim prskalicama.

Dodatni problem stvara i korištenje lažiranih sredstava, a primjena krivotvorenih pesticida izuzetno je opasna jer ta sredstva nisu ocijenjena i registrirana te se ne zna kakav negativan učinak mogu imati na ljude, životinje i okoliš, poručuju iz Ministarstva poljoprivrede Hrvatske.

Svrha registracije sredstava za zaštitu bilja je osigurati da registrirana sredstva, kada se koriste u skladu s uputama za upotrebu te upozorenjima i mjerama opreza navedenim na etiketi i uputi, budu učinkovita s obzirom na svoju namjenu, a da pritom ne predstavljaju neprihvatljiv rizik za korisnike, potrošače, biljni i životinjski svijet ili druge organizme koji ne pripadaju ciljanoj grupi.

Izvor: Al Jazeera


Reklama